Da imam para, gomilu para: Šta parlamentarci misle o svojim primanjima, stide li se (ne)rada?

Akteri ove priče slave sve praznike, i državne i vjerske. Oni ne brinu hoće li im plaća biti redovna. Minimalno rade, a primanja odlična. Pogađate, riječ je o političarima. Njihova primanja su enormno visoka na sviom novoima, od kantonalnog, federelnog, pa do državnog nivoa. Šta o svojim platama misle državni parlamentarci istražila je Dejana Šešlija.

– Je li nas sramota za ovo što radimo, odnosno, ništa ne radimo? Imamo obavezu samo jedan dan u mjesecu. Naša plata je 5.000, plus odvojeni život, troškovi smještaja, 6.000, razne privilegije. Ne znam da li ste svjesni, građani negoduju zbog toga – poručio je nedavno poslanik SDS-a u Predstavničkom domu BiH Dragan Mektić.

A negoduje i većina parlamentaca na državnim jaslama ukoliko neko potegne pitanje smanjenja njihovih plata. Protiv povećanja ne bi vjerovatno imali ništa jer ova trenutna dovoljna im je tek za dvije potrošačke korpe. Apsurdno. Za običnog građanina koji jedva preživljava, čini se, nemaju solidarnost.

– Otkud vi znate da mi ne pokazujemo solidarnosti? Otkud znate šta ja sve činim i za koga? – komentirao je Nikola Lovrinović, poslanik HDZ-a BiH u Predstavničkom domu BiH.

– Mi smo i ličnim prilozima, pogotovo pojavom pandemije, odricali se nekog svog ličnog dohotka, davali u kuhinje Merhameta ili nekim drugim socijalnim slučajevima – dodao je šef Kluba SDA u Predstavničkom domu BiH Adil Osmanović.

I pod ovom krinkom skrivene solidarnosti godinama odbijaju prijedloge, uglavnom opozicije, koje ukazuju na njihov bezobrazno debeo novčanik. Svaki pokušaj smanjenja vlastitih prihoda dočekali su s istim izgovorima.

– Poslanci koju su na to ukazivali ustvari spadaju u red ljudi koji su dugo godina, ako ne i decenija, na državnim prihodima, bez ikada pokazane stvarne volje i želje da se nečega od toga odreknu. U tom smislu je to populizam – ocijenila je Snežana Novaković Bursać, šef Kluba SNSD-a u Predstavničkom domu BiH.

Iako najglasniji, to nije jedini izgovor. Naslušali smo se raznih. I to od vladajućih koji jedini imaju parlamentarnu moć za promjene, ali i uvijek neko “ali”.

– Svi poslanici Stranke demokratske akcije spremni su i uvijek su podržavali da idemo u pravcu bilo kakve ušede na nivou Vijeća ministara, Parlamentarne skupštine, pa tako i nas ponaosob – poručio je Osmanović.

– Ono što nije dobro u našim okolnostima je da imamo situaciju da za neki posao svi koji su u tom poslu imaju ista primanja. Poslanici kao poslanici. Neko sigurno zavrijedi taj novac neko vjerovatno ne – navela je Novaković Bursać.

– Možda se i mogu složiti da su plaće velike, ali sam uvijek insistirao kroz razne prijedloge da se sveobuhvatno pristupi izmjeni zakona koji to regulira. Ako, npr., želite povećati policajcima, oni su vezani s nama, moramo to nekako riješiti – kazao je Lovrinović.

I riješili nisu još nikada. Kao što nisu ni brojne druge zakone poput onih koje traži i Evropska unija: Zakon o javnim nabavkama, VSTS-u, sprečavanju sukoba interesa. A nije im u cilju niti da spriječe zlupotrebu svojih, odnosno, poslaničkih klupa. Posljednji, ali ne i prvi, to je uradio Jakov Galić, za kojeg su mnogi, vjerujemo, prvi put čuli nakon što je uzeo otpremninu od 29.000 maraka, a već dan poslije vratio se poslu i budžetskoj plati. Odnosno samo plati. U svom mandatu nije imao nijedan govor, inicijativu niti izlaganje.