Crkva Rođenja Presvete Bogorodice u Zenici već 132 godine odolijeva vremenu

Crkva Rođenja Presvete Bogorodice u Zenici jedan je od najstarijih pravoslavnih hramova u centralnoj Bosni. Gradnja je počela je 1883., a završena je na Malu Gospojinu, blagdan Rođenja Presvete Bogorodice, 1885. godine. Crkvu je osveštao tadašnji mitropolit dabrobosanski Sava Kosanović.

Drugačija kupola

Ova impozantna građevina odoljela je vremenu i mnogim ratovima te do danas ostala netaknuta u potpuno istom obliku kao i kad je izgrađena. Prije deset godina proglašena je nacionalnim spomenikom BiH.

Ekipa “Avaza” posjetila je ovaj pravoslavni hram u Zenici. Domaćin nam je bio Darko Kujundžić, drugi paroh Zeničke parohije, koji tu funkciju obavlja već tri godine.

– Hram je sagrađen na ostacima crkve iz 1. stoljeća, kada su i nicale crkve po ovom dijelu Bosne. Znamo da su apostol Pavle i njegovi učenici, propovijedajući Dalmacijom, zalazili u ove krajeve i osnivali crkvene zajednice i ovo je, vjerovatno, bila jedna od takvih crkava – govori Kujundžić.

Uzor za njenu gradnju trebala je biti Saborna crkva u Sarajevu, što se donekle i uspjelo provesti rasporedom prostorija. Ovaj hram projektirao je isti čovjek koji je projektirao i Sabornu crkvu u Sarajevu te Pravoslavnu crkvu u Skoplju.

– Što se tiče gradnje, sve su u cijelosti radili majstori iz Zenice. Nisu htjeli da neko drugi gradi njihov hram. Lokalni majstori željeli su na taj način dati svoj pečat ovoj građevini. Zbog toga, a i zbog nedostatka novca, kupola, odnosno vanjski krov hrama, malo je drugačiji od onoga u Sarajevu i Skoplju – pojašnjava Kujundžić.

Zvonik, koji je visok 26 metara, izgrađen je jednim dijelom od kamena, koji je, kako kaže Kujundžić, vjerovatno dovezen iz Hercegovine. Unutrašnjost crkve sastoji se od ulaznog dijela, odnosno priprate, zatim centralnog dijela ili lađe i oltara, koji služi samo za sveštenike.

– U priprati, prema pravoslavnom običaju, stoje gosti druge vjere koji dolaze da posjete hram ili prisustvuju molitvi. U lađi crkve stoje vjerni hrišćani, koji su kršteni i stalno mogu biti na molitvi. Ovaj raspored karakterističan je za svaku pravoslavnu crkvu – navodi naš sagovornik.

Slikanje freski

Unutrašnjost krase i freske koje je 1990. godine naslikao Dragomir Jašović Jaša, akademski slikar iz Beograda. Živopisanje, odnosno slikanje tih freski, trajalo je šest godina.

– Na freskama su motivi iz života i rada Hristovog, anđeli, majka Hristova, Jovan Krstitelj, Tajna večera… Inače, crtanje po hramu izuzetno je zahtjevno i skupo. To iziskuje godine rada, nekoliko slojeva pripreme, a slikar mora biti duboko u molitvi i imati smirenost – kaže Kujundžić.

 Luster naručen iz Grčke

– Unutrašnjost crkve dodatno ukrašava impozantni luster, odnosno polijelej. Postavljen je prije sedam godina, a naručen je iz Grčke. Bio je u dijelovima i u hramu je sastavljan. Ovakvi lusteri odlika su hramova u većim mjestima, koja iziskuju više svjetlosti. Jedino veće crkve u većim mjestima mogu sebi priuštiti ovake impozantne lustere – kaže Kujundžić.

Tijelo Miladina Minića

U ovom hramu nalazi se i netruležno tijelo Miladina Minića, koji je prije početka Drugog svjetskog rata bio sveštenik u Bilješevu, nedaleko od Zenice, a kasnije je proglašen svetiteljem. Kako kaže Kujundžić, tijelo ovog sveštenika je ekshumirano i od 2004. godine nalazi se u zeničkoj crkvi.

– Početkom Drugog svjetskog rata ubile su ga ustaše. Nakon ekshumacije, njegovo tijelo ostalo je čitavo i to je bio znak da je on postao svetitelj. Od tada se njegovi ostaci nalaze u drvenom sarkofagu u ovoj crkvi, izloženi svake nedjelje na liturgiji. Ovaj sveštenik služi kao patronat, odnosno zaštitnik naše crkve i naših pravoslavnih građana u Zenici i centralnoj Bosni – navodi Kujundžić.

Avaz.ba