Da li će hrvatske plaže biti samo za bogate?

Iako je poboljšani nacrt hrvatskog Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama na e-savjetovanju, mnogi se pribojavaju da bi građanima moglo preostati svega 30 posto plaža.

“Nismo u potpunosti zadovoljni ovakvim rješenjem te smatramo da nigdje ne bismo smjeli dozvoliti više od 50 posto privrednog korištenja plaža, bilo da govorimo o koncesijama ili dozvolama. Ipak, smatramo da je zakonska definicija da sve plaže moraju potpuno ili djelomično ostati javne presedan u Evropi i da trebamo biti sretni da smo većinski zaštitili pomorsko dobro, što u drugim državama odavno nije slučaj”, kazala je za Deutsche Welle (DW) predsjednica udruženja “Pokret otoka” Maja Jurišić.

Upravo je zahvaljujući javnim kritikama i ovog udruženja Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama, koji je trenutno na e-savjetovanju, značajno poboljšan u odnosu na prvobitnu verziju kojom se praktički otvarala mogućnost privatizacije plaža.

No, u ovom udruženju nisu u potpunosti zadovoljni izmijenjenim prijedlogom kojim se omogućuje da turističke kompanije na dijelovima plaža, koje koriste za privrednu djelatnost, djelomično onemoguće pristup javnosti. Plaže tako ostaju dostupne građanima ovisno o njihovoj lokaciji – koncesionar može koristiti 70 posto kopnenog i 50 posto morskog dijela plaže u nenaseljenom području, odnosno 50 posto kopnenog i 30 posto morskog dijela unutar naselja.

Devastacija obale

“Svjesni smo činjenice da je turistički razvoj, a samim tim i privredno korištenje pomorskog dobra i plaža neminovno te smatramo da je hotelima, turističkim naseljima i kampovima potrebno definisati dijelove plaža koje mogu koristiti za svoje djelatnosti, posebno u nenaseljenim područjima gdje je često slučaj da upravo investitori hotela, kampova i druge turističke infrastrukture uređuju i održavaju plaže”, konstatovala je Jurišić.

No, kako je navela, s obzirom da se ovakva ograničenja mogu dogoditi isključivo u slučaju definisanja privredne cjeline na pomorskom dobru, o takvim će se ograničenjima odlučivati kroz prostorne planove jedinica lokalne samouprave, što znači da svi gradovi i općine mogu sami za sebe odlučiti kakav razvoj žele i na koji način će upravljati pomorskim dobrom.

“Ako građani žele aktivnu participaciju u odlučivanju, onda se trebaju aktivirati i zajedno s lokalnim čelnicima definisati vrste plaža koje žele na svom području”, dodaje.

Da je participacija građana itekako potrebna, govori slučaj otprije nekoliko godina, kada je Grad Pula jednu od najljepših uvala, Valovine, dao u 20-godišnju koncesiju zagrebačkoj kompaniji Warm up koja je ondje postavila ski lift. On je praktički, računamo li i popratni kafić na vodi, zauzeo gotovo cijelu uvalu, uprkos protivljenju dijela građana kojima je oduzet najljepši dio plaže na koju su dolazili od djetinjstva.

U udruženju Zelena Istra tvrde da je ugroženo i stanište periski. Investitor Luka Sorić za lokalni je medij tada izjavio da ne bi nikad došao u Pulu da je znao da ga ovdje čeka toliki otpor. Jurišić je ukazala da je puno primjera po cijelom Jadranu gdje se ne poštuju zakoni i devastira obala.

“Novim Zakonom se ovakvim ponašanjem nastoji doskočiti kroz uvođenje novih inspekcijskih procedura, kao i propisivanja velikih novčanih kazni. No, opet je velika odgovornost na čelnicima gradova i općina koji moraju prestati zatvarati oči pred uzurpatorima, ali i odgovornosti samih građana koji moraju aktivno učestvovati u prijavama nepravilnosti i pritiscima na nadležne službe”, zaključila je Jurišić.

Nema potpune zaštite

U Zelenoj Istri, međutim, smatraju da ovakav zakonski prijedlog na velika vrata uvodi privatizaciju javnog pomorskog dobra i omogućuje isključivanje javnosti iz korištenja pomorskog dobra koje je do sada bilo dobro opće upotrebe.

“Cilj zakona, koji bi trebao biti prevladavajući, jeste zaštita pomorskog dobra kao općeg dobra koje ne može biti u vlasništvu niti jedne osobe, nego na upotrebi svih”, kaže Irena Burba, predsjednica udruge Zelena Istra. Prijedlog zakona, koji je na e-savjetovanju, protivan je cilju i svrsi samog pomorskog dobra, pravnoj logici i smatramo da je stoga neustavan”, ukazala je Burba.

Smatra da će ovakav nacrt Zakona za posljedicu imati nastavak trenda preizgrađenosti obale i pomorskog dobra, kao i trenda nasipavanja pomorskog dobra što, tvrdi, uzrokuje nepovratnu štetu morskom okolišu i prirodnom krajoliku.

“Nevjerovatna je činjenica da upravo ugostiteljsko-turističke plaže ovim zakonom mogu isključiti javnost od korištenja plaže na 70 posto površine na primjerice uređenim plažama u nenaseljenoj turističkoj zoni. Da karikiram: znači li to da ćemo odsad imati plaže, kako bi Alan Ford rekao, za bogate, koje će imati oznaku 30 posto za građane i pse”, pitala je Burba.

Kada je riječ o ski liftu u Puli, podsjetila je da su se nakon tog zahvata građani uz Zelenu Istru organizovali i proveli kampanju kojom su potaknuli da se problem koncesija stavi u javni diskurs. Kao rezultat te borbe danas jeste da u planu upravljanja pomorskim dobrom Grada Pule nema mogućnosti izdavanja koncesija na plaže do 2024.

“Ni sada važeći zakon, kojim se relativno dobro štite interesi javnosti na pomorskom dobru, ne može se garantovati potpuna zaštitu. Primjer su hotel Hilton Costabella u Rijeci i Falkensteiner resorti protiv kojih se javnost pobunila, a nadležna tijela ispala nemoćna. Primjer hotela Hilton Costabella je pravi prikaz da su oni vlastitim tumačenjem zakona proglasili plažu privatnom i ogradili je, iako je resorno ministarstvo javno reklo da je to protuzakonito”, kazala je Burba.

U udruženju smatraju da nema potrebe da se plaže daju u dugogodišnje koncesije.

“U Italiji je gotovo nemoguće pristupiti plažama, jer su gotovo sve pod koncesijom, a prema izvještaju udruženja Legambinete, porast koncesija je svakom godinom sve veći: ima više od 12.000 koncesija, negdje je i 70 posto pomorskog dobra pod koncesijom, a građani se bore da uopće imaju pristupni put do mora. To i nas očekuje, jer je gotovo nemoguće da investitori neće iskoristiti sve mogućnosti koje ovakav prijedlog zakona pruža te da ih neće i zloupotrijebiti”, zaključila je Burba.