Ceste smrti: BiH plaća najvišu cijenu lošeg upravljanja

Bosna i Hercegovina se, prema podacima specijalizovanih evropskih analiza saobraćajne sigurnosti, nalazi među najopasnijim državama za vožnju.

Dok razvijene zemlje zapadne i sjeverne Evrope bilježe manje od pet poginulih na 100.000 automobila, u BiH se taj broj kreće između 50 i 100. To je bez sumnje sistemski neuspjeh.

U državama poput Norveške, Švedske, Ujedinjenog Kraljevstva, sigurnost na cestama nije rezultat slučajnosti nego dugoročnih politika. Posebno se izdvaja švedski koncept Vision Zero. Filozofija koja polazi od činjenice da ljudi griješe, ali da sistem mora biti dizajniran tako da te greške ne koštaju života.

S druge strane, BiH se po mnogim parametrima nalazi pri samom vrhu te negativne ljestvice.

Infrastruktura kao ogledalo sistema

Podaci o smrtnosti nisu izolovan fenomen. Oni su direktna posljedica stanja infrastrukture, organizacije sistema i neprovođenja zakona. BiH je na dnu Evrope po kilometrima autoputa, ali problem nije samo u količini, nego i u kvalitetu postojećih cesta.

Iako su vozači od 2006. godine u javne budžete uplatili oko 18 milijardi KM kroz akcize i putarine, svakodnevna slika na terenu su oštećen asfalt, neuređeni odvodni sistemi, zapušteni cestovni pojasevi i nedostatak osnovnog održavanja.

Prema riječima Damjana Ožegovića iz Transparency International u BiH, ključni problem je sistemsko neusmjeravanje sredstava i izostanak kontrole nad izvođačima. Garancije se ne aktiviraju, ugovorne obaveze se ne sankcionišu, a javna preduzeća ne koriste mehanizme koje već imaju na raspolaganju.

Drugim riječima, problem nije u nedostatku novca, već u načinu na koji se njime upravlja.

Korupcija kao saobraćajni rizik

Politolog Adis Arapović dodatno naglašava da stanje cesta nije samo tehničko pitanje, već odraz šireg institucionalnog problema. Višak administracije, manjak odgovornosti i duboko ukorijenjena korupcija stvaraju sistem u kojem se loši izvođači ne kažnjavaju, a ugovori se produžavaju kroz anekse i adendume.

Izgubljeni “zlatni sat”

Razlika između života i smrti često se mjeri minutama. U tzv. “plavim zonama” Evrope hitne službe stižu na mjesto nesreće u rekordnom roku. U ruralnim i slabije razvijenim dijelovima BiH, taj “zlatni sat” se često gubi što dodatno povećavajući smrtnost.

To pokazuje da sigurnost u saobraćaju nije samo pitanje vozača, nego cijelog sistema.

Vrijeme za pravnu odgovornost

Ako su milijarde prikupljene, a infrastruktura ostala zapuštena, ako ugovori postoje, a ne provode se, ako nadzor postoji na papiru, ali ne i u praksi onda se mora postaviti pitanje gdje je nestao novac i ko je odgovoran?

Zato je ključno da nadležni tužilački organi pokrenu ozbiljne istrage zbog elementarne sigurnosti građana. U zemlji u kojoj statistika saobraćajnih nesreća već odavno upozorava na alarm, šutnja institucija više nije opcija.