Portal 072info

Danas se obilježava Dan pobjede nad fašizmom

Rezolucijom Ujedinjenih naroda 22. novembra 2004, 7. i 8. maj su proglašeni za dane u kojima se obilježava vrijeme sjećanja i pomirenja, sjećanja na one koji su izgubili život za vrijeme Drugog svjetskog rata.

Ove godine navršava se i 70 godina od okončanja Drugog svjetskog rata. Iako se od države do države različito obilježavaju značajni datumi vezani za Drugi svjetski rat, UN je jedinstvenom rezolucijom pokušao dati značaj njegovim žrtvama. Na teritoriju bivše Jugoslavije za vrijeme njemačke okupacije Bosna i Hercegovina je imala strateški značaj, jer su se kod nas odvijale neke od najznačajnijih vojnih operacija. Šerifa Šarac se prisjeća nekih od ratnih dešavanja sa izraženom tugom i boli u glasu.

Oslobođenje Sarajeva

– Strašno puno Sarajlija je smrtno stradalo u to vrijeme. Sjećam se jednog momka, koji mi je bio veoma simpatičan, a koji je u neka doba prosto odveden. Bilo je tu dosta svijeta, nadzornik u direkciji Željeznica čijeg imena ne mogu da se sjetim također je stradao. Pred samo oslobođenje Sarajeva bila je velika provala, napravili su raciju i mnogo svijeta je stradalo. Naravno, i tokom samog rata, mnogo Jevreja koje su progonili sve do jednoga. Sa prozora škole gledali smo kako tiho i tužno prolaze djeca i starci ne noseći ništa, kao pokupljeni iz svojih stanova i kuća i to je bilo užasno gledati. Ne ponovilo se ikada, kaže Šerifa Šarac.

Azra Šarac je nosilac Partizanske spomenice i ona se sjeća i spominje ljude sa kojima je neposredno kontaktirala.

– Hamdija Brkić je bio završni đak gimnazije, istaknut i cijenjen po svojoj inteligenciji. Otišao je u partizane krajem 1941, a poginuo je zajedno sa trojicom braće u Petoj ofanzivi, kao i njegova sestra bolničarka koja je stradala u Jasenovcu. Jedna od glavnih ulica u Mostaru se zove po njima – Ulica braće Brkić, govori Azra Šarac, prisjećajući se još Riste Miličevića, zvanog Čićo, kojeg su kao istaknutog člana lijevog pokreta uhapsile ustaše, a 1942. strijeljali četnici.

Bilteni skojevaca

– Bisera Salaković je kao 17-godišnja učenica šestog razreda gimnazije sa drugaricom Radojkom Krčmar otišla u partizane da pomognu obrazovanju i emancipaciji srpskih žena na selu i borbi protiv fašističkog terora. Strijeljali su je četnici 1942, sa nekim istaknutim mostarskim intelektualcima. Ante Matić, zvani Soko, kao član mjesnog komiteta SKOJ-a i član odbora za opremanje u partizane nosio je uniformu Crne legije i obavljao poslove za lijevi pokret, te je stradao u partizanima 1944, sjeća se Azra Šarac.

“I samo dotle, do tog kamena,/Do tog bedema /Nogom ćeš stupit možda, poganom!/Drzneš li dalje?… Čućeš gromove/Kako tišinu zemlje slobodne/Sa grmljavinom strašnom kidaju…”, stihovi su pjesme Đure Jakšića, koji su poslužili za naslovnicu biltena koji su izdavali mladi skojevci i zbog koje su mnogi od njih stradali.

– Mnogo me boli nepridavanje pažnje stradanjima drugova i civila u Drugom svjetskom ratu. Ja pripadam toj generaciji kojoj to veoma teško pada, zaključuje borac NOR-a Duško Milidragović.

oslobodjenje.ba

Podijelite članak