Demineri uvijek moraju biti oprezni

Direktor Federalne uprave civilne zaštite Fahrudin Solak u razgovoru za Fenu kaže da je posao deminera izuzetno opasan, veoma rizičan, možda najopasniji u BiH, ali da je posao koji oni rade i izuzetno human.

– Federalna uprava i kolege iz Republičke uprave su jedine organizacije koje ulaze u minska polja i pružaju pomoć stradalim u minskim poljima. Scene koje oni vide u tom trenutku su izuzetno teške i potresne scene povreda u minskim poljima – kaže Solak.

Ističe da to nisu uobičajene povrede koje se mogu vidjeti u nekim drugim nesrećama, „tako da je veoma stresan, naporan posao biti deminer“.

– Ali to su kolege s kojima radim svjesno izabrale i mislim da taj posao dobro rade. Pored deminiranja, oni su uključeni i u druge vidove zaštite i spašavanja, kao što su potraga za unesrećenim, spašavanje u vodi, na vodi, spašavanje u ruševinama, lavinama… – kazao je Solak.

Pripadnik deminerskog tima Federalne uprave civilne zaštite Mirza Zejnilagić se ovim poslom bavi od 1996. godine.

Zejnilagić:Zahtjevan posao

Govoreći o tome koliko je to zahtjevan posao, kaže da oni koji ih ne poznaju često pitaju „zar nisi mogao ništa drugo naći“?

Ističe da je bolje da se ovim poslom bave ljudi koji imaju neko iskustvo, koji će najbolje da obavljaju taj posao na terenu, napominjući da svaki dan moraju biti oprezni.

Prisjećajući se posebno teških trenutaka, spomenuo je situaciju kada je deminer izgubio život.

– Nije bilo prijatno. Nas smo dvojica kolega morali izvući svog kolegu koji je greškom naletio na odskočnu minu. Morali smo odmah da reagujemo. Pola sata je trajalo izvlačenje našeg pripadnika – prisjeća se, dodajući da je to slika koja se ne može zaboraviti.

Kaže da se već 21 godinu bavi ovim poslom i da ga može još raditi te da ima neko iskustvo i znanje.

– Imamo mlađe, nove kolege koje nam se uključuju u ekipu. S njima zajedno radimo, vježbamo. Mislim da čovjek dok ga služi snaga i dok je psihički stabilan, najbolje je da obavlja ovaj zahtjevan posao – smatra Zejnilagić.

Naglašava koliko je važno svakodnevno upozoravati građane na opasnost koja prijeti od mina.

– Većina minskih polja su obilježena. Međutim, situacija u BiH je takva da neki ljudi zbog egzistencije ulaze svjesno u minirano područje. Nesreće su se dešavale recimo kada ljudi uđu u šumu za sječu ogrevnog drveta, nisu poštovali znakove i došlo je do neželjenih posljedica – upozorava Zejnilagić.

Pripadnica deminerskog tima Busovača Nevenka Šušnja radi 20 godina i ona je medicinar u deminiranju.

– Radni dan počinje brifingom s tim-liderom, gdje se dogovaramo šta ko treba raditi. Kao medicinarka trebam voditi računa o deminerima, da li su zdravi. Ako ima neki zdravstveni problem, ili možda trenutačno nije sposoban, ja ga izolujem, ako treba i cijeli dan uz dogovor s tim liderom  – navodi Šušnja.

Dodaje da je njena dužnost, isto tako, da vodi računa o “trauma paketu” koji se svake godine mijenja.

Dodaje da ima i nekoliko deminera koji su alergični, recimo, na ujed pčela i osa. Tu mora voditi računa da ima antišok terapiju protiv alergijskog šoka, te ostale potrebne preparate.

– Na svu sreću nisam nikad imala deminersku nesreću – ističe ona i dodaje da je jako važna uloga medicinara u procesu deminiranja.

Kaže da ako je “zlatni sat” prešao sat vremena, obezbijeđen im je i helikopter, što je veoma bitno “jer je sat vremena velik za povrijeđenog”.

Napominje da pojedini demineri, koji rade 20 godina i duže, imaju problema s “civilnim” zdravstvenim stanjem, ne deminerskim.

– Naprimjer, visoki tlak, moram voditi računa o visokom tlaku, onda moždani udar, srčani udar, zatim sunčanica. O svemu moramo voditi računa – ističe ona.

Međunarodni dan borbe protiv mina obilježava se 4. aprila radi podizanja svijesti o problemima koje predstavljaju nagazne mine i druga eksplozivna sredstva.

Autor: (Fena)