Četiri godine kasnije, Rusija još plaća za fatalnu pogrešku u Ukrajini

“U ranim jutarnjim satima 24. februara 2022., dok sam stajao na zaleđenom krovu jednog kijevskog hotela, pomisao da će Rusija pokrenuti sveobuhvatni napad na Ukrajinu, unatoč gomilanju trupa na granici, i dalje se činila gotovo nezamislivom”, piše Metju Čens (Matthew Chance), CNN-ov glavni dopisnik za vanjsku politiku.

Čens navodi da je Vladimir Putin pokazao sklonost korištenju ruske vojne sile te podsjeća da su njegovi ratovi u Čečeniji, Gruziji i Siriji, kao i vojne akcije na Krimu i u istočnoj Ukrajini, donijeli uspjeh uz relativno niske troškove.

Dodaje da je invazija na drugu najveću evropsku zemlju, odmah iza same Rusije, predstavljala potencijalno katastrofalan scenarij koji bi, kako piše, natjerao hladnog stratega poput Putina da dobro promisli, ali da se to nije dogodilo.

Pogrešne procjene i očekivanja Kremlja

Prema njegovom tekstu, protekle četiri godine sukoba razotkrile su niz pogrešnih pretpostavki, uključujući uvjerenje da će Ukrajina biti preslaba i previše neorganizirana da se odupre totalnoj invaziji, kao i percepciju nepobjedivosti ruske vojske.

Pozivajući se na istraživanje instituta Rojal Junajted Srvices Institut (Royal United Services Institute – RUSI), Čens piše da je Kremlj očekivao da će ruske snage preuzeti kontrolu nad Ukrajinom u samo deset dana, no više od 1450 dana kasnije taj se plan pokazao kao temeljna pogrešna procjena.

Navodi da je stvarna cijena rata u Rusiji pod strogom kontrolom informacija te da se službeni podaci o žrtvama ne objavljuju, ali se poziva na procjene američkog Centra za strateške i međunarodne studije (CSIS), prema kojima su ruski gubici – mrtvi i ranjeni – gotovo 1,2 miliona od početka totalne invazije, dok se ukrajinski gubici procjenjuju na između 500.000 i 600.000.

Citira i dio izvještaja CSIS-a prema kojem su ti gubici veći od žrtava koje je pretrpjela “bilo koja velika sila u bilo kojem ratu od Drugog svjetskog rata”.

Pozivajući se na ukrajinske zvaničnike, Čens navodi da su oni tvrdili kako je samo u decembru ubijeno 35.000 ruskih vojnika, te citira ukrajinskog ministra obrane Mihajla Fedorova koji je rekao:

– Ako dosegnemo 50.000, vidjet ćemo što će se dogoditi s neprijateljem. Oni ljude smatraju resursom, a nestašice su već očite.

Ekonomija pod pritiskom rata

Čens piše da se u Moskvi rat na površini čini dalekim, no ističe da postoje znakovi rastućih finansijskih poteškoća povezanih s ratnom ekonomijom.

Navodi da je ruska vojna potrošnja porasla te da je Rusija 2025. godine postala deveto najveće gospodarstvo na svijetu prema Međunarodnom monetarnom fondu, ali upozorava na probleme poput velikih bonusa za regrutaciju, nedostatka radne snage i rasta cijena hrane.

Citira prokremaljski list Nezavisimaja Gazeta koji govori o “ozbiljnom nedostatku radne snage” te navodi primjer rasta cijena krastavaca, uključujući objavu žene koja se predstavila kao Svetlana:

– Cijene krastavaca i rajčica su skandalozne. Nekad su govorili da su jaja ‘zlatna’. Sad su to krastavci.

Međunarodni položaj Rusije

Čens piše da rat nije donio mnogo koristi Kremlju u inozemstvu te podsjeća da su Švedska i Finska pristupile NATO-u, čime je, kako navodi, više nego udvostručena kopnena granica između Rusije i država NATO-a.

Poziva se i na izvještaj Centra za analizu evropske politike (CEPA) u kojem stoji:

– Odnos je neuravnotežen jer je Moskva ovisnija o Pekingu nego Peking o Moskvi. Rusija je jasno postala mlađi partner, prvenstveno zbog svojih ograničenih ekonomskih alternativa.

Navodi i primjere Sirije, Irana i Venezuele kako bi ilustrirao, prema njegovoj ocjeni, smanjenje ruskog utjecaja na međunarodnoj sceni.

Zaključno, Čens piše da je pogriješio u procjeni vjerojatnosti da će Putin narediti totalnu invaziju, ali da su se katastrofalne posljedice pokazale tačnima, ne samo za Ukrajince nego i za Ruse.