Crnogorac sa 88 godina upisao fakultet: Ideju mi je razradila unuka, kolege su mislile da sam profesor

Pridruži se Viber grupi 072info, do najvažnijih vijesti samo jednim klikom: KLIKNI OVDJE
Preuzimanje tekstova dozvoljeno uz obavezno navođenje i linkanje izvora “072info”.

Da za učenje i sticanje novih znanja nikad nije kasno, najbolji je primjer Branislava Radulovića, penzionera iz sela Komana, u okolini Podgorice.On je, iako u devetoj deceniji života, upisao fakultet na Univerzitetu Crne Gore i tako postao najstariji brucoš u historiji crnogorskog univerziteta.

Vođen brojnim primjerima iz svijeta, gdje ljudi u poznim godinama upisuju fakultet, ne bi li nešto novo naučili, tako je i Radulović odlučio da penzionerske dane provodi učeći. Studentsku klupu dijeli zajedno s kolegama koji su mlađi čak sedamdeset godina.

– Osamdeset osam mi je godina i upisao sam Mašinski fakultet, smjer saobraćaj. Ja sam geometar, a geodezija i mašinstvo, to je strogo povezano. Za bilo koji posao, potrebna je geodetska podloga, a mašinstvo dograđuje, pravi opremu i ono što traži tržište – kaže na početku razgovora za AA Radulović.

Penzionerski dani za učenje

Ekipa AA ga je dočekala na ulazu Mašinskog fakulteta. Prvo pitanje za njega bilo je – otkud ideja da baš sada upiše fakultet. Ističe da mu je podstrek za to dao Italijan koji je u 97. godini magistrirao.

– To je bila ideja, koju mi je razradila unuka, koja je doktorirala u 25. godini s prosjekom deset i radi ovdje na fakultetu. Ona me je podstrekla, međutim, moja uža porodica se ne slaže s tim. To je za mene dosta naporno, putujem svaki dan po 30 kilometara u oba pravca, ali zavolio sam to i pokušaću da doguram dokle budem mogao, dok me zdravlje posluži – kaže Radulović.

Tokom razgovora lako se uočava da voli mašinstvo. S puno elana govori o napretku u nauci.

– Mašinstvo je nauka budućnosti. Sve što se stvara, to mora da prođe mašinsku struku. Mašinski inžinjeri najbolje znaju sastav i opremu koja je potrebna. Mašinstvo znači napredak u nauci, ono svakim danom napreduje. Prvi računari koji su bili napravljeni, bili su teški 2,5 tona. Danas, zahvaljujući mašincima, oni su veoma laki. Osim toga, kompjuteri su bili skupi, a sjećam se i da su mobilni telefoni u početku koštali po nekoliko hiljada eura. Sada su cijene povoljne i vidite, iz dana u dan, iz sata u sat napreduje tehnologija – poručuje Branislav.

Studenti mislili da je profesor

Na pitanje kako su ga prihvatile mlađe kolege, Radulović kaže da je prosto oduševljen prijemom.

– Prvo su mislili da sam zalutao, a nakon toga da sam profesor. Međutim, kada su shvatili da sam im kolega, tako su me svesrdno prihvatili, da mi to daje dodatnu snagu. Profesori su me također dobro prihvatili. Veliku podršku su mi dali penzioneri, na čelu sa Savezom penzionera Crne Gore i Podgorice – poručuje Radulović, koji je u veoma kratkom roku postao omiljen među kolegama na cijelom fakultetu.

Starije generacije nisu odbačene

Njegov primjer pokazuje da za sticanje novih znanja nikada nije kasno. Zato poručuje da njegov primjer treba da bude poruka starijim generacijama da nisu odbačeni, da još mogu koristiti društvu i da za školu nije kasno.

– Čovjek vrijedi onoliko koliko zna i koliko je sposoban da uči. Najljepše razdoblje u čovjekom životu su studentski dani. Vidim ogromni kapital kod mladih ljudi. Toliko su solidarni i puni duha, puni zdravog razmišljanja, ako ih mi stariji ne pokvarimo – na šaljiv način zaključuje razgovor Radulović.