Desilo se ono što vodi obrazovni sistem u potpunu degradaciju. Evo kako to riješiti

O katastrofalnoj situaciju u oblasti visokog obrazovanja smo pisali u nekoliko navrata.

Nažalost, nikakve reakcije odgovornih nije bilo. To pokazuje da ne postoji interes za sređivanje stanja u visokom obrazovanju u Bosni i Hercegovini.

To je jedna od najznačajnijih oblasti sa aspekta izgradnje države i hvatanja razvojnog koraka sa okruženjem pa i ostalim državama naše veličine. Spomenute države već su u pogledu razvojnih iskoraka već uhvatile ritam koji je skoro pa za nas nedostižan.

To ima poseban značaj u procesima približavanja Evropskoj uniji. To bi značilo obavezu da se neke perspektive razvoja naše zemlje dugoročno programiraju.

A to, opet, podrazumijeva da nadležne institucije imaju strategiju razvoja obrazovanja i da  provode stvarni nadzor nad oblasti visokog obrazovanja.

Mi smo isuviše mala zemlja u izuzetno teškoj situaciji sa upitnom perspektivom. Ali, upravo to bi moralo da bude motiv da se ne možemo i ne smijemo zadovoljili prosječnim postignućima. To znači da moramo unaprijediti obrazovni sistem.

Ne pokazuju interes

Nama treba izvrsnost zarad stvaranja šanse za oporavak. Nažalost, kako zbog ukupnih procesa tako i zbog izglednog procesa pridruživanju EU institucije nadležne za obrazovanje u BiH ne pokazuje interes da usklade obaveze i potrebe.

A to nam je potrebno, kako radi same BiH, tako i ispunjavanja postavljenih ciljeva u procesu evropskih integracija.

Upravo stoga se mora svaki put naglasiti da je obrazovni sistem u velo teškoj situaciji, pa i alarmantnoj.

Kao potvrda navedenom potrebno je pomenuti dogovor Evropske agencije za razvoj visokog obrazovanja, a povodom aplikacije Agencije za akreditaciju i razvoj visokog obrazovanja u BiH.

Nije potrebno biti poznavalac problematike da bi bilo jasno kako je tim postupkom ukazano na svu težinu trenutnog stanja. To govori o zaostajanju, pa i degradaciji obrazovnog sistema u našoj zemlji.

Taj događaj je morao biti alarm za potrebu i hitnost za ozbiljno, temeljito i osmišljeno poduzimanje adekvatnih mjera.

A prije svega promjene nekih članova Okvirnog Zakona o visokom obrazovanju. To bi bio znak spremnosti da se poduzmu ozbiljniji koraci na ukupnoj i temeljitoj aktivnosti.

Veliki broj univerziteta, kao i podatak da postoji neopravdano veliki broj fakulteta, govori o nekonzistentnoj politici i neospornom političkom utjecaju (fakulteti se otvaraju snažno iskazanom interesu političara.

Govori i o korupciji i zloupotrebi obrazovnih institucija te nedovoljnom kvalitetu i strukturi obrazovnog sistema.

Obrazovni sistem u stalnoj stagnaciji

Kad je obrazovni sistem u pitanju, kvalitet je u stalnoj stagnaciji. Smanjen broj studenata na svim javnim univerzitetima označava da je kriza, najblaže rečeno, u usponu. 

Sve navedeno poziva na akciju. Razloga je više. Najveći je taj da su nam potrebni kvalitetni kadrovi i procesi razvoja, jer to uslovljava proces pridruživanja EU.

Istovremeno, to znači da je neophodno početi sa promjenama zakonodavstva koje je prihvaćeno kao rezultat pritisaka međunarodne zajednice i političkog kompromisa u Parlamentarnoj skupštini BiH.

Slobodni smo reći da je ovo jedini Zakon koji u svom sadržaju nema sankciju predviđenu za nepoštivanje utvrđenih odredaba.

Prijedlogom izmjena utvrđuje se značajnija i konkretnija uloga Rektorske konferencije BiH. Time će se izbjeći direktan politički utjecaj na proces izbora kadrova, kao i na proces akreditacije institucija.

Ministarstvo civilnih imat će značajniju i aktivniju ulogu u procesima na pozitivan način koji neće pojačati dojam političkog utjecaja.

Možda je potrebno napomenuti da su predložene izmjene na način kako su to regulisali u našem okruženju, prije svega u Srbiji i Hrvatskoj. To se može uzimati kao pozitivan primjer.

U razgovorima sa profesorima koji su dobro involvirani u dosadašnje obrazovne reforme, zatim sa uposlenicima administracije na univerzitetima, kao i sa nekim od članova Agencije, utvrđeno je da bi se u najkraćem moralo pristupiti izmjenama Okvirnog zakona.

Svjesni okolnosti u kojima se donose odluke i da se teško postiže saglanost u Predstavničkom domu PSBiH, konstatirano je da je potrebno na prihvatljiv način pristupiti izmjenama.

Koje izmjene napraviti?

U najkraćim crtama ćemo pojasniti šta je potrebno i u kojim članovima izvršiti izmjene koje bi zadovoljile minimum potreba i iskazalo spremnost za pristupanje ozbiljnom rješavanju sadržaja, kvaliteta i perspektive visokog obrazovanja u BiH.

Izmjenama se na aktivniji način uvodi MCP (Ministarstvo civilnih poslova), prijedlogom izmjene u članu 42.

On koji govori o nadležnostima MCP, kojim se u alineji 6 definira i odgovornost MCP za rad na prijemu Agencije za razvoj visokog obrazovanja u punopravno članstvo u ENQA (Evropska asocijacija za osiguranje kvaliteta u visokom obrazovanju).

Zatim se u članu 43 koji govori o Rektorskoj konferenciji. Ona je uspostavljena sporazumom univerziteta i zastupa interese univerziteta. Članovi mogu biti akreditirani i licencirani univerziteti.

O ovome bi se također moglo i moralo diskutirati. Sada imamo pored javnih i privatne univerzitet koji su akreditirani i licencirani (to je druga priča).

Između ostalog, Rektorska konferencija je savjetodavno tijelo. U toj funkciji se predlaže da upravo Rektorska konferencija daje preporuke Agenciji za razvoj visokog obrazovanja i osiguranje kvaliteta u postupku prijema u punopravno članstvo ENQA.

Član 46. utvrđuje način rada CIP-a (Centar za informiranje i prepoznavanje). On je obavezan najmanje jednom godišnje da informira putem MCP i dostavi izvještaj o svom radu Parlamentarnoj skupštini BiH.

Izvještaj obavezno sadrži i analizu stanja u oblasti u kojoj je zadužen.

Članu 49., Akreditacija visokoškolskih ustanova, dodaju se:

49 a) /koji govori o obavezi Agencije da u svim fazama apliciranja za prijem u članstvo ENQA pisanim putem informira MCP, a putem MCP i Rektorsku konferenciju.

MCP u skladu sa obavezom može i poželjno je da zajedno sa Rektorskom konferencijom daju preporuke za postupanje u svim fazama za prijem Agencije u ENQA. Preporuke su obavezujuće za Agenciju;

49 b)/ Agencija je obavezna najmanje jednom godišnje dostaviti PSBiH izvještaj o radu putem MCP. Izvještaj obavezno sadrži analizu stanja u oblasti za koju je zadužena.

I, konačno u članu 63., koji govori o usklađenosti zakona sa zakonima na drugim nivoima se dodaje stav 2 koji glasi:

O usklađenosti zakona sa odredbama ovog Zakona, nadležni organi Republike Srpske kao i kantona, informiraju MCP i rektorsku konferenciju po potrebi, a najmanje jednom godišnje.

Ustavne odredbe nisu smetnja 

Dakle, kao što je i navedeno, ovo su minimalno potrebne izmjene da bi se stvorile pretpostavke za prijem Agencije u ENQA.

To bi zaista bio veliki iskorak u harmoniziranju zakonskih akata i unapređenje u procesu prijema u Evropski prostor visokog obrazovanja.

Za navedene zakonske izmjene neophodno je naglasiti da ustavne odredbe ne predstavljaju smetnju. Ne postoji nikakav opravdavajući razlog kojim se ne bi prihvatile sugerirane izmjene.

Raport