Braća Mario i Mirko primaju evropsku platu na domaćoj njivi

Braća Mario i Mirko Bundalo iz sela Devetaci kod Novog Grada, svojim primjerom pokazuju da se u potkotkozarskim selima, na plodnoj zemlji, od poljoprivrede i stočarstva, može dobro živjeti.

Oni zajedno sa majkom Nadom i ocem Milićem, obrađuju više od 500 dunuma zemlje. Od toga stotinu dunuma je u porodičnom vlasništvu a ostale njive su pod zakupom. Bundale proizvode stočnu hranu za vlastitu farmu muznih krava. Godišnje, u sirani izgrađenoj donacijom Evropske unije, Opštine Novi Grad i Vlade Republike Srpske, prerađuju 40 000 litara mlijeka.

Proizvode različite vrste sira kojeg prodaju, ličnom dostavom, na širem području Novog Grada i Prijedora.

Siranu su, prije pet godina, izgradili u okviru Projekta lokalnog integrisanog razvoja kojeg je implementirala UN-ova globalna razvojna mreža (UNDP). To im je, naglašavaju, bio vjetar u leđa, ohrabrenje da rad u selu ima smisla i da su u svojoj sredini, prepoznati kao dobar primjer.

– U našoj porodici, oduvijek smo se bavili proizvodnjom mlijeka i mliječnih prerađevina. Majka Nada to radi duže od trideset godina. Izgradnjom sirane, načinili smo korak više ka modernizaciji proizvodnje, povećanju kapaciteta i jasnijim perspektivama života u selu – kazao nam je 42-godišnji Mario Bundalo.

On je najviše angažovan na proizvodnji stočne hrane. Za te poslove posjeduju modernu mehanizaciju i zato većinu poslova u domaćinstvu, Bundale obavljaju samostalno. Mirko Bundalo (46), Mariov brat najviše radi u sirani i brine o farmi.

– Imamo 12 muznih krava koje daju kvalitetno mlijeko. Naravno, na to utiče dobra hrana, u dovoljnim količinama. Dio mlijeka, i sada, koristi mama koja pravi sir i kajmak po starinskim receptima. Dva puta sedmično ide u Prijedor na pijacu. Preostali dio, stotinjak litara dnevno, prerađujemo u sirani. Toliki je naš kapacitet – objasnio nam je Mirko Bundalo pokazujući nekoliko vrsta sira koji, dozrijeva pola godine.

Ovo je veoma osjetljiva djelatnost, dodaje Mirko, koja ne trpi površnost ili oscilacije kvaliteta. Zato su Bundale, već na početku rada angažovali tehnologa. Vremenom smo, kažu, usvajali znanje, prihvatali prilično komplikovan princip proizvodnje, trudili se da ispoštujemo sve norme, da bi naši proizvodi bili prepoznati na tržištu.

– Poštovanje struke, stalno usavršavanje, razmjena iskustava sa sirana u inostranstvu, najviše u Sloveniji, za nas je na prvom mjestu. Zato imamo stalne kupce, pa čak i spisak narudžbi za tvrdi, meki i sir u kriškama. Mogli bismo i više prodati ali nam je proizvodnja limitirana kapacitetom sirane i manjkom radnika – objašnjava Mirko, za Srpskainfo, specifičnosti posla za kojeg se, zajedno sa bratom opredijelio prije dvije decenije.

On je završio Elektrotehničku školu u Novom Gradu i Višu ekonomsku u Leskovcu, a Mario je po zanimanju tehničar za mašine i opremu. Poslije školovanja, htjeli su otići u inostranstvo, kao mnogi njihovi vršnjaci. Poslije srednjoškolskog obrazovanja, krenuli su i oni iz sela.

Okušali su se u ugostiteljstvu na hrvatskoj obali, u Poreču i Rovinju, tražili posao u Austriji, Njemačkoj, Sloveniji… Odluku da se zauvijek vrate, donijeli su u Celju. Tu su se zaposlili u marketu, ali poslije desetak dana, odlučili su se na povratak.

Sadržaj se nastavlja nakon oglasa

Ovo je MIKOZA. Mikoza je medicinski izraz za gljivičnu infekciju. Ova infekcija može se pojaviti u svim organima tijela od noktiju, kože do mozga.

Sponsored by MonadPlug

– Radili smo kratko i shvatili da to nije naš život niti naš put. Te 2004. godine, shvatili smo da je kod naše kuće, u Devetacima, na našem imanju bolje nego u Celju. Devetaci su naša država, gdje samostalno odlučujemo o sebi, gdje je plata evropska, ako radimo kao u Sloveniji ili Hrvatskoj. Vjerovali smo da to možemo postići i nismo se prevarili – kažu Mario i Mirko Bundalo.

Sada su sami svoje gazde i šefovi, poslodavci i radnici, istovremeno.

Ranije se kući vratio i njihov otac Milić koji je radni vijek proveo u Zagrebu. Od tada, na njihovom imanju, gdje dominiraju velika kuća, pomoćni objekti, farma i sirana, mehanizacija, uredno obrađene njive i gomile stočne hrane, život je krenuo drugim, boljim i ljepšim putem.

Sada su Mario i Mirko, uzor mnogima u svome kraju. Nadaju se da će i seoski putevi biti asfaltirani te stvoreni bolji uslovi, kako bi mladi odlučnije slijedili njihov primjer.
Podrška roditelja

Marijevi i Mirkovi roditelji Nada i Milić podržavaju sinove i njihovu odlučnost da na svom imanju grade bolji život. Nada podsjeća da su ih uvijek učili, vaspitavali da budu vrijedni, pošteni, da samo radom mogu nešto steći i bolje živjeti.

– Vratili su se i kazali, ćaća, mi više nigdje od kuće ne idemo, ima i ovdje hljeba za nas, jer se posla ne bojimo. Hoćemo da radimo. Imali su jasan plan, htjeli su da grade farmu, proizvode hranu, siju žito… Od tada, naše imanje, naša kuća ide samo ka napretku – dodaje Nada.

Ni ona, ne posustaje. Trideset godina, dva puta sedmično sir i kajmak prodaje na prijedorskoj pijaci.

– Trideset kilometara sam, u jednom pravcu, putovala u Prijedor, na pijacu. Najteže mi je bilo stići do Svodne, udaljene devet kilometara od Devetaka. Često sam išla pješke pa autobusom. Nosila sam tada, kao i sada, mlijeko, sir, mladi, ljuti ili blagi, pa kajmak, vrhnje, surutku… U ratu je bilo najteže. Tada su i sinovi bili mali, ali nisam odustala. Nije mi bilo teško, osjećala sam da je to potrebno. I sada, utorkom i subotom, redovna idem na pijaci u Prijedor – ispričala nam je Nada Bundalo koja odavno priželjkuje da se sinovi ožene, a njihova porodica postane brojnija.