Interesantne fobije (strahovi) za koje još niste čuli (3. dio)

Depoconchophobia–strah od poklapanja telefona

(podrijetlo, izved.: deponere – spustiti; concha – školjka)
Zahvaljujući telefonskim sekretaricama depokonhofobija je rijetka. Taj nemilosrdan užas prikiva žrtve za slušalicu učinkovitije čak i od automatske linije za pomoć. Depokonhofobi strahuju da osoba koju zovu može odgovoriti bilo kada unatoč činjenici da je telefon zvonio beskrajno dugo. I tako oni strahuju spustiti slušalicu. Mnogi čuju sablasne odgovore, uvjereni da je netko dignuo slušalicu odmah nakon što su oni spustili. Istog trenutka ju vraćaju na uho uz optimističan “Halo”. Poseban tip je Daveyjeva depokonhofobija: strah od spuštanja slušalice dok ste na čekanju (naziv je dobila po čovjeku koji je prvi otkrio bolest kada je 1972. godine ostao na čekanju na telefonskim informacijama preko tri godine).

Kronični bolesnici neće staviti morsku školjku na uho iz straha da će ih more staviti na čekanje te im se ubrzo javiti. Depoconchophobia je pridruženi strah, uobičajen među korisnicima mobitela, da niste stisnuli gumb za završetak poziva. Bolesnici će brzo otrpjeti nekoliko minuta tišine, ušutkujući sve na vidiku prije nego budu uvjereni kako je sigurno nastaviti razgovarati.

Diveruphobia-Strah od priznavanja istine

(podrijetlo, izved.:dicere-reći; verum-istina)
Svi smo mi u nekom trenutku odbili priznati da smo pogriješili, tjerajući sami sebe u slijepu ulicu argumenata te odbijajući prihvatiti jedini put van. To nije diverufobija. To je samo tvrdoglavost. Istinska diverufobija očituje se puno štetnijim navikama. Sredovječni muškarac, primjerice, očajnički želeći izgledati mladoliko, noseći neprikladne marke odjeće i pokušavajući koristiti jezik ulice, osim što je potencijalan senekofob, nedvojbeno je i diverufob. Vladini ministri mogu postati diverufobni, često i prije nego što napuste dužnost. Jedanput kada čuju kako premijer u javnoj izjavi daje svoju “punu i bezuvjetnu potporu”, fobija počinje djelovati. Premijer se i dalje bori u očajničkom pokušaju da porekne ili ponekad ponovo definira istinu o određenom problemu, povremeno koristeći svoju djecu ili obitelj kao kazališne rekvizite. Srećom, njihova diverufobija obično je privremena.

Donoculophobia-strah od gledanja u oči

(podrijetlo, izved.:donare-dati; oculus-oko;schola-škola; foetere-smrdjeti; male-loš; muntius-novosti)

Samo mali dio društva doživi donokulofobiju u najčišćem obliku, kao jednostavan, neobjašnjiv strah gledanja u oči, uslijed kojeg bolesnik zuri u strop dok razgovara s nekim, ili alternativno, stalno pretražuje pogledom pod kao da je izgubio nešto. Ipak, u većini slučajeva, donokulofob pati od blažeg oblika bolesti. Bolesnici koji pate od oblika donoculophobia foetia plaše se gledanja u oči zbog odvratnog smrada kojeg su upravo stvorili. Pacijenti koji boluju od donoculophobia malnuntije muče se jer su nositelji loših vijesti. Schola donoculophobi strahuju od gledanja nastavnika u oči. Gledanje u oči podsjeća nastavnika na njihovo postojanje, a nakon toga i na njihovu dostupnost za odgovaranje na naredno pitanje. Nema nikakve sličnosti s okuviafobijom

Duxophobia-strah od vlastitog šefa

(podrijetlo,izved.:dux-zapovjednik)

Bez obzira na to koliko se slažete sa svojim šefom ili se ponosite vašim posebnim odnosom, vi nikada nemožete zaista biti prijatelji. Uvijek postoji mogućnost da je jednog dana Vaš šef “ustao na lijevu nogu”. Bilo što može utjecati na mišljenje koje šef ima o vama: automobil koji vozite, rasprava koju je imao sa svojom partnericom, način na koji ste rekli “dobro jutro”. Kao posljedica toga većinu radnih odnosa zaokuplja duksofobija. U umjerenom obliku je savladiva, dapače, neki bi rekli i da je zdrava. U prekomjernom obliku može dovesti do svakojakih problema.

Dobivaj najvažnije vijesti porukom na Viberu: KLIKNI OVDJE