voda zrenjanin pijaca voda 295773 725x407 1
AUTOR: H.D.
DATUM:
KATEGORIJA: Svijet / Vijesti
Kurbani 2021

Sukob oko vode između Tadžikistana i Kirgistana možda je upozorenje za brojne buduće konflikte koji bi mogli nastati zbog ovog resursa.

Posljednje dane mjeseca aprila obilježile su iznenađujuće vijesti koje su došle iz regiona Centralne Azije. Između dvije nekadašnje države Sovjetskog Saveza, Tadžikistana i Kirgistana, izbio je sukob u kojem je poginulo oko 40 osoba, a blizu 200 ih je ranjeno. Trodnevni sukob koji je trajao od 28. aprila do 1. maja dogodio se u mjestu Kok-Taš, nakon što su tadžikistanske vlasti odlučile da montiraju kamere putem kojih bi nadgledale rezervoare vode u pomenutom mjestu na teritoriji susednog Kirgistana. Mještani su se zbog toga pobunili, a gađanje kamenicama ubrzo je preraslo u sukob u koji su se uključile i vojske obje države, piše portal „Klima 101„.

Pregovori dvije strane spriječili su dalju eskalaciju sukoba, koji je, iako kratkotrajan, svejevrsno upozorenje. Ono što ga čini drugačijim jeste prije svega povod, koji otvara novu dimenziju međudržavnih konflikata u decenijama koje su pred nama.

Ljudsko pravo na vodu

Kako navodi portal „Klima 101“, kvalitetna i ispravna voda za piće predstavlja jedan od najvažnijih elemenata za normalno funkcionisanje čitavog društva, a 2010. je, rezolucijom Ujedinjenih nacija, pravo na vodu i sanitaciju konačno prepoznato kao ključno za ostvarivanje osnovnih ljudskih prava.

Međutim, iz godine u godinu postaju sve upitnije njene zalihe i raste zabrinutost kako za rastuću svjetsku populaciju obezbediti dovoljne količine ispravne vode. Ovo pitanje posebno dolazi do izražaja zbog neadekvatnog ljudskog ponašanja kada je racionalna upotreba vode u pitanju, ali i sve izrazitijeg uticaja klimatskih promjena. Sve ovo često dovodi i do rasprava o tome da li će u budućnosti biti sukoba koji će za posljedicu imati borbe nad kontrolom kapaciteta vode.

Koliko je voda važan resurs, govori i njen bezbjednosni aspekt. Sa porastom problema u vezi sa sa zalihama i ispravnošću vode za piće u naučnim krugovima je počelo izučavanje posebnog termina water security. Ovaj ekološki problem ima širok spektar elemenata koje obuhvata. Tako se u njegovom definisanju, pored osnovnog značenja da postoje dovoljne zalihe ispravne vode za piće, uključuje i neophodnost da je uvek dostupna za osnovne ljudske potrebe, bilo da je riječ o izvorima ili cijeni.

Nedostatak vode u regionima Bliskog istoka i Sjeverne Afrike

Svakako da region Bliskog istoka i Sjeverne Afrike predstavlja područje u kojem je u posljednjih pola vijeka došlo do ozbiljnijih promjena u količini dostupne slatkovodne pijaće vode. Tako su kapaciteti sa 4000 m3 godišnje po stanovniku tokom sredine XX vijeka, sredinom prošle decenije došli na svega oko 1100 m3 godišnje.

Pojedina naučna istraživanja su procijenila da će u narednim godinama ovaj region, posebno pod uticajem klimatskih promena, konstantno gubiti zalihe pijaće vode. Iako negativne, ove posljedice je moguće ublažiti. Za to je, pre svega, potreban sistematski pristup država, ali i regionalna saradnja među njima. Međutim, ono što ovom planu stoji na putu jeste trend iz prethodnih decenija, koje su obilježili nestabilnost, sukobi i rast populacije. Uz nesporni uticaj klimatskih promjena ovi problemi mogu se samo još više produbiti i dovesti novih nesigurnosti i ugrožavanja mira i bezbjednosti u ovom nestabilnom regionu, ocijenjuje se u tekstu portala „Klima 101“.

Pored Sjeverne Afrike i Bliskog istoka, ozbiljan problem sa snabdjevanjem čistom vodom imaju i brojne države Supsaharske Afrike, kao i pojedini regioni u Aziji.

Voda kao bezbjednosno pitanje

U domenu problema za pomenuti region Bliskog istoka i Sjeverne Afrike u prošlosti je bilo nekoliko konkretnih primjera mogućih sukoba oko izvora vode. Trenutno aktuelni sukob između Izraela i Palestine predstavlja nastavak vrlo loših odnosa ova dva aktera.

Ono što u budućnosti može da bude novi kamen spoticanja, jeste upravljanje nad izvorima pijaće vode. Naime, i u prošlosti je dolazilo do problema kada su predlagani mirovni sporazumi, između ostalog, baš zbog problema da se odredi ko upravlja vodnim resursima. Dogovorom iz Osla i Palestini je omogućeno korištenje vode, ali samo sa teritorije Zapadne obale, dok bi Izrael i dalje imao najveći procenat kontrole nad ovim resursima.

S druge strane, Egipat i Etiopija su tokom prošle decenije došle u sukob zbog ideje etiopskih vlasti da sagrade „Veliku etiopsku renesansnu branu“. Ovaj projekat bi i te kako ugrozio bezbejdnost Egipta kome je reka Nil od velikog značaja. Međutim, sukobi su sprečeni pregovorima i sporazumom triju strana, Egipta, Sudana i Etiopije.

Međunarodni napori za rješavanje pitanja dostupnosti vode

Na probleme povezane sa kvalitetom i zalihama vode svojevremeno su reagovale i Ujedinjene nacije u težnji da, na dugoročne staze, pomognu državama da odgovore na brojne izazove u vezi sa ovom temom. Tako su i kroz dva poznata dokumenta, Milenijumsku deklaraciju i Agendu 2030, u određenim delovima precizirali i definisali probleme i ciljeve njihovog rešavanja. U Agendi 2030, u cilju 6 koji se odnosi na čistu vodu i sanitarije, detaljno su definisani planovi, među kojima se kao najambiciozniji ističe onaj da se do 2030. godine omogući pravedan pristup bezbjednoj i ispravnoj pijaćoj vodi svim građanima na planeti.

Kratkotrajni sukob između Tadžikistana i Kirgistana predstavlja naizgled nesmotreni i neočekivani okršaj. Međutim, iako se u svetu trenutno ne vode ratovi koji kao glavni ili jedan od razloga imaju pitanje vode, to ne znači da u budućnosti voda neće biti povod za sukob. Zalihe ispravne pijaće vode sigurno će u narednim decenijama dobijati naznačaju, na šta klimatske promene i te kako imaju uticaj, sa posebnim fokusom na sušne regione među kojima je i region Bliskog istoka i Severne Afrike, zaključuje portal „Klima 101“.