Da li će dijaspora slati sve manje novca u BiH?

Ona, kao i brojne druge koje žive u inostranstvu, šalju novac u Bosnu i Hercegovinu od čega veliki broj stanovnika zapravo i preživljava.

Tako se procjenjuje da samo zvaničnim kanalima, putem pošte i banaka, Bosanci i Hercegovci koji žive u inostranstvu godišnje u domovinu pošalju više od milijardu eura. Ta cifra je dva puta veća kada se u obzir uzme novac koji se daje “iz ruke u ruku”.

Osim toga, dijaspora investira u Bosni i Hercegovini učestvuje u velikom broju humanitarnih akcija, a prilikom posjeta tokom ljetnih mjeseci potroše toliko da neki manji biznisi žive od toga.

Ipak, priliv novca iz dijaspore smanjio se u 2015. godini, barem njenih prvih devet mjeseci za koje postoji statistika, u odnosu na godinu prije- te je u BiH stiglo oko 110 miliona eura manje.

Iako su se i u prošlosti ovi iznosi ponekad smanjivali, stručnjaci upozoravaju da će se takav trend ustaliti za desetak godina, što je po njima alarmantno, budući da oznake dijaspore, prema procjenama, čine oko 13 posto BDP-a BiH.

“Mene ne čudi da je priliv novca iz dijaspore sve manji, jer se krug onih kojima se pomaže sužava. Prvo se pomagalo svima, široj familiji, komšiluku, sada se to svelo na one najbliže, roditelji, brat, sestra. Ipak, normalno je da za 20 godina, koliko je prošlo od rata ljudi umiru. Normalno je i da su i te familije koje su imale nekog vani otišle kod njih, a postoji podatak i da je prošle godine iz BiH izašlo 70.000 mladih”, objašnjava Namik Alimajstorović, član Glavnog odbora Svjetskog saveza dijaspore Bosne i Hercegovine.

Prema njegovim riječima, u inostranstvu trenutno živi više od dva miliona Bosanca i Hercegovaca, jer se od 2002. iz zemlje iselilo približno 700.000 stanovnika.

“Dakle, njima sada ne treba pomoć. Također, neko je nekome pomogao da stane na noge, kupio mu naprimjer kravu, traktor, pokrenuo neki manji biznis. Znači, osim direktnog slanja novca, bilo je tu i investicija.”

Ipak, tvrdi, ne i dovoljno, a razlog za to je – korupcija, nepovoljni uvjeti za ulaganje, politički ambijent, reketiranje, loša ceste, poreske politike, nesređene regulative…

“Nama iz dijaspore često postavljaju pitanje zašto ljudi iz BiH koji žive van zemlje rijetko investiraju u BiH? Pa odgovor je vrlo jednostavan, investiranje i patriotizam ne idu zajedno, pravi ulagači ulažu tamo gdje će ostvariti profit”, dodaje Alimajstorović, Sarajlija koji sada živi u Birminghamu u Velikoj Britaniji.

U tom gradu, dodaje, više od stotinu porodica pomaže svojoj rodbini u BiH. Svi oni šalju novac, ali i čak tri puta više nose “u džepovima” kada dođu u BiH.

“Samo pitajte vozače autobusa Centrotransa koji voze međunarodne linije koliko oni koverti donesu. Ipak, u BiH postoji ta negativna slika o dijaspori”, dodaje.

Da bh. dijaspora ne dobija ono što zaslužuje od domovine smatraju i u udruženju Nova perspektiva, koje se bavi, kako navode, aktiviranjem resursa bh. dijaspore za razvoj zemlje.

Tako u BiH ne postoji zakon niti ministarstvo za dijasporu, kao naprimjer u Srbiji, iako je među pet vodećih zemalja u svijetu prema visini finansijskih doznaka migranata u odnosu na BDP.

Također, nisu napravljeni ni programi, strategije ili projekti namijenjeni za dijasporu, upozorava Armin Alijagić, direktor Nove perspektive.

“Dijaspora učestvuje bar jednu trećinu ukupnog BDP-a ove zemlje, to je ogromno učešće i značaj koji ona ima u našem svakodnevnom životu i održavanju ekonomije, da ne dođe do potpunog kolapsa. Ono što dijaspora dobija zauzvrat je jako malo, mi kao zemlja njima gotovo ne dajemo ništa, bukvalno im poručujemo ‘vi samo dođite ovdje, dajte nam pare i idite”, ističe.

Kako dodaje, priliv novca od građana u inostranstvu i ranijih godina se znao smanjivati, ali, kaže, BiH može očekivati da taj trend bude stalan za desetak godina.

“Neminovno je da BiH ide prema tom putu ka EU, povećat će se životni standard i svakako će se taj priliv novca vremenom smanjiti, a kada će početi to smanjenje, jako je teško precizirati, ovisi od političkih i ekonomskih faktora, naravno i primaoci će postati sve stariji, a mladi možda više neće odlaziti”, navodi Alijagić.

Ipak, za trenutno smanjenje priliva novca vidi nekoliko mogućih razloga – od toga da su Bosanci i Hercegovci u inostranstvu možda i sami upali u krizu, zatim da ljudi koji primaju pomoć umiru, ali i da građani u BiH postaju sve bogatiji.

“Ali svako bi se složio da to u principu nije baš slučaj, uglavnom jer mi živimo isto kao što smo živjeli prije pet ili deset godina. Mislim da tome nije razlog ni da je dijaspora pala u krizu, jer je kriza počela prije pet-šest godina. Također, može se reći da ljudi umiru i da se više nema kome slati novac, ali od rata je 200.000 mladih napustilo BiH i oni sada šalju ta sredstva iz inostranstva.”

Petnaest posto tih sredstava iz dijaspore u BiH dolazi formalnim kanalima, još 15 posto neformalnim, “iz ruke u ruku”, a tu je i potrošnja tokom ljetnih mjeseci, investicije i humanitarne pomoći, objašnjava Alijagić.

“Recimo, dijaspora kada dođe u BiH troši na razne stvari, u restoranima, kod zubara, popravljaju auta, tako da neke industrijske grane opstaju zahvaljujući njima. Pri tom, mi nemamo precizne podatke koliko je dijaspora investirala u BiH, ali ono što svakako znamo su brojni primjeri dobre prakse, tako da su u proteklih 10, 15 godina uz pomoć dijaspore pokrenute neke od najuspješnijih kompanija u BiH, kao što je Prevent i brojne druge.”

Naši sagovornici se slažu da možda ljudi u BiH nisu svjesni koliko pomoć dijaspore znači, ali svakako će to osjetiti kada se ona bude konstantno smanjivala.

“Našu djecu i unučad učimo da vole svoju domovinu i da joj pomažu kako bi i oni nastavili davati neki doprinos BiH. Međutim, teško je, nove generacije se rađaju ovdje u tuđini, njima možda BiH neće biti toliko na pameti kao nama”, dočarava situaciju bh. porodica sa adresom u Švedskoj.