Da li je i hrana oružje u ratu u Ukrajini?

Tvrdnja: Rusija zloupotrebljava glad u svijetu kao oružje u ratu u Ukrajini.

To je izjavio i direktor WFP, programa za hranu Ujedinjenih naroda Dejvid Bizli (David Beasley): “Nema dileme da kako se hrana u čitavom nizu oblika koristi kao oružje u ratnom sukobu”, prenosi DW.

Procjena DW: Tačno

Još od početka rata u Ukrajini, Bizli upozorava kako prijeti glad u svijetu jer se hrana očito upotrebljava kao oružje, izjavio je još 17. aprila na američkoj televiziji CBS. Tu opasnost je izložio i na sastanku Vijeća sigurnosti UN-a 19. maja: “Ne otvaranje luke u području Odese je objava rata svjetskoj sigurnosti u opskrbi hrane i dovest će do gladi, nemira i migracijama u čitavom svijetu.”

Pored toga je i Rusija, koja je i sama najveći izvoznik žitarica zabranila izvoz od kraja marta do kraja juna. A i sam bivši ruski predsjednik, Dimitri Medvedev se čak hvali kako su žitarice rusko oružje: “Mnoge zemlje su ovisne od našeg izvoza. Ispada da je naša hrana naše tiho oružje. Ono je tiho, ali silno”, napisao je na socijalnoj mreži 1. aprila.

Copy

Što je još gore, to nije samo oružje na leđima siromašnih, nego i predmet špekulacije kako bi se u toj nevolji ubralo još više novaca, smatra Per Brodersen, poslovođa radne skupine za poljoprivredu Komisije za istok njemačke privrede: “Zemlje koje sad gomilaju žitarice računaju s tim da će ih kasnije moći prodati po višoj cijeni.”

Ukrajinske luke su minirane?

Tvrdnja: Zapravo su silosi na zapadu Ukrajine puni žita, ali nema načina da to žito dođe na svjetsko tržište jer su ukrajinske luke na Crnom moru minirane.

Ruski ambasador u UN-u Dimitrij Poljanski tvrdi: “Nije Rusija ta koja ne želi otvoriti ukrajinske luke, nego je Ukrajina ta koja odbija ukloniti mine iz luka kako bi osigurala siguran prolaz brodova.

Procjena DW: Nema pouzdanih dokaza

Žito i žitarice Ukrajina je i prije rata najvećim dijelom izvozila morskim putem, ali i ukrajinska obala Crnog i Azovskog mora je postala područje ratnih operacija. Tamo je sve više podmorskih mina, ali ko ih postavlja – tu se i Ukrajina i Rusija međusobno optužuju pred Međunarodnom pomorskom organizacijom IMO.

U svakom slučaju je i Ukrajinsko ministarstvo saobraćaja još 28. aprila dalo objaviti kako se zatvaraju luke Berdjansk, Herson, Mariupolj i Skadovsk “zbog nedovoljne sigurnosti”. Optužbe da ruska strana postavlja mine, ambasador Poljanski naziva “licemjerjem” i uporno tvrdi kako Ukrajinci postavljaju mine u svoje luke.

Sredinom maja je agencija AFP citirala jednog glasnogovornika oružanih snaga Francuske koja procjenjuje kako mine u Crnom moru polažu i Ukrajina i Rusija.

Rast cijena

Tvrdnja: Nije Rusija, nego su sankcije Zapada krive za rast cijena hrane.

– Prekid lanaca trgovine, logistike i novca i svjetski rast cijena hrane u svijetu je direktna posljedica besmislenog širenja jednostranih antiruskih ograničenja i prijetnje eskalacije pritiska sankcijama na Rusiju – izjavila je glasnogovornica ruskog ministarstva vanjskih poslova Marija Saharova 18. maja.

Procjena DW: Netačno

Glasnogovornica ruskog ministarstva optužuje Zapad kako “širi laži” i kako je još 2020. upravo direktor WFP-a Bizli upozorio kako prijeti “glad biblijskih razmjera”. Sankcije protiv Rusije su samo “još pojačale taj trend”, tvrdnja je Moskve.

I njemačka ministrica vanjskih poslova Analena Berbok (Annalena Baerbock) tu optužuje Kremlj za “kampanju dezinformacija”, a na sastanku s kolegama grupe zemalja G-7 ovog maja je naglasila kako nema nikakvih sankcija protiv žitarica i humanitarne pomoći. To potvrđuje i glasnogovornik WFP Martin Rentš  (Rentsch): izvoz živežnih namirnica iz Rusije nije na popisu sankcija, ali i dodaje kako se “ne isplati tamo kupovati jer su cijene visoke i ima previše administrativnih prepreka.”

Čak i iz Rusije se čuje kako bi mogla izvoziti žito – kad bi htjela. Udruženja ruskih izvoznika žitarica Rusgrain Union koju podržava i rusko ministarstvo poljoprivrede je dalo objaviti: “Naglašavamo kako sankcije i nadzor izvoza protiv Rusije ne sadrže niti neće sadržavati i osnovni izvoz živežnih namirnica i poljoprivrednih proizvoda za zemlje u razvoju.”

Najveći proizvođači pšenice
Najveći proizvođači pšenice Foto: DW

Alternative ukrajinskim žitaricama

Tvrdnja: Žito koje je stizalo iz Ukrajine će onda stići iz drugih zemalja.

I član komisije za poljoprivredu Per Brodersen u tom poremećaju na tržištu hrane vidi i “pozitivnu vijest da tu mogu onda doći i drugi ponuđači i popuniti prazninu koja je nastala.”

Procjena DW: Tačno

Ukrajina jest jedan od najvećih izvoznika žitarica i jestivog ulja, baš kao što je to i Rusija. One to jesu već i zbog toga što nude te proizvode po cijenama gdje se drugo uzgoj jednostavno uopšte ne isplati. Naravno, poljoprivredni proizvodi imaju svoj ciklus rasta i smanjena ponuda se ne može nadoknaditi preko noći.

Ali ova viša cijena hrane je atraktivna i za poljoprivrednike drugih zemalja, smatra Tomas Glauben (Thomas)  iz Lajbnicovog (Leibniz) instituta za razvoj agrara i ekonomiju zemalja u transformaciji. On polazi od toga da će se već u najskorije vrijeme pojaviti “dodatni izvoz iz drugih regija, među njima iz Indije, SAD i Australije koji dobrim dijelom nadoknaditi smanjenu isporuku iz Rusije i Ukrajine.”

Prethodni članakReis Kavazović: Iz ove kuće će, ako Bog da, ići neophodne smjernice promotorima dobra i pozivaocima miru, toleranciji i ljubavi
Sljedeći članakPrijave za glasanje izvan BiH moraju se podnijeti do 19. jula, i to samo elektronski ili telefaxom