Čudo bosanskog otpora: Bosnu su sačuvali heroji, koji su domovinu nosili u srcu

Dan Armije Republike Bosne i Hercegovine (ARBiH) zasigurno je jedan od najvažnijih datuma u historiji naše zemlje, a sutra će biti obilježen polaganjem cvijeća na spomen-obilježjima i učenjem Fatihe najboljim sinovima naše domovine.

Cijeli svijet je čuo i posvjedočio da su, do zuba naoružane, srpske snage zaustavljene u namjeri da Bosne nestane. Kao odgovor napadu srpskih snaga, 15. aprila 1992. godine različite jedinice Teritorijalne odbrane, Patriotske lige, Zelenih beretki, i mnoge druge grupe nastale su kao otpor srpskoj agresiji na Republiku Bosnu i Hercegovinu.

Širom Bosne sve jedinice su se ujedinile i počele djelovati kao jedinstvena vojna organizacija, pod civilnom komandom patriotskog dijela Predsjedništva Bosne i Hercegovine.

Počeli su u patikama, bez oružja, s velikim srcem i ponosom, hrabrošću i ljubavi prema domovini… Bilo je to vrijeme bosanskog otpora. Stvaranje i opremanje bosanske armije, s obzirom na uvjete u kojima je nastala i razvijala se, smatra se čudom. Jer, to je jedina armija u svijetu koja je izrasla iz naroda, koja je za kratko vrijeme okupila građane BiH, omladinu, žene, starce, sve koji su osjećali i osjećaju da je ova zemlja njihova jedina domovina, koji su se rame uz rame borili samo da žive i opstanu.

Po svakoj vojnoj logici, Armije RBiH je u zametku trebala biti uništena, a Bosna i Hercegovina okupirana, već u prvim mjesecima rata. Samo zahvaljujući najhrabrijim sinovima i kćerima ove zemlje Bosna i Hercegovina je opstala. Oni su heroji koji su sačuvali Bosnu.

Mnogi od tih heroja danas ovom zemljom uzdignutih glava koračaju prkoseći vremenu zla koje su porazili. Svi oni i dalje čuvaju svaki pedalj ove zemlje, jer pored zadataka koje su uspješno obavili, oni imaju najvažniju misiju, a to je da čuvaju domovinu a time i sjećanje na svoje saborce, šehide, koji nisu žalili živote da daju za Bosnu i Hercegovinu.

Kolika je bila ta narodna vojska najbolje se vidjelo na petu godišnjicu osnivanja ARBiH, kada je na sarajevskom stadionu Koševo održana smotra njenih reprezentativnih ešalona. Bila je to prva velika smotra jedinica ARBiH u Sarajevu nakon okončanja rata i ratnih dejstava.

Na Koševu je postrojeno ukupno devet reprezentativnih ešalona Armije RBiH.

Petnaestog aprila 1997. Koševo je bilo ispunjeno do posljednjeg mjesta građanima iz svih dijelova domovine koji su došli pozdraviti prvi veliki jubilej ARBiH. Pored mnogobrojnih građana, smotri su prisustvovali i predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović, komandanti korpusa koji su vodili svoje snage u odlučujućim bitkama, međunarodni predstavnici…

Jedinice je postrojio armijski general Rasim Delić, a raport je predao general Ramiz Dreković.

“Mnogoljudna bosanska ratna Armija, koja je srcem i prsima branila Bosnu i njen narod, izvršila je svoj zadatak”, poručeno je s Koševa.

Armija RBiH odigrala najveći zalog u borbi za cjelovitu i demokratsku Bosnu i Hercegovinu. A to znači za budućnost!

“U miru koji je zaključen ima i nešto pravde za nas. Ima je toliko za koliko je njena zasluga. Sada smo prišli stvaranju male, ali dobro obučene Armije koja odgovara današnjim potrebama. Danas su ovdje pred vama postrojeni njeni elitni ešaloni, tehnika nije ovdje, ona je u skladištima. Njen najvažniji dio, živa sila, njena duša, odnosno njen reprezentativni dio je ovdje. Postoji puni kontinuitet između te dvije vojske. Narod se ponosio vama, narod je vjerovao ovoj Armiji, uvjeren da je ovo najbolja armija i ona to jeste, što najbolje zna neprijatelj. Taj neprijatelj će ubuduće tri puta razmisliti prije nego digne ruku na ovu zemlju i njen narod. Godina 1992. uz Božiju pomoć neće se više nikada ponoviti. Braneći ovu zemlju, vi ste branili i veliku ideju tolerancije i suživota ljudi različitih vjera i nacija. Tamo gdje ste bili vi ostale su čitave crkve, džamije, katedrale i sinagoge”, naveo je predsjednik Izetbegović, te dodao:

“Na sve strane su zelene humke. Smrtnim sjemenom zemlja je posijana”.

Petnaesti april jeste samo jedna prilika da se prisjetimo svih onih pripadnika i pripadnica Armije RBiH koji su, braneći svoju državu dali najviše što su mogli za nju.

Ipak, 32 godine od osnivanja i 27 godine nakon velike smotre Bosna je pred novim izazovima i ispitima. Iz entiteta RS, koja je nastala iz rata, čuju se prijetnje od srpskih predstavnika vlasti o secesiji, podjeli BiH, ali i podjeli u kojoj Bošnjacima “daju” 25 posto teritorije. Pored toga, slave se nedjela ratnih zločinaca, veliča njihovo djelo a vrijeđaju žrtve, negira genocid… Okolnosti u kojima živimo govore da su snage kojima je Bosna smetnja i to neskriveno, itekako aktivne.

No, ako se samo osvrnemo u ne tako daleku prošlost jasno je da se nećemo niti predati, niti umoriti, niti ćemo posustati u odbrani Bosne i Hercegovine. Jer, Bosna nije, niti će šaptom pasti.

Ali, sada nam je više nego ikada potrebno jedinstvo, kao alat u borbi protiv neprijatelja i u dokazivanju historijskih činjenica i istine o časnoj odbranu. Naša je, također, obaveza da budemo dostojni žrtava koje su pripadnici ARBiH hrabro i nesebično podnijeli za život i slobodu koju danas imamo.

Prema nekim podacima, Armija RBiH imala je u toku 43 mjeseca rata i na frontu dugom 1.200 km više od tri hiljade odbrambenih i napadnih operacija. Neke od ovih operacija bile su sjajne pobjede, neke tragični porazi.

Ono što je najvažnije jeste da je Armija RBiH odbranila zemlju, narod i da mi danas u slobodi živimo.

(A.N./Preporod.info)