Daniel Serwer: Kantoni, entiteti i mogućnost veta u BiH će morati nestati

Kako bi nova američka administracija mogla biti angažovana u Bosni i Hercegovini i njenom okruženju, za Glas Amerike su govorili analitičari iz SAD-a koji dobro poznaju prilike na Zapadnom Balkanu.

Predsjednik Joe Biden predstavio je osnove vanjske politike Sjedinjenih Država za naredne četiri godine prilikom prve zvanične posjete State Departmentu 4. februara. Tada je govorio o klimatskim promjenama i pandemiji kao globalnim izazovima, te je najavio jačanje američke uloge u međunarodnim organizacijama, veći diplomatski angažman i saradnju sa tradicionalnim saveznicima. Osim nekoliko izuzetaka poput Kine, Rusije i Myanmara, nije spominjao konkretne države ili regione, pa ni Zapadni Balkan. Analitičari koji su govorili za Glas Amerike slažu se da je još rano govoriti o konkretnim potezima, imajući u vidu da je Biden funkciju preuzeo prije manje od mjesec, ali i da je izvjesna veća saradnja sa Evropom.

Paul McCarthy, regionalni direktor za Evropu organizacije International Republican Institute, koja je aktivna i u BiH, kaže da je pozitivno što su Biden, još iz vremena kada je bio u Senatu i na čelu Odbora za vanjske poslove, te neki od njegovih saradnika, dobro upoznati sa dešavanjima na Zapadnom Balkanu.

“Mislim da od nove administracije možemo očekivati da će politike za Zapadni Balkan pobliže koordinirati sa Briselom”, kaže McCarthy.

David L. Phillips, direktor Programa za izgradnju mira i ljudska prava na univerzitetu Columbia, ima slično mišljenje.

“Biden će se obavezati na transatlantsku saradnju. Njegov pristup Balkanu imat će snažnu osnovu u zajedničkom radu Sjedinjenih Država i Evropske unije (EU)”, kaže Phillips.

Phillips je u periodu između 1992. i 1994. godine je bio savjetnik Predsjedništva BiH, dok je kao ekspert za međunarodne odnose radio sa administracijama Billa Clintona, George W. Busha i Baracka Obame. Kaže da će veoma važan biti odnos država iz regiona.

“Ako Bosna bude spora i bude pravila probleme, ako dozvoli Rusiji da ometa integraciju u euroatlantske institucije, Zapad neće imati mnogo strpljenja za Bosnu, a kad smo već kod toga, ni za Kosovo”, kaže.

McCarthy kaže da će zanimljivo biti posmatrati ponašanje Evrope koja je u protekle četiri godine počela da djeluje samostalnije u odnosu na Sjedinjene Države, pa je tako, na primjer, njemački političar Christian Schmidt predložen za novog visokog predstavnika u BiH. Kao važnu temu navodi i pregovore Srbije i Kosova, dodajući da će nova administracija željeti zadržati elemente sporazuma kojeg su dvije strane potpisale u Washingtonu u septembru 2020. godine.

Phillips ističe da je za ozbiljniji angažman Sjedinjenih Država neophodna i lokalna inicijativa jer se fokus svjetskih zbivanja prebacio na druga mjesta:

“Zapadni Balkan je devedesetih bio najvažnija lokacija. To više nije slučaj. Svijet je krenuo dalje. Zemlje Zapadnog Balkana se nisu dovoljno razvile. Tako da ćemo od država Zapadnog Balkana očekivati da razvijaju svoje demokratske institucije, da se pridržavaju vladavine prava, da se obračunaju sa korupcijom i kriminalom. Ako se to dogodi, Sjedinjene Države mogu biti veoma snažan partner Bosni i drugim zemljama. Zemlje Zapadnog Balkana ne mogu puno očekivati ako samo žele milostinju, a nisu spremne da donesu teške odluke kako bi učvrstile saradnju”, ističe.

BiH: Mali, ali konkretni koraci

Pred Odborom za vanjske poslove Zastupničkog doma Kongresa Sjedinjenih Država u decembru 2020. je održano saslušanje o preporukama novoj administraciji za politike prema Zapadnom Balkanu. Najviše pažnje bilo je posvećeno BiH, te odnosima Srbije i Kosova.

Učesnici, među kojima i bivša američka državna sekretarka Madeleine Albright, u više navrata su isticali važnost zajedničkog djelovanja Sjedinjenih Država i EU, te govorili o neophodnosti obimnijih promjena u BiH, uključujući i nadogradnju Dejtonskog sporazuma.

Daniel Serwer, dugogodišnji poznavalac dešavanja u regionu, govorio je da bi Sjedinjene Države morale vršiti pritisak na Evropu da i ona sankcioniše zvaničnike koji narušavaju cjelovitost BiH.

“Kantoni i entiteti, kao i nacionalna ograničenja, te mogućnost veta, će morati nestati. Amerikanci i Evropljani bi trebali pozdraviti perspektivu novog građanskog ustava”, kaže Serwer.

McCarthy se prisjetio da je u BiH prvi put putovao 1996. godine i da se još tada govorilo o potrebama za unapređenje Dejtona, ali se ni 25 godina kasnije nije mnogo toga promijenilo.

“Svi bismo trebali podržavati jače institucije u Bosni. Niko ne želi vidjeti da se Bosna raspada i da se njena sigurnost podriva zbog unutarnjih podjela. Istovremeno, oni će morati zadržati osnovna načela Dejtonskog sporazuma dok se nešto bolje ne pojavi. I u tome je sada trik. Nama je veoma lako reći da u budućnosti želimo amandmane na Ustav i kako bi to trebalo izgledati. Ali da bismo došli do toga moramo početi sa Dejtonskim sporazumom, koliko god to bilo nezadovoljavajuće. A onda praviti korake ka nečem novom. Ne možemo samo napraviti jedan veliki skok prema ustavnim amandmanima koje želimo vidjeti”, objašnjava.

Phillips kaže da u BiH postoji potreba za ustavnim reformama, ali da se Sjedinjene Države neće odnositi prema onome što političari pričaju, nego prema onome što rade.

“Mora postojati partnerstvo. Nažalost, kao rezultat rata, a potom i Daytonskog ustava, Bosna je postala ovisna od zapadnih zemalja i razvila neku vrstu osjećaja da polaže pravo na to. Ta vremena su prošla. Sada je vrijeme da Bosna preuzme odgovornost za sebe, a da Sjedinjene Države budu veoma jasne u davanju puta reformi koje očekujemo od Bosne”, zaključuje.