Cijene previsoke, proizvodnja mala: Građani BiH ovise o uvoznoj hrani

U posljednjih nekoliko godina građani Bosne i Hercegovine suočavaju se s kontinuiranim rastom cijena hrane, iako je na svjetskom tržištu došlo do stabilizacije, pa čak i pada cijena pojedinih prehrambenih sirovina. Ova razlika između globalnih trendova i domaće stvarnosti otvara pitanje zašto pad cijena u svijetu ne osjetimo u svakodnevnoj kupovini.

Jedan od ključnih razloga je izražena uvozna zavisnost BiH. Iako je BiH bogata prirodnim resursima i obradivim zemljištem, uvozi gotovo sve – od osnovnih prehrambenih proizvoda do vode.

Zbog toga je domaće tržište izuzetno osjetljivo na uvozne cijene i odluke stranih proizvođača. Admir Kapo, predsjednik Udruženja „Kupujmo i koristimo domaće“, kaže da kada zavisite od uvoza, nemate moć diktiranja cijena.

Pad cijena na svjetskom tržištu ne znači automatski i pad cijena u maloprodaji. Ekonomski analitičar Faruk Hadžić pojašnjava da u malim i uvozno zavisnim ekonomijama dolazi do asimetričnog prilagođavanja cijena.

Trgovci se često pozivaju na ranije nabavne cijene, visoke troškove logistike, energenata i rada, dok slaba konkurencija i nedovoljan nadzor ne stvaraju pritisak da cijene idu naniže. Tako krajnji potrošač snosi najveći teret, navodi Hadžić.

Dodatni problem su rast domaćih troškova poslovanja, ali i nedostatak snažnih i stabilnih poticaja domaćim proizvođačima. Takvi poticaji ne omogućavaju dugoročno planiranje niti povećanje proizvodnje, ističe Kapo.

Rast cijena hrane snažno pogađa životni standard građana, jer hrana zauzima veći udio u potrošnji domaćinstava nego u EU, što dovodi do pada kupovne moći i veće ekonomske nesigurnosti. Dugoročno, ovi trendovi usporavaju ekonomski rast, povećavaju pritisak na socijalne budžete i produbljuju trgovinski deficit, koji je prošle godine premašio 13 milijardi KM, dok bez jačanja domaće proizvodnje cijene ostaju visoke.

U posljednjih nekoliko godina građani Bosne i Hercegovine suočavaju se s kontinuiranim rastom cijena hrane, iako je na svjetskom tržištu došlo do stabilizacije, pa čak i pada cijena pojedinih prehrambenih sirovina. Ova razlika između globalnih trendova i domaće stvarnosti otvara pitanje zašto pad cijena u svijetu ne osjetimo u svakodnevnoj kupovini.

Jedan od ključnih razloga je izražena uvozna zavisnost BiH. Iako je BiH bogata prirodnim resursima i obradivim zemljištem, uvozi gotovo sve – od osnovnih prehrambenih proizvoda do vode.

Zbog toga je domaće tržište izuzetno osjetljivo na uvozne cijene i odluke stranih proizvođača. Admir Kapo, predsjednik Udruženja „Kupujmo i koristimo domaće“, kaže da kada zavisite od uvoza, nemate moć diktiranja cijena.

Pad cijena na svjetskom tržištu ne znači automatski i pad cijena u maloprodaji. Ekonomski analitičar Faruk Hadžić pojašnjava da u malim i uvozno zavisnim ekonomijama dolazi do asimetričnog prilagođavanja cijena.

Trgovci se često pozivaju na ranije nabavne cijene, visoke troškove logistike, energenata i rada, dok slaba konkurencija i nedovoljan nadzor ne stvaraju pritisak da cijene idu naniže. Tako krajnji potrošač snosi najveći teret, navodi Hadžić.

Dodatni problem su rast domaćih troškova poslovanja, ali i nedostatak snažnih i stabilnih poticaja domaćim proizvođačima. Takvi poticaji ne omogućavaju dugoročno planiranje niti povećanje proizvodnje, ističe Kapo.

Rast cijena hrane snažno pogađa životni standard građana, jer hrana zauzima veći udio u potrošnji domaćinstava nego u EU, što dovodi do pada kupovne moći i veće ekonomske nesigurnosti. Dugoročno, ovi trendovi usporavaju ekonomski rast, povećavaju pritisak na socijalne budžete i produbljuju trgovinski deficit, koji je prošle godine premašio 13 milijardi KM, dok bez jačanja domaće proizvodnje cijene ostaju visoke.