Damir Iviš iz Fojnice: Nikada ne bih ostavio rodnu grudu

I u vrijeme pandemije koronavirusa 50-godišnji Damir Iviš iz naselja Banja, na izvoru termalne vode u Fojnici, svakodnevno ore svoje i njive Fojničana.

Uveliko se radi na čišćenju, đubrenju, zasijavanju njiva. Većinom to ljudi u ravničarskim krajevima rade mašinama, mehanizacijom, ali ima i onih koji to rade, kao nekada, uz pomoć konja i pluga.

30 konja

Iviš, koji je na birou od 2013., jedan je od njih. Ustaje u zoru, a od ove sezone ima novog konja, koji se zove Soko.

– Nakon završetka rata, kupio sam sebi dva konja i s njima sam orao svoje i njive drugih ljudi. Za jedan dan znao sam uzorati oko tri dunuma zemlje, a za sve ove godine sam uzorao više od 1.000 dunuma. Promijenio sam 11 ralica i plugova radeći u Makedoniji, Crnoj Gori, ovdje… Promijenio sam i više od 30 konja – prisjeća se Damir.

Ove poljoprivredne sezone prodao je konja Cvjetka, koji je imao 550 kilograma i nabavio novog koji je lakši, mlađi i jači. Ima i poruku za mlade.

Poziv u Švedsku

– Ode omladina preko granice, nema ko ni voditi konja niti se baviti poljoprivredom. Imao sam nekoliko poziva od prijatelja i rodbine da idem raditi u Švedsku, nisam htio, isto mi je patiti se i ovdje i tamo. Ovdje sam svoj na svome pa se ta patnja lakše podnosi. Može se živjeti i od poljoprivrede, ali treba uraniti i okasniti. Danas je narod gospoda i sa sela kupuju mlijeko, sir, jaja, kajmak, nekad je to svako imao u kući, zdravo i domaće – kaže Iviš.