56 1
AUTOR: H.D.
DATUM:
KATEGORIJA: BiH / Vijesti

vao sam oko 21.25 sati, sve je bilo uredu. Hoće malo da odspava, rekli su mi, bio je umoran. U 22.10 je preselio. Ovim riječima svoju ispovijest za “Avaz” počinje Nihad Pandžić, brat 45-godišnjeg Nedžada Pandžića, koji je prije tri noći preminuo u Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu.

Nedostatak kisika

Nedžad je bio zaražen koronavirusom i smješten na Covid odjelu.

– Moj brat je 1975. godište, bio je borac Armije RBiH sa 17 godina, preživio je rat, nije bio pušač… Njemu je ova bolest malo udarila na živce, a oni su govorili da je on psihijatrijski slučaj. Danas (u nedjelju op.a.), kada je trebalo da ga se presvuče, rekli su mu: “To možeš provoditi kući, ne možeš meni”, a gdje je tu Hipokratova zakletva?! Sve mi je sumnjivo. Primio je injekciju, lijek od 1.370 KM – govori vidno potreseni Nihad Pandžić.

Dodaje da je tog dana bila smjena radnika, a da su oni prije njih brinuli se o njegovom bratu.  

Njegov je brat u KCUS-u proveo 18 dana.

– Kada sam nazvao dežurnu doktoricu, ona mi je rekla: “Preselio je, eto, nije jedini.” Ne mogu ovo oprostiti. Ja sam njega trebao iščupati u Vojnu bolnicu, ali kada nešto hoće da bude… – na rubu suza kazuje Nihad.

Nedžad Pandžić je, prema riječima njegovog brata, imao PTSP i oslabio je na živcima.

– Valjda je i nedostatak kisika utjecao na njega. U jednom trenutku počupao je sve, da bi meni doktorica rekla: “Danas je bio malo agresivan, dali smo mu nešto za smirenje.” Ne znam ni šta su mu dali. Njega je ponekad hvatala panika jer je bio smješten sam u sobi. Čitav dan su dolazili naši prijatelji, pa su mu išli. A ova smjena koja je došla, ništa. Oni su njega posmatrali kao psihijatrijski slučaj. Ne mogu da se saberem. Umiru ljudi, umiru trudnice… Kako u Vojnoj bolnici ne umiru – pita Nihad Pandžić.

Ljudi nestaju

Dodaje da se ne može tek tako dozvoliti da ljudi nestaju.

– Na ovome neće ostati, to je moj brat koji mi je sve u životu. Ovo oprostiti neću. Ako smo kupili sve što su rekli, kako se to desilo? Kako mogu reći za pacijenta da je psihijatrijski slučaj? Gonit ću ovo do Strazbura – poručuje ogorčeni Nihad Pandžić.

Kaže i kako mu nisu ni javili da mu je brat preminuo.

– Kažu, nisu imali moj broj, a ja ih cijeli dan zovem s mobitela – govori Pandžić dodavši da je saznao kada je on nazvao.

Arogancija i prepotentnost

– Mi plaćamo zdravstveno osiguranje, a onda nas oni bukvalno mrškaju. Sve smo pokupovali što su nam gore rekli da treba. Ta doktorica ili medicinska sestra koja se tu noć javila bila je arogantna i prepotentna. Posljednja dva dana brat je bio loš, a oni su uporno govorili da su svi parametri dobri, da je stabilan i da je samo psihički loše – kaže Nihad Pandžić.