Crveni posteri

Svi politički sukobi, planovi onih koji bi, kao, da se otcijepe i nas koji to, kao, ne damo, sve teme iz političkih kuhinja u kojima vri tokom predizborne kampanje padaju u drugi plan pred činjenicom da sve veći broj građana ove zemlje nema šta da jede.

Potvrđuje to pritisak na javne kuhinje širom BiH, koje se trude da siromašnim, iznemoglim građanima u poznim godinama osiguraju barem jedan topao obrok dnevno i prizori zbog kojih bi i predizborni posteri uhljeba što sve to mirno posmatraju trebali da pocrvene od stida. Godinama su u vlasti, a traže je još, mrtvi-hladni pred podatkom da je prosječnoj četveročlanoj porodici u septembru za život trebalo 2.900 maraka, koje ogromna većina penzionera sa 424 i radnika sa 543 KM nikako ne može doseći, a o nezaposlenima da i ne govorimo.

Razumnim ljudima, koji su svjesni da građani nisu tu zbog njih, već su im dali povjerenje da ih štite s pozicija na koje su birani, ne bi trebalo dva puta ponavljati da je cijeli svijet u haosu, da se Evropa suočava s najtežom krizom od kraja Drugog svjetskog rata.

Vlastima u BiH ni godina svakodnevnih apela da nešto poduzmu, prijedloga šta da učine, pa makar prepisali ono što rade susjedi i države Evrope, očigledno ne znači ništa. Od onih 100 KM predizborne sadake više i nisu sposobni uraditi.  

S vlastima koje su zauzete borbom za nove četiri godine nerada, koje ni na koji način ne žele smanjiti priliv u budžete, ni s milijardu maraka viška prihoda za osam mjeseci 2022. godine ne znaju ili ne žele barem pokušati ublažiti probleme, redovi pred javnim kuhinjama, nažalost, bit će sve duži.   

Avaz 

Dobivaj najvažnije vijesti porukom na Viberu: KLIKNI OVDJE