AUTOR: H.D.
DATUM:
KATEGORIJA: BiH / Vijesti

Vrijeme da malo izađemo iz studija.

Idemo u Janju, kraj Bijeljine. Što sam stariji, tj. otkako sam napunio 33 godine, sve se više vraćam u prošlost i sve ću vam češće u CD-u objavljivati priče o mjestima gdje sam živio, bio na terenu, radio, školovao se.

Na neki način kreće serijal mojih gradića i gradova koji su me napravili ovakav kakav jesam, naopak.

U Semberiju, Bijeljinu sam došao pred šesti rođendan, nećete vjerovati, 2. aprila baš na datum kada je tačno 24 godine nakon toga počeo rat, napad baš na Bijeljinu, a ja to objavio. Ništa u životu nije slučajno. U toj prošlosti, u toj Semberiji prvi put sam registrovao i u glavi projektovao pojam bogatstvo. Vjerujte, i danas kada čujem da je neko bogat, meni se u glavi pojave zlatna žita Semberije, ogromni salaši i dobri, malo podebeli ljudi koje su zvali bogatašima. Nešto slično kao u pjesmama Đorđe Balaševića. A bilo je i protinih i hodžinih kći…

Janja je kraj Bijeljine. Bila je baza gdje se blizu ušća Drine u Savu iskopavao šljunak. Na tim mjestima ostajale su ogromne rupe-jezera s nekom čudnom, prelijepom, modrom bojom. Divni, vrijedni, bogati ljudi i Janje, janjarci… Nakon rata ogroman broj Janjaraca se vratio. Onda, ko iz vrha države i tada i sada uopšte zna gdje je, šta je Janja.

Zaboravljeni od države, davljeni od entiteta, bez pomoći, podrške, vratiše se tamo gdje su bili prognani, i dalje… da znate koje bogatstvo je u toj Semberiji… cijelu zemlju bi ta zemlja mogla da hrani…