c 11
AUTOR: H.D.
DATUM: stu 18, 2021 @ 13:25
KATEGORIJA: Svijet / Vijesti
FIXGEHALT

Jedni naklapaju o korona-diktaturi, drugi stavljaju sumnjičavce prema vakcini u isti koš s apsolutno nerazumnim „querdenkerima”. 

NER FIT

Oboje je besmislica i izaziva nevjericu kod onih koji vide više od crnog i bijelog. I upravo o tome se radi kada se govori o bolesti koju zovu COVID-19: uočiti i mnoge druge boje.

Čovjek mora biti spreman otvoriti se i za druge argumente i osjećaje, a ne samo za one vlastite. Inače neće biti dijaloga, piše u uredničkom komentaru Deutsche Wellea Marcel Fürstenau.

No stvarnost, nažalost, često izgleda drugačije: rastu odbijanje, ignorancija, klevetanje – ukratko: zamrznute su suprotstavljene pozicije. Što su veće dnevne brojke u Njemačkoj – zaraženih, popunjenih kreveta na odjelima intenzivne njege, mrtvih – to je agresivniji i nepomirljiviji ton.

Tekst se nastavlja nakon reklame

Pri tome je pandemija od svog početka prije svega pokazala jedno: ni kod korone nema apsolutne sigurnosti.

Ni nauka niti politika ni u jednom trenutku nisu bili jedinstveni – nacionalna kao i internacionalna. Svi su svakodnevno učili nešto novo, griješili, iz toga izvlačili pouke.

A jesu li one bile ispravne ili pogrešne, često se pokazivalo tek mnogo kasnije. Pametovanje je u većini slučajeva nepotrebno. Važne su kritika i samokritika. Ali, molim lijepo, konstruktivno i kulturno!

To se može činiti kao naivna želja i možda to i ostati. A ko ionako nikada nije bio zainteresiran za pošteno ophođenje s drugima, ionako se sam diskvalificirao. Ali bilo bi vrijedno pokušati potruditi se oko mnogih sumnjičavaca. Onih koji su nesigurni zbog studija o opasnim nuspojavama vakcina, nedorečenih odluka konkurirajućih političara, spornih preporuka uglednih komisija.

Ozbiljno shvatiti sumnje

Te mnogobrojne ljude se onda ne smije jednostrano staviti na stup srama i izazivati im grižnju savjesti, da su samo oni krivi za bijedu na odjelima za intenzivnu njegu. Za tu situaciju, koja se opet zaoštrava, krivi su i drugi, a ne samo vakcinisani: firme zdravstvene industrije orijentirane ka profitu, politika kojoj je najvažnija konkurencija te i privatni i javni poslodavci koji uskraćuju poštene plaće.

Neki su možda i zato bijesni na nevakcinisane jer su podlegli iluziji: jer su i vakcine razvijena u najkraćem roku – kako se upravo može bolno spoznati – donijela samo kratki predah. Efikasnost se smanjuje brže nego što smo se svi nadali.

„Booster” je sada riječ, a za mnoge i nužnost ovoga trenutka. I dok je u Njemačkoj i drugim bogatim zemljama navala na treću dozu cjepiva u punom jeku, u siromašnijim regijama svijeta milijarde necijepljenih ljudi ostaju potpuno nezaštićene.

Taj skandal je u njemačkoj zaokupljenosti samim sobom skoro potpuno nestao s radara. Zato treba podsjetiti na opomenu glavnog sekretara UN-a Antonija Guterresa: uskraćivanje vakcina protiv korone siromašnijim zemljama, a time i sprječavanje pravedne podjele, „nije samo pitanje nemorala, nego i pitanje gluposti”. Svi u Njemačkoj bi trebali osjetiti da je taj opravdani prigovor upućen i njima.

Hitna zadaća politike i privrede je da napokon efikasno suzbiju tu nečuvenu nepravdu. Tu više ne smije biti tabu ni ukidanje patenta na vakcinu. A za veći društveni konsenzus u Njemačkoj je neophodno međusobno razumijevanje. Naprimjer, uvidjeti da se, uprkos sumnjama, treba vakcinistai u interesu i iz solidarnosti sa svim ljudima na odjelima intenzivne njege. No tko se ne može odlučiti na to, ne smije biti kažnjen. Uvođenje lockdowna za necijepljene kao u Austriji bilo bi neoprostivo prelaženje granice.

Sve nas ugrožava egoizam

Ja sam se, nakon puno razmišljanja, vakcinisao. Naravno, tek nakon što su na redu bili stariji i oni s hroničnim bolestima. Bilo mi je neugodno da su novinari, kao takozvano sistemsko relevantno zanimanje, mogli prije dobiti vakcinu. Ono je bilo puno potrebnije zaposlenima u trgovinama, vozovima, autobusima ili dostavljačima. Oni se nisu mogli niti se mogu povući u homeoffice, kao što to može većina nas u medijskoj branši.

A što se tiče medija: i mi smo, naravno, pozvani da budemo odgovorni i samokritično propitkujemo našu ulogu. Kao i u drugim krizama, to nam je samo djelomično uspjelo. Ono što ostaje je: učiti iz grešaka, obećati poboljšanje – i potruditi se pogoditi pravi ton, zaključuje Marcel Fürstenau u uredničkom komentaru za Deutsche Welle.

LIDER