Brbljivi Dino pobjegao od Bakira

Mjesecima je sijač magle, tenderskih namještaljki s kumovima, višedecenijski budžetlija i neuspješni ministar koji je Dodikovog kuma praktično častio sa 100 miliona KM, izazivao predsjednika SDA na TV duel i time pokušao da se pokaže relevantnim.

Ali, nakon što je to Izetbegović odbio s preporukom da se Konaković prvo ispriča s tužiteljima zbog narko novca u NiP-u, Izetbegović je proglupog Konakovića i njegove prozivke ponovno iskoristio da plasira dvije, za sebe važne stvari.

Prvo, praktično je najavio svoju kandidaturu za člana Predsjedništva BiH i, drugo, pozvao Konakovića da učini isto i onda debatuju.

Pričalica kantonalnog nivoa, svjestan svoje omraženosti u Bošnjaka, upaničio se i odgovorio: – Smatram da BiH u posljednjih desetak godina ima veoma kvalitetnog predstavnika u Denisu Bećiroviću.

On taj posao radi odlično i moj stav je da bi trebao ponovo biti kandidat.

Njegov međunarodni kapital je važan za BiH, ima kontakt sa svjetskim liderima, argumentirano zastupa stavove naše države i lagano dolazi do predsjednika država.

Apelirao bih na njega da prevaziđe dileme i ponovo prihvati kandidaturu.

Pozivati na dvoboje u kandidaturi, bacati rukavice, a već obavijestiti stranku da je kandidat Izetbegović, op.a., to je neozbiljno i neprofesionalno.

Ali nije nas iznenadilo.Ovim odgovorom Konaković je priznao da se boji izaći na crtu drugima za člana Predsjedništva BiH.

Uistinu, Izetbegović je dobio više od 200.000 glasova, dok je Konakovićev maksimum bio pet puta manji.

Istovremeno, javno komplimentiranje Denisu Bećiroviću Konakovića otkriva kao posebnog licemjera, jer privatno i po kuloarima priča najružnije o Bećiroviću.

Neovisno od toga, pričalica Konaković je, opet, pokazao malu pamet i veliki kukavičluk.

Jednostavno, on poziva “velike igrače” u TV šou, ali ne smije samostalno da se pojavi u izbornom ringu.

A, znajući afere i šta je sve radio, znajući da ga “rade” makar dva ozbiljna tužilaštva, moguće je da Konaković pričama o svom kadrovskom ocu Izetbegoviću samo skriva svoju jalovost i već dokazano neznanje.

Namjere da reformiše NiP mu tu i neće pomoći, osim ako ne shvati da je najbolja reforma da ode s čela broda koji je već potonuo.

Na kraju, Konaković mora igrati na sve ili ništa: strah od procesa jednak je strahu od odlaska iz politike i budžetske plaće.

Jer, čovjek je propali sportista, ugostitelj, granabdžija i direktor koji je uništio veliki evropski brend KK Bosna.

Ode li iz politike, ostaju mu puzle da slaže u sobnoj atmosferi, kao što je radio u koroni, dok se skrivao, a drugi brinuli o državi i građanima, ljekarima, policajcima, privredi…

Bit će zanimljivo vidjeti u idućem oktobru gdje će završiti brbljivi Konaković: na birou rada ili će se, kakvom kompenzacijom, dokopati poslaničke plaće i nastavka budžetskog parazitiranja.

Još gori scenarij, koji nije bez osnova, jeste da će uništivač Kantona Sarajevo, kojim rukovodi više od deceniju, biti izbačen s igrališta i vjerovatno se košarkom amaterski baviti u Vojkovićima.

Ovakav pristup varkama propalog brbljivca nije nikakva odbrana lika i djela Bakira Izetbegovića.

Ali, u ovom trenutku, Bakir je u opoziciji i niko nikome, pa ni njemu, nema pravo braniti zakonsku mogućnost kandidiranja.

Najmanje to može činiti njegov kadrovski sin koji bi da naređuje svim medijima i novinarima, opoziciji, vlastima, nevladinom sektoru, i ministar vanjskih poslova koji se već dva puta direktno i vrlo negativno spominje u godišnjim izvještajima State Departmenta o kršenju ljudskih prava.

Umjesto ostavke, pa makar i na svoje totalitarne gluposti, i ovdje je sve lažno pokušao svaliti na tobožnju podvalu novinara.

Ali, uništio ga je video-snimak njegovog laprdanja koji je vidjelo više stotina hiljada ljudi, pa i oni u State Departmentu kojima je pokušao da podvali svoju nevinost.

Mjesecima je sijač magle, tenderskih namještaljki s kumovima, višedecenijski budžetlija i neuspješni ministar koji je Dodikovog kuma praktično častio sa 100 miliona KM, izazivao predsjednika SDA na TV duel i time pokušao da se pokaže relevantnim.

Ali, nakon što je to Izetbegović odbio s preporukom da se Konaković prvo ispriča s tužiteljima zbog narko novca u NiP-u, Izetbegović je proglupog Konakovića i njegove prozivke ponovno iskoristio da plasira dvije, za sebe važne stvari.

Prvo, praktično je najavio svoju kandidaturu za člana Predsjedništva BiH i, drugo, pozvao Konakovića da učini isto i onda debatuju.

Pričalica kantonalnog nivoa, svjestan svoje omraženosti u Bošnjaka, upaničio se i odgovorio:- Smatram da BiH u posljednjih desetak godina ima veoma kvalitetnog predstavnika u Denisu Bećiroviću.

On taj posao radi odlično i moj stav je da bi trebao ponovo biti kandidat.

Njegov međunarodni kapital je važan za BiH, ima kontakt sa svjetskim liderima, argumentirano zastupa stavove naše države i lagano dolazi do predsjednika država.

Apelirao bih na njega da prevaziđe dileme i ponovo prihvati kandidaturu.

Pozivati na dvoboje u kandidaturi, bacati rukavice, a već obavijestiti stranku da je kandidat Izetbegović, op.a., to je neozbiljno i neprofesionalno.

Ali nije nas iznenadilo.Ovim odgovorom Konaković je priznao da se boji izaći na crtu drugima za člana Predsjedništva BiH.

Uistinu, Izetbegović je dobio više od 200.000 glasova, dok je Konakovićev maksimum bio pet puta manji.

Istovremeno, javno komplimentiranje Denisu Bećiroviću Konakovića otkriva kao posebnog licemjera, jer privatno i po kuloarima priča najružnije o Bećiroviću.

Neovisno od toga, pričalica Konaković je, opet, pokazao malu pamet i veliki kukavičluk.

Jednostavno, on poziva “velike igrače” u TV šou, ali ne smije samostalno da se pojavi u izbornom ringu.

A, znajući afere i šta je sve radio, znajući da ga “rade” makar dva ozbiljna tužilaštva, moguće je da Konaković pričama o svom kadrovskom ocu Izetbegoviću samo skriva svoju jalovost i već dokazano neznanje.

Namjere da reformiše NiP mu tu i neće pomoći, osim ako ne shvati da je najbolja reforma da ode s čela broda koji je već potonuo.

Na kraju, Konaković mora igrati na sve ili ništa: strah od procesa jednak je strahu od odlaska iz politike i budžetske plaće.

Jer, čovjek je propali sportista, ugostitelj, granabdžija i direktor koji je uništio veliki evropski brend KK Bosna.

Ode li iz politike, ostaju mu puzle da slaže u sobnoj atmosferi, kao što je radio u koroni, dok se skrivao, a drugi brinuli o državi i građanima, ljekarima, policajcima, privredi…

Bit će zanimljivo vidjeti u idućem oktobru gdje će završiti brbljivi Konaković: na birou rada ili će se, kakvom kompenzacijom, dokopati poslaničke plaće i nastavka budžetskog parazitiranja.

Još gori scenarij, koji nije bez osnova, jeste da će uništivač Kantona Sarajevo, kojim rukovodi više od deceniju, biti izbačen s igrališta i vjerovatno se košarkom amaterski baviti u Vojkovićima.

Ovakav pristup varkama propalog brbljivca nije nikakva odbrana lika i djela Bakira Izetbegovića.

Ali, u ovom trenutku, Bakir je u opoziciji i niko nikome, pa ni njemu, nema pravo braniti zakonsku mogućnost kandidiranja.

Najmanje to može činiti njegov kadrovski sin koji bi da naređuje svim medijima i novinarima, opoziciji, vlastima, nevladinom sektoru, i ministar vanjskih poslova koji se već dva puta direktno i vrlo negativno spominje u godišnjim izvještajima State Departmenta o kršenju ljudskih prava.

Umjesto ostavke, pa makar i na svoje totalitarne gluposti, i ovdje je sve lažno pokušao svaliti na tobožnju podvalu novinara.

Ali, uništio ga je video-snimak njegovog laprdanja koji je vidjelo više stotina hiljada ljudi, pa i oni u State Departmentu kojima je pokušao da podvali svoju nevinost.