Čak 47,2 posto ispitanih žena u BiH je doživjelo psihičko, fizičko ili seksualno nasilje

Nasilje u porodici i nasilje prema ženama predstavlja globalni problem i kršenje osnovnih  ljudskih prava. Žene, u svim dijelovima svijeta, izložene su različitim oblicima nasilja (fizičkog, psihološkog, seksualnog iskorištavanja, silovanja, ekonomskog nasilja).

Nasilje prema ženama se pojavljuje u različitim vrstama partnerskih odnosa, a najraširenije je u porodici i porodičnim zajednicama. 

Svjetska zdravstvena organizacija je objavila podatke da je jedna od tri žene (35 posto) širom  svijeta doživjela neki oblik nasilja u partnerskom ili vanpartnerskom odnosu. Većina počinitelja nasilja su intimni partneri. Čak 38 posto ubistava žena na globalnom nivou je počinjeno od strane muškog intimnog partnera. 

Danas još uvijek postoje osobe koje vjeruju da žene nisu i ne trebaju biti ravnopravne sa  muškarcima, da jedan partner ima pravo da kontrolira drugog, što je često pozadina nasilja prema ženama i nasilja u porodici.

Dva velika istraživanja na nivou BiH

U Bosni i Hercegovini veliki broj žena suočava se sa problemom nasilja u porodici, prije svega zbog još uvijek prisutnih patrijarhalnih obrazaca i neadekvatnog i nedovoljnog odgovora društvene zajednice i nadležnih institucija na ovaj problem.

Egzaktan broj žrtva nasilja u porodici u Bosni i Hercegovini nije moguće utvrditi zbog nepostojanja jedinstvenih statistika na nivou države. 

Do sada su urađena dva velika istraživanja na nivou BiH, koja daju podatke o rasprostranjenosti nasilja. Prva studija je, koja je imala za cilj da ustanovi rasprostranjenost različitih formi nasilja nad ženama u porodici, ali i van porodice, te da na taj način omogući identificiranje najvažnijih karakteristika različitih oblika nasilja nad ženama, ustanovi ključne faktore njegovog ispoljavanja i ispita posljedice i iskustva žena u obraćanju institucijama i organizacijama za podršku, u Bosni i Hercegovini objavljena 2013. godine pod nazivom „Studija o rasprostranjenosti nasilja nad ženama u Bosni i Hercegovini“, na uzorku od 3.300 domaćinstava i punoljetnih žena u BiH. 

Studiju su proveli Agencija za ravnopravnost spolova BiH i entitetski gender centri u suradnji sa statističkim institucijama, a uz podršku UNFPA i UN Women.

Rezultati ovog istraživanja pokazuju da je više od polovine žena iz uzorka (47,2 posto u BiH,  47,2 posto u FBiH i 47,3 posto u RS) doživjelo bar neki oblik nasilja nakon što je navršilo 15 godina. 

Tokom 12 mjeseci koji su prethodili istraživanju, 11,9 posto žena doživjelo je neki oblik nasilja  (12,7 posto u FBiH i 10,6 posto u RS). Počinioci nasilja su u najvećem broju slučajeva sadašnji ili bivši partneri u 71,5 posto slučajeva.

Porodica je mjesto gdje bi svi njeni članovi trebali biti sigurni

OSCE je u proljeće/ljeto 2018. godine proveo Studiju o dobrobiti i sigurnosti žena u BiH.  Istraživanje je dalo sveobuhvatan pregled problema vezanih za nasilje nad ženama i nasilje u situacijama sukoba. Istraživanje je provedeno na osnovu reprezentativnog uzorka od 2.321 žene u dobi između 18 i 74 godine koje žive na prostoru Bosne i Hercegovine. 

Prema Studiji o dobrobiti i sigurnosti žena u BiH provedenoj 2018. godine, skoro svaka treća  žena (38%) je izjavila da je iskusila psihičko, fizičko ili seksualno nasilje od petnaeste godine života od strane partnera ili nepartnera. 

U Studiji se takođe navodi da je registrirana nedovoljno razvijena svijest žena o tome koja  iskustva predstavljaju različite forme nasilja i potom prepoznavanje da su takvom nasilju uopće izložene. Veliki broj žena koje su tokom istraživanja izvijestile o različitim pojedinačnim manifestacijama nasilja, uprkos tome, ne percipiraju sebe kao žrtve nasilja. 

Tako 58,4 posto žena koje su bile izložene fizičkom nasilju tokom posljednjih godinu dana tvrde  da nisu žrtve fizičkog nasilja. Još manji udio žena prepoznaje svoju izloženost psihičkom, ekonomskom i seksualnom nasilju. Mali broj žena koje su imale ili imaju iskustvo nasilja preduzimaju korake da iz takve situacije izađu. Oko 17 posto žena izloženih nasilju pokušalo je rješenje potražiti u vidu rastave, razvoda, napuštanja domaćinstva, a tek oko 4 posto kroz pokušaje savjetovanja. 

Porodica je mjesto gdje bi svi njeni članovi trebali biti sigurni i koja predstavlja osnov za  razvoj kvalitetnog i prosperitetnog društva. Nažalost, često je sama porodica mjesto gdje se žene i djeca suočavaju s najvećim strahovima, nasiljem, opasnosti za sam život. 

Obaveza društva i nadležnih institucija, preuzetih iz međunarodnih dokumenta i normiranih  različitim nacionalnim, entitetskim i lokalnim zakonskim okvirima, je da preuzmu odgovarajuće zakonske i institucionalne aktivnosti, da preveniraju sve vidove nasilja prema ženama, uključujući i nasilje u porodici, procesuira ih, a da žrtvama pruži maksimalnu podršku i zaštitu, razumijevajući težinu i negativne posljedice nasilja u porodici za samo društvo i njegov kvalitetan napredak.

Sigurne kuće

Svrha sigurnih kuća je da osiguraju direktni i najbolji cjelodnevni pristup sigurnom smještaju  za žrtve, naročito žene i djecu, kada više nisu sigurni u svome domu. Isključivo privremeno zbrinjavanje ili opća sigurna kuća kao ona za beskućnike nije dovoljna i neće osigurati potrebnu pomoć ili osnaživanje. 

Žrtve se suočavaju s različitim, međusobno povezanim problemima koji su nerijetko povezani sa zdravljem, sigurnošću, finansijskom situacijom i dobrobiti njihove djece. Specijalizirane sigurne kuće za žene najbolje su opremljene za rješavanje ovih problema, zbog toga što njihove funkcije nadilaze osiguravanje sigurnog smještaja. 

One osiguravaju ženama i njihovoj djeci podršku, omogućuju im da se bore sa svojim traumatičnim iskustvima, napuste nasilne veze, ponovno steknu samopouzdanje i postave temelje za neovisan život po vlastitom izboru. Nadalje, sigurne kuće za žene igraju centralnu ulogu u umrežavanju, međuresornoj suradnji i podizanju svijesti u svojim zajednicama. 

Da bi funkcionirale, sigurne kuće moraju primjenjivati određeni skup standarda. 

Disclaimer:

Sadržaj teksta je isključiva odgovornost Udruženja BH novinari i Medicus Mundi Mediterania i ne održava nužno mišljenje ACCD.

Avaz