Da samo znate koliko je djece Edin Džeko usrećio…

Edin Džeko jučer je boravak u Sarajevu iskoristio vrijeme da ispuni veliku želju bolesnom dječaku Jasku iz Tuzle.

Jasko je u Sarajevo stigao sa svojim bratom, ocem i majkom kako bi se sreo sa svojim najdražim fudbalerom.

Susret je organizovan daleko od očiju javnosti.

O još jednom nezaboravnom susretu pisao je Jasmin Ligata, PR bh. Dijamanta.

Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.

“Čitam kako se pojedini sablažnjavaju na činjenici da su djeca Edina i Pjanića izašla sa igračima pred početak utakmice. Kao, pobogu, mogla su djeca koja boluju od malignih oboljenja?!

Kao, uskratili su snove nekoj drugoj djeci, jer su svoju djecu izveli za ruku pred neku utakmicu?!

Da ponovim, ako je nekome promaklo: IZVELI SU SVOJU DJECU!

Svako dijete ima svoje snove, a u posljednjih 15 godina, upravo su se na ovaj način ispunili snovi na stotine i stotine djece. Upravo su svih ovih godina na teren, sa igračima izlazili djeca iz socijalno ugroženih kategorija, djeca iz domova, bolesna djeca, djeca iz cijele Bosne i Hercegovine.

Nisu svoju djecu dali nekome drugom, Ronaldu ili Bruni, vec su držali svoju djecu za ruke, isto tako kao sto su godinama unazad drzali tuđu dječicu za ruke!

I prvi put su dobili priliku da i svojoj djeci priušte tu sreću i odmah je to nekome problem!

Da samo znate koliko je djece taj isti Edin usrećio, raznim sitnicama. Neću pretjerati ako kažem da se ta djeca broje hiljadama.

Usrećivao ih je slikama, porukama, dolascima, autogramima, selfijima, dresovima, malim stvarima, a njima opet tako velikima i nikada nije rekao ni jednu lošu riječ, čak i kada je imao na stotine razloga za to.

I njegova djeca su djeca, željna da se uslikaju s nekim. I ne, nemaju to priliku svaki dan, kako neki žele predstaviti.

Pa Ronaldovo dijete se želi uslikati sa Messijem, a Messijevo sa Ronaldom i ne vidim šta je tu sporno, pogotovo što bi svi nam ovom dunjaluku, da imaju priliku, ispunili želju svom djetetu, kada te upita može li se uslikati sa nekim!

Ko kod kaže da ne bi to učinio, a da ima priliku – licimjer je i laže!

Pa sinoć je na Bilino Polje došlo 13.000, a 15.000 njih je došlo da bi se uslikalo sa Ronaldom.

Neki su uspjeli, neki nisu, a taj isti Edin je znao po završetku utakmica ostajati još na stadionu, kada se svi raziđu, pa se slikati sa dječicom, koja su dolazila na utakmice.

I jos nešto, da vam kažem kakav je taj isti Edin. Nisam htio pisati o tome, ali napisat ću, čisto da se sami zapitate o tome kome ste vi posljednji put nešto veliko učinili ili koga ste vi usrećili nekom sitnicom?!

Danas je u Sarajevu, daleko od vasih očiju, ugostio Jaska iz Tuzle, koji je imao samo jednu želju, prije operacije u Turskoj: Da upozna Edina!

Došao je Jasko sa svojim bratom, ocem i majkom u Sarajevo da vidi svog idola, da ga upozna, da se uslika s njim, da ispuni dječiji san.

Organizovali smo to daleko od očiju medija, influensera, daleko od licimjera, samo za Jaska i njegovu porodicu.

Sad mi je pomalo žao što smo to tako napravili, jer bih volio da ste vidjeli osmijeh Jaska, koji je na poklon dobio i potpisan dres za sreću na operaciji.

Da ste vidjeli osmijehe i Hakije iz Srebrenice, da ste vidjeli osmijehe Ibrahima, Afana, rahmetli Amira Gljive, da ste vidjeli osmijehe Ajne i osmijehe na stotine dječaka i djevojčica, koje je Edin usrećio!

A vi vidite samo osmijeh njegovog djeteta?

Zašto?

Kad smo postali ovakvi?

Zašto nam sve smeta?

Toliko je osmijeha donio drugima, pa što ne bi i svom djetetu?

I Dani je dijete, koji rijetko viđa svog oca, jer je stalno po nekakvih utakmicama, karantinima, okupljanjima. I Dani je željan da ponosno drži svog oca za ruku, dok mu stadion skandira.

To mu je uspomena za cijeli život i zašto mu je kvarimo, zašto bismo ijednom djetetu takvu uspomenu pokvarili?!

I opet ponavljam: Na stotine i stotine djece je izašlo sa našim i protivničkim igračima u Zenici i drugim gradovima i izlazit će i dalje.

Hvala tebi Edine što ti sve ovo trpiš, jer ja da sam na njegovom mjestu, davno bih digao ruke od nas!”

Vijesti.ba