CIA SE GADNO PRERAČUNALA ‘ISIS ima osam puta veću vojsku nego što Amerikanci misle’

Islamska država, teroristička organizacija poznata i po kraticama ISIS i ISIL, u svoje je redove regrutirala najmanje 200.000 boraca, što je brojka sedam do osam puta veća od procjena kojima je dosad baratala američka CIA. Tvrdnja je to Fuada Husseina, utjecajnog šefa osoblja predsjednika iračkog Kurdistana Massouda Barzanija, koju je iznio u ekskluzivnom intervjuu za ugledni Independent on Sunday.

‘Riječ je o stotinama tisuća boraca, s obzirom da ISIS uspijeva mobilizirati mlade Arape na teritoriju koji su zauzeli’, kaže Hussein i dodaje da, po njegovim procjenama, radikalni islamisti trenutno pod kontrolom drže trećinu Iraka i trećinu Sirije.

Na tom teritoriju, koji se proteže na 250.000 četvornih kilometara, što je gotovo pet puta veća površina od hrvatskog kopna, živi između 10 i 12 milijuna ljudi. U takvoj situaciji, bazen iz kojega ISIS može vrbovati nove članove je prilično velik.

Dokaz da je ISIS stvorio toliko snažnu vojsku krije se u činjenici da je u stanju istovremeno voditi velike bitke na nekoliko bojišta – napada Kurde na sjeveru Iraka, iračku vojsku u relativnoj blizini Bagdada, a bori se i diljem Sirije.

‘Bore se u Kobaniju, na području Kurdistana prošlog su mjeseca napali sedam različitih mjesta, napali su i Ramadi [glavni grad iračke provincije Anbar] te Jalawlu [arapsko-kurdski grad blizu granice s Iranom]. Nema šanse da je to sve izvelo 20-ak tisuća ljudi’, govori Hussein aludirajući na CIA-inu procjenu od 20.000 do najviše 31.500 boraca u džihadističkim redovima.

S tim je brojkama američka obavještajna agencija izašla u rujnu, a iza tih, po svemu sudeći pogrešnih, procjena mogla bi se kriti brojna iznenađenja s kojima su se proteklih mjeseci susreli i Amerikanci s partnerima u izvođenju zračnih udara na ISIS i razne grupacije koje se s ekstremistima bore na tlu. Među njima su iračka i sirijska vojska, sirijski pobunjenici te kurdski pešmerge.

Signali iz Washingtona

Da bi službena procjena o pravoj snazi ISIS-a mogla biti promijenjena, svjedoči nekoliko signala koji ovih dana stižu iz Washingtona.

Prvo je iz usta šefa američkog Združenog stožera generala Martina Dempseyja, koji je igrom slučaja prvi zračni napad na džihadiste naredio tijekom svog posjeta Zagrebu, u četvrtak izašla misao o mogućem slanju manjeg kontingenta američkih vojnika koji bi se na tlu borili protiv ISIS-a. To je u izravnoj suprotnosti dosadašnjem rezolutnom stavu predsjednika Baracka Obame da kopnenih američkih snaga u ovome ratu neće biti. General je također rekao da bi za nanošenje poraza ISIS-u bila potrebna vojska od barem 80.000 boraca,

Zatim je u petak Dempsey nenajavljeno stigao u Bagdad ne bi li, kako je rekao, ‘stekao uvid kako naša strana doprinosi’ borbi. Taj njegov uvid mogao bi biti ključan u preporukama koje će dati svom vrhovnom zapovjedniku Obami.

Šef osoblja kurdskog predsjednika Hussein kaže da se bojište između Kurda i ISIS-a trenutno proteže na liniji dugoj oko tisuću kilometara. Napominje da su samo američki zračni napadi u kolovozu spriječili pad njihova glavnog grada Irbila. ‘ISIS je protiv nas poveo bitku u sklopu strategije širenja straha, što je imalo snažan utjecaj na moral svih, pa i pešmergi’, kaže Hussein.

Širenje straha

To širenje straha proteklih mjeseci gleda cijeli svijet kroz već bezbrojne snimke i vijesti o dekapitacijama, mučenjima, silovanjima. Istovremeno, ISIS ima bombaše samoubojice i snajperiste, postavlja mine, koristi se američkom mehanizacijom koju je oteo iračkim vojnicima, a tu su transportna vozila, artiljerija i tenkovi. Da bi se bili u stanju efektno suprotstaviti takvoj sili, Kurdi tvrde da im trebaju američki helikopteri tipa Apache, kao i teško naoružanje, uključujući tenkove.

Hussein ne želi o tome previše pričati, ali u razgovoru za Independent on Sunday priznaje da su Kurdi bili nemalo iznenađeni kada im se glavni grad u kolovozu našao na rubu pada, a Turska im je hladno odbila poslati bilo kakvu pomoć. Bili su se, kaže, prisiljeni obratiti Iranu, koji je odmah u Kurdistan uputio nekoliko svojih vojnih jedinica i nešto artiljerije, a ubrzo su se zračnim napadima u bitku priključili i Amerikanci.

Govoreći o spornoj CIA-inoj procjeni o najviše 31.500 boraca ISIS-a, Hussein kaže da su Amerikanci možda mislili samo na izvorne članove grupe, ali nije mu baš jasno. U proteklih je pet mjeseci postalo bjelodano da je ISIS prerastao u prilično moćnu organizaciju. ‘Ovdje je riječ o državi koja ima svoju vojsku i svoju ideološku osnovu što znači da žele da svatko nauči pucati, ali žele i da svatko bude odan njihovoj ideologiji, drugim riječima svima peru mozak’, kaže Hussein.

Jedan u nizu očitih znakova da su u redovima ISIS-a vojni profesionalci je brzina kojom su svladali upravljanje otetim američkim tenkovima, artiljerijom i drugom opremom koje su se dočepali osvajanjem Mosula u lipnju. Ista je stvar zabilježena i u Siriji, gdje su se domogli vojne opreme ruske proizvodnje. Logično je za pretpostaviti da su se ISIS-u priključili neki dobro trenirani bivši pripadnici iračke i sirijske vojske.

Kurdi impresionirani ISIS-om

Hussein kaže da su kurdski borci impresionirani disciplinom i obučenošću ISIS-ovih vojnika. ‘Oni će se boriti do smrti, a još su opasniji jer su jako dobro trenirani. Primjerice, imaju najbolje snajperiste, ali za to nije dovoljno samo znati dobro pucati, nego treba biti discipliniran, treba moći pet sati mirno čekati da ti se ukaže meta’, priča Hussein.

Istraživanje ureda iračkog savjetnika za nacionalnu sigurnost, provedeno prije zadnjih velikih ISIS-ovih ofenziva, također ide na ruku tvrdnji o stotinama tisuća boraca u ISIS-ovim redovima. Pokazalo je da, kada stotinu džihadista uđe na neko područje, u relativno kratkom vremenu uspiju regrutirati 500 do tisuću novih boraca.

Proteklih su mjeseci stizala i izvješća o mladićima koji su, potanuti vojničkim uspjesima džihadista, za njih otišli volontirati. A i oni koji su se išli boriti za novac bili su privučeni prilično atraktivnim plaćama za trenutni irački standard.

Iako su Kurdi u međuvremenu povratili samopouzdanje, a uspjeli su i vratiti nešto izgubljenog teritorija, Hussein kaže da pešmerge neće biti u stanju osloboditi područje gdje žive sunitski Arapi. ‘Mi samo možemo pomoći iračkoj vojsci, pod uvjetom da bude formirana i da nije sektaška’, upozorava Hussein.

Kada spominje sekte, Hussein zapravo ističe i najveći problem koji se u Iraku gomilao godinama, a posebice nakon odlaska američke vojske i smanjenja političkog utjecaja Washingtona na zbivanja u Bagdadu. Iračkom su vojskom zadominirali šijitski zapovjednici i suniti su je umnogome počeli promatrati kao neprijateljsku antisunitsku silu.

Dok se Bijela kuća nada ponavljanju scenarija iz 2006. i 2008. godine, kada su uspjeli u borbi protiv al-Qaide dobiti podršku brojnih sunitskih vođa, Hussein je prema toj ideji skeptičan. ‘Amerikanci su u to vrijeme imali 150.000 svojih vojnika spremnih dati podršku vođama koji su bili protiv al-Qaide. ISIS će divljački kazniti bilo koga tko mu se usprotivi. Vidjeli smo što se dogodilo plemenu Albu Nimr u pokrajini Anbar, koje je ustalo protiv ISIS-a. Hrabro su se suprotstavili teroristima, ali 500 ih je ubijeno. Katastrofa’, kaže Hussein i napominje da načelno on i ne vidi velikog protivljenja ISIS-u među sunitskim Arapima.

Nema otpora

‘Mnogi su možda nesretni, posebice u Mosulu, ali to nezadovoljstvo nije preraslo u efektivnu oporbu, a nije jasno ni tko bi izvana bio u stanju organizirati otpor’, navodi Hussein.

On ističe da Irak trenutno vojsku uopće nema. Kurdi su, kaže, tražili od Bagdada vojnike da dođu čuvati strateški ključnu mosulsku branu na rijeci Eufrat, no nijedan vojnik se nije pojavio. ‘Ovi što sada brane Bagdad, to su vojske šijitskih političkih stranaka. Za ponovnu uspostavu profesionalne vojske treba vremena.’

Independent on Sunday u konačnici zaključuje da vremena za formiranje nove iračke vojske, u kojoj bi sudjelovali i šijiti i suniti, možda više ni nema. Bagdad trenutno brane tri šijitske milicije, koje gaje sličnu ideologiju i mržnju prema sunitima kao ISIS prema svojim neprijateljima. Čim te milicije uspiju zauzeti nešto teritorija, suniti se daju u bijeg, baš kao što šijiti masovno bježe od ISIS-a, tako da se dobar dio Iraka pretvorio u zemlju izbjeglica.

cazin.net

Dobivaj najvažnije vijesti porukom na Viberu: KLIKNI OVDJE