Portal 072info

Cazinjanka tužila BiH: Ako ne trebam ovoj državi, idem tamo gdje ću biti korisna

Lejla Hairlahović iz Cazina je doktorantica na Sveučilištu u Zagrebu. Nakon što prošle godine nije dobila posao u Agenciji za visoko obrazovanje i osiguranje kvaliteta BiH, podnijela je tužbu protiv nekoliko državnih institucija.

Na pripremnom ročištu pred Sudom BiH, ona je iznijela optužbu da je nad njom izvršena diskriminacija na osnovu nacionalne i spolne pripadnosti, te mjesta prebivališta, piše Diskriminacija.ba

Tužbu je podnijela protiv Bosne i Hercegovine, Vijeća ministara BiH, Odbora državne službe za žalbe, Agencije za razvoj visokog obrazovanja i osiguranje kvaliteta Bosne i Hercegovine zbog diskriminacije.

Netransparentnost Komisije za odabir kandidata

Hairlahović se na objavljeni konkurs u Agenciji prijavila u martu 2014. za radno mjesto višeg stručnog saradnika za visoko obrazovanje i višeg stručnog saradnika za osiguranje kvaliteta.

Nakon što je položila test općeg znanja, pismeni dio ispita polagala je u Banjoj Luci i osvojila maksimalan broj bodova (100), baš kao i druga dva kandidata koja su kasnije primljena.

Presudno ocjenjivanje Komisije, uslijedilo je nakon obavljenih intervjua.

„Tako se, vjerovatno uz dogovor, utvrdila rang lista po kojoj Bojan Stevandić dobija maksimalnih 30 bodova, Dalibor Ateljević 29, a ja 28 bodova“, navela je Hairlahović.

Nakon što je saznala da nije imala dovoljan broj bodova, na uvid je tražila konkursnu dokumentaciju. Umjesto toga, dobila je tabele o bodovanju, bez imena članova komisije i njihovih komentara i zabilješki. Na pitanje na osnovu čega je dobila određeni broj bodova (28), rečeno joj je da je to diskreciono pravo svakog člana Komisije.

Iskoristivši u međuvremenu sve pravne lijekove, njoj je preostalo još samo jedno-potražiti pravdu sudskim putem.

„Imajući u vidu da se konkretno nalazim na listi eksperata pri Agenciji i da sam prošla sve obuke za stručnjake koji ocjenjuju i obavljaju reviziju kvaliteta i daju preporuke o akreditaciji visokoškolskih ustanova i studijskih programa, te posebno naglašavajući da sam članica Komisije domaćih i međunarodnih stručnjaka za akreditaciju visokoškolske ustanove „Univerzitet u Sarajevu“, a cijeneći da se kandidat Ateljević uopće ne nalazi na listi eksperata, a samim time nije ni prošao obuke, postavlja se pitanje na osnovu čega je kandidat Ateljević dobio prednost od Komisije“, rekla je Hairlahović.

”Ako predmetna Komisija nije uzela kao prednost navedene činjenice”, dodala je ona, ”sa žaljenjem konstatujem da je jedini kriterij kojim se Komisija vodila diskriminatorski kriterij u odnosu na spol, nacionalnost i prebivalište jer sam kandidatkinja iz Federacije BiH i u prijavi sam kao nacionalnost navela da sam Bošnjakinja.”

Za kandidata koji je imao maksimalan broj bodova na intervjuu (30) Bojana Stevandića, Lejla nam je rekla da joj je i ranije naglašeno da će on svakako biti uposlen, jer je u Agenciji odradio pripravnički staž, mada se to nije bodovalo po konkursu.

Kako Komisija ocjenjuje kandidate?

Ono što Hairlahović očekuje u toku procesa, jeste transparentnost, te da Komisija dostavi svu dokumentaciju kako bi se utvrdilo na osnovu čega je ona dobila bod manje.

„Mislim da je sve to šturo odrađeno, nije bilo dovoljno informacija, tako da smatram da treba otvoriti to pitanje i da se vidi kako je Komisija ocjenjivala kandidate“, rekla je ona.

Ona očekuje i da se nakon ovog sudskog procesa pokrenu neke mnogo bitnije stvari kao što su pravilnici koji su na snazi, zakoni koji važe i na kraju, da se ispita rad Komisija koje sebi daju pravo na to veliko diskreciono pravo.

„Nije floskula, ali ovo je borba za sve one koji su konkurisali, koji će sutra konkurisati za posao, a neće biti primljeni iako su kvalifikovani. Meni je bilo presmješno da su mi rekli da sam čak i prekvalifikovana za to mjesto“, rekla je Hairlahović.

Ona smatra da ima puno ljudi koji su diskriminirani, a koji jednostavno ne znaju zašto nisu prošli na nekom konkursu. A u svemu tome, procedure su jako duge. Podsjetila je da je u čitavu proceduru (koja je završila na sudu) počela u martu prošle godine i naglasila da ima puno dopisivanja, isčitavanja, konsultovanja, a na kraju, sve to puno i košta.

„Sada će uskoro i glavno ročište, što će zahtjevati i angažiranje advokata. Tako da se ljudi retko i upuštaju u sve to, jer košta i zahtjeva puno vremena“, rekla je ona.

Da li je moglo bez suda?

Hairlahović nam je rekla da je do suda iskoristila sve pravne lijekove koji su joj bili na raspolaganju, ali kako nikada nije dobila niti jednu novu činjenicu, odlučila je da potraži pravdu na sudu.

„Bilo je dosta konkursa na kojima nisam prošla, ali ovo me je jako razljutilo. Onda sam rekla sebi-nešto se ovdje mora mijenjati. Ako sam ekspertica pri toj Agneciji i ako sam radila na akreditaciji univerziteta u Sarajevu i ako sam se prijavila za mjesto koje se bavi osiguranjem kvaliteta pri toj Agenciji i nisam primljena iz meni nepoznatih razloga, ja te razloge moram da otkrijem“, rekla je ona.

Tok pripremnog ročišta pratila je i Inela Hadžić iz Sarajevskog otvorenog centra, koja je rekla da tek predstoji velika borba, jer je opšte poznato da je diskriminacija teško dokaziva. Međutim, ona smatra da Lejla ima dobar osnov da dokaže diskriminaciju, budući da je ponudila dokaze koji ukazuju na njeno visoko obrazovanje i na netransparentnost organa koji provodi proceduru konkursa i način izbora kandidata i kandidatkinja.

„Tužena je država i na žalost, često se gleda da se udovolji institucijama BiH. Sasvim je jasno je da će u suprotnom BiH morati da napravi velike korake, ukoliko neki od ovakvih slučajeva koji se tiču konkursnih procedura postanu presedan“, naglasila je Hadžić.

Ono što je ona primjetila tokom pripremnog ročišta, jeste da tužena strana u odgovoru na tužbu nije ponudila neko osnovano stajalište da nije bilo diskriminacije.

„To je neko moje prvo zapažanje, no videćemo na glavnoj raspravi pri ispitivanju svjedoka, izvođenjem dokaza da li je došlo do diskriminacije i na koji način su utvrđivani kriteriji. To je jako bitno, jer utvrđivanjem kriterija, utvrdiće se da li je kandidatkinja odbijena zato što nije iz RS-a, ili zato što je žena i Bošnjakinja“, rekla je Hadžić.

”Tokom sudskog procesa, otvorene su sve opcije”, smatra Inela Hadžić. ”Zbog toga se može desiti da se recimo diskriminacija po osnovu nacionalnosti odbije, jer se vrlo lako može utvrditi da je pozicija možda bila određena po „nacionalnom ključu“ za određenu nacionalnost.’Vjerovatno bi se onda išlo na neko djelimično priznavanje tužbenog zahtjeva, gdje bi država napravila neki ustupak. Ali, čisto zbog budućih sporova i konkursnih procedura koje sprovode državne Agencije, treba ostati dosljedan i treba pokazati na koliko osnova država vrši diskriminaciju. Ovo treba istjerati do kraja i ne treba pristajati ni na kakve ustupke. Treba vidjeti gdje država griješi”, smatra Hadžić.

Za mene uvijek ima mjesta negdje tamo

Mnogo prije suda, Lejla Hairlahović kaže da je dosta uložila u svoje obrazovanje, baš kao i njeni roditelji. Navodi da su njeni roditelji morali da podignu kredit za njenu magistraturu i doktorat koji završava.

„Ja sam mislila da to svoje znanje kapitaliziram tako što ću pomoći ovoj državi. Inače, ja uvijek imam priliku da odem odavde, ali sam željela da ostanem ovdje. Evo, pokušaću i sa sudom. Ako dobijem jasnu poruku od države da joj ne trebaju mladi, obrazovani ljudi, onda-ima država koje nas žele“, poručila je na kraju Hairlahović.

Glavna rasprava u ovom predmetu, zakazana je za 23.04.2015. godine u Sudu BiH.

Podijelite članak