Deset najvećih skandala u historiji svjetskih fudbalskih prvenstava

Gledajući historiju, kontroverze, sporne sudijske odluke i namještaljke nisu nikakav izuzetak, nego prije pravilo kada je u pitanju najveći svjetski fudbalski praznik pod dirigentskom palicom FIFA-E. Portal Depo.ba vam prema vlastitom izboru donosi deset najvećih kontroverzi u historiji svjetskih prvenstava

Piše: Danijal HADŽOVIĆ

Tekući Mundijal u Brazilu pored odličnog fudbala i ugodnih iznenađenja, donio je također i mnoštvo kontroverzi i sramnih sudijskih odluka – od nepostojećeg penala nad Fredom koji je Brazilcima omogućio da slave pobjedu nad Hrvatskom, preko poništenog čistog gola Edine Džeke zbog kojeg je naša reprezentacija nezasluženo morala napustiti prvenstvo već nakon prvog kruga, Suarezovog ugriza poslije kojeg je suspendovan, pa do špekulacija da je utakmica između Hrvatske i Kameruna, u kojoj su naši zapadni susjedi slavili sa čak 4:0, bila namještena

Pa ipak, gledajući historiju, kontroverze, sporne sudijske odluke i namještaljke nisu nikakav izuzetak, nego prije pravilo kada je u pitanju najveći svjetski fudbalski praznik pod dirigentskom palicom FIFA-E. DEPO portal vam prema vlastitom izboru donosi deset najvećih kontroverzi u historiji svjetskih prvenstava.

10. Suspenzija Maradone (1994.)

Prvu suspenziju zbog upotrebe kokaina najbolji argentinski i jedan od najboljih svjetskih fudbalera svih vremena dobio je 1991. godine. Legendarni Argentinac, koji je tada imao 30 godina i branio boje Napolija, bio je pozitivan na testu u martu ’91. Nedozvoljene supstance su pronađene u urinu, a kazna je izrečena od strane italijanske disciplinske komisije.

Suspendovan je na 15 mjeseci, a ona je trajala od 6. aprila 1991. do 30. juna 1992. godine.

Štampa je u tom međuperiodu bila puna polemika i špekulacija oko toga da li će se jedan od najboljih fudbalera svih vremana uopšte vratiti na teren.Bio je to jedan od većih skandala u fudbalskom svijetu.

Maradona se uspio vratiti poslije toga, međutim pred početak Svjetskog prvenstva u SAD-u 1994. fudbalski svijet je doživio novi šok. Maradona je ponovo bio pozitivan na kokain te je od strane FIFA-e dobio zabranu igranja na prvenstvu.

To je umnogome utjecalo na reprezentaciju Argentine, koja je u osmini finala eliminisana od Rumunije.

Diego je na saslušanjima tvrdio da mu je proces namješten, da je radio 25 testova i da je samo jedan pokazao da je pozitivan na kokain.

Njegov saigrač iz reprezentacije i veliki prijatelj Claudio Caniggia je u jeku ovih zbivanja izrekao čuvenu rečenicu:

“Ako je kokain droga, ja sam onda narkoman.”

9. Rattinova neshvaćena svađa sa sucem (Argentina – Engleska 1966.)

Za mnoge ljude “Božja ruka” je bila osveta Argentine za još jedno četvrtfinale s Engleskom odigrano 20 godina prije. Gordi Albion je vodio od 78. minute, no kontroverzni trenutak se dogodio u 35. kada je kapitana Argentine Antonija Rattina njemački sudac Rudolf Kreitlein isključio zbog prigovora. Rattin je neko vrijeme odbijao izaći s terena jer je smatrao da sudac želi pobjedu Engleske, a kada je konačno krenuo prema tunelu, uvrijedio je kraljicu na tribinama.

Kasnije se ispostavilo da sudac uopće ne priča španski i da nije mogao shvatiti navodne uvrede Rattina, a sumnje u unaprijed određen scenarij povećala je i kasnije istaknuta činjenica da je u četvrtfinalu Nijemac sudio Englezima i obratno.

8. Parada Schnellingera (Z. Njemačka – Urugvaj 1966.)

Konačni rezultat, pobjeda Nijemaca od 4:0 u tom četvrtfinalu, ne sugerira na nepravilnosti, no daleko od toga da je to bila čista partija. Urugvaj je dominirao na početku, trebao je i povesti da odbrambeni igrač Karl Heinz Schnellinger nije jednu loptu bukvalno golmanskom paradom rukama izvadio iz rašlji. Engleski sudac Jim Finney pokazao je da se igra dalje sve dok Nijemci nisu poveli, a onda je Englez kontroverzno isključio dvojicu Urugvajaca i to je bio kraj priče.

7. Start njemačkog golmana Schumachera (1982.)

Najbrutalniji start u historiji svjetskih prvenstava desio se na polufinalnoj utakmici Mundijala 1982. godine u Španiji između selekcija Zapadne Njemačke i Francuske.

Francuz Patrick Battiston izbio je sam pred njemačkog golmana Haralda Schumachera, a on ga je doslovno nokautirao brutalnim startom u glavu. Nesretnom Battistonu je slomljena vilica, a sudija nije pokazao ni slobodni udarac. Nakon incidenta Schumacher se našao u žiži kritika, no on se čak nikad nije ni izvinio Battistonu.

6. Nesportska igra Njemačka i Austrije i slanje Alžira kući (1982.)

Igrajući na svom prvom Svjetskom prvenstvu Alžir je bio na dobrom putu da napravi senzaciju. Nakon nevjerovatne pobjede nad Zapadnom Njemačkom, Alžirci su se našli na korak od plasmana u drugi krug. Međutim, utakmice zadnjeg kola u grupi igrale su se u različitim terminima. U posljednjoj utakmici grupe Zapadna Njemačka je igrala protiv Austrije i minimalna pobjeda od 1:0 im je bila dovoljno za prolazak dalje.

Već nakon desetak minuta Njemača je postigla gol, a ostatak utakmice igrači i jedne i druge ekipe su se vukli po terenu i čekali kraj meča, ne pokazujući ni najmanju volju za ozbiljnu igru.

Na kraju je Alžir poslan kući, a Njemačka i Austrija su se plasirale u drugi krug. Optužbe novinara o namještenoj posljednoj utakmici grupe, tadašnji Njemački trener Jupp Derwall kratko je prokomentarisao riječima:

„Htjeli smo da prođemo, ne da igramo fudbal“.

Danas se na Svjetskom prvenstvu utakmice zadnjeg kola u svakoj grupi igraju u istom terminu.

5. Koreja i Japan 2002. (čitavo prvenstvo)

Prvo Svjetsko prvenstvo na Istoku bit će, između ostalog, zapamćeno kao jedno od najlošijih po pitanju suđenja, a mnogi su uvjereni da je kao rezultat toga došlo i neočekivano polufinale domaćina Južne Koreje.

Italiji su u grupnoj fazi poništena četiri regularna gola protiv Hrvatske i Meksika, no tek je onda nepravda udarila Azzure. U ogledu s domaćinom, Južnom Korejom, koju je vodio Guus Hiddink, Italiji je ponovno izbrisan regularan gol. Francesco Totti je isključen zbog simuliranja, međutim, snimka je pokazala da se sapleo. Koreja je izjednačila nakon kontroverznog penala, a zatim prošla dalje zlatnim golom. Sudio je Byron Moreno iz Ekvadora.

Još gora stvar se ponovila u četvrtfinalnom meču sa Španijom. Najprije je Kim Tae-young postigao autogol, no on je poništen jer je Fernando Morientes bio u ofsajdu, iako je tadašnji napadač Reala bio barem dva metra u dozvoljenoj poziciji.

Potom je Španija postigla gol preko Morientesa, ali je i on poništen jer je prethodno Joaquin izašao sa loptom van terena. Na usporenom snimku se vidjelo kako je Joaquin bio barem pola metra u terenu.

4. Titula s okusom fašizma (1938.)

Na posljednjem Svjetskom prvenstvu prije Drugog svjetskog rata, Italija, koja je branila naslov svjetskog prvaka, bila je na pola puta do osvajanja svoje druge uzastopne titule kada je izbio skandal.

U četvrifinalnoj utakmici protiv domaćina Francuske, Italijane je na stadionu dočekala užarena atmosfera u kojoj su hiljade Francuze, ali i italijanskih emigranata, ne krijući svoju mržnju prema fašističkom režimu, žestoko izviždali italijansku reprezentaciju.

No, ni Italijani nisu ostajali dužni. Zbog činjenice da su i jedna i druga reprezentacija imaju plave dresove, Italija je kao gost trebala igrati u rezervnoj bijeloj opremi. Umjesto toga, prema naređenju Mussolinija, Italijani su na teren istrčali u crnim dresovima, boji koja simbolizira fašizam, a na provokacije publike odgovorili su fašističkim pozdravom.

Na kraju je Italija slavila sa 3:1 i otišla dalje po drugu uzastupno titulu, a naslov prvaka držala je sve do 1950. godine.

3. Božja ruka (1986.)

Četvrtfinale Svjetskog prvenstva 1986. u Meksiku između Engleske i Argentine bilo je u znaku velikih tenzija između ove dvije reprezentacije zbog Foklandskog rata koji se desio četiri godine prije. Sama utakmica donijela je jednu od najvećih kontroverzi u historiji fudbala.

Jedan od najboljih fudbalera svih vremena, Argentinac Diego Maradona u skoku je rukom poslao loptu u mrežu engleskog golmana Petera Schiltona. Iako su svi vidjeli da je Maradona postigao gol rukom, sudija nije, pa je pogodak priznat. Naknadno je Maradona nazvao ovaj kontroverzni pogodak ”Božijom rukom”, kao osvetu za poraz njegove zamlje u Foklandskom ratu.

Ovo je ne samo najveća sudijska greška jednog Svjetskog prvenstva, već je smatrana najvećom greškom u historiji fudbala.

Argentina je na kraju slavila sa 2:1 i prošla dalje, a pored pogotka rukom, Maradona je na meču postigao još jedan gol koji se smatra jednim od najljepših u historiji ovog sporta, kada je sam predriblao polovinu terena.

2. Argentinsko osvajanje Svjetskog prvenstva (1978.)

I samo domaćinstvo Argentine kojom je tada vladala vojna hunta, izazivalo je mnoga negodovanja i otpore širom svijeta. Ispostavit će se s punim pravom, jer će ovo prvenstvo ostati upamćeno kao jedno od najsramnijih u historiji.

Put domaće selekcije do osvajanja prvog naslova svjetskog prvaka obilježen je brojnim kontroverzama.

Prva sporna stvar desila se u posljednjoj utakmici grupe B (što je bilo u drugoj rundi). Argentini je u posljednjem meču protiv Perua trebala pobjeda od četiri gola razlike kako bi na osnovu gol razlike prestigla Brazil na tabeli, osvojila prvo mjesto u grupi i plasirala se u finale. Peruanskom golmanu Ramónu Quirogau (koji je slučajno rođen u Argentini) na kraju je pošlo za rukom primiti čak šest pogodaka, a kasnije su se u javnosti pojavile glasine i da su peruanski nogometaši uoči ove utakmice dobili zastrašujuće prijetnje. Ove glasine, doduše, nikada nisu potvrđene, ali ni demantirane.

No tu sklandalima nije bio kraj. Argentinski protivnici u finalu, Holanđani, bili su primorani da do stadiona Monumental voze dugim i iscrpnim zaobilaznim putem. Međutim, ni tu nije bio kraj kontroverzama.

Nakon izlaska Oranja na teren, argentiskim fudbalerima nije bilo ni traga ni glasa. Tek deset minuta nakon što je trebala početi utakmica, Gaučosi su se smilovali da izađu iz svlačionice, a za to vrijeme holandski su igrači stojeći sami na terenu morali slušati salve zvižduka i najgorih pogrda od argentinskih navijača.

Nakon što su učinili sve da prije početka meča svog protivnika potpuno sloma, Argentinci su u konačnici nakon produžetaka slavili sa 3:1 i tako osvojili svoju prvu titulu prvaka svijeta. Neka im je na čast.

1. Fantomski gol (Engleska – Zapadna Njemačka 1966.)

Je li lopta prešla preko linije ili ne? Pitanje je to koje je godinama postavljano nakon finala 1966. igranog na Wembleyju. Treći gol Engleske koji je odveo do konačne pobjede od 4:2 postigao je (ili nije) Geoff Hurst.

U to vrijeme teško je bilo odrediti je li se lopta u 101. minuti produžetka kod rezultata 2:2 od prečku odbila iza gol linije, no s današnjom tehnologijom utvrđeno je da to nije bio slučaj. Švicarski sudac Gottfried Dienst nakon konsultacije s pomoćnicima pokazao je na centar, a nakon toga Engleska je osvojila svoj jedini naslov prvaka. Kada su sovjetskog pomoćnika Tofika Bakhramova na smrtnoj postelji upitali zašto je glavnom sucu sugerirao gol, rekao je samo Staljingrad – dva miliona mrtvih i ranjenih u epskoj borbi nacista i Rusa bili su povod za njegovu odluku.

Depo.ba