Digitalni svijet nije za svakoga: Kako se stariji snalaze u moru aplikacija

Više volim prošetati nego provoditi vrijeme uz telefon, a aplikacije i brojne digitalne mogućnosti, ne privlači me to, kaže naš sagovornik Dok jedni dan započinju provjeravanjem poruka na telefonu, pregledom društvenih mreža i obavljanjem obaveza putem nekoliko klikova, drugima je i dalje najdraže izaći u šetnju, razgovarati s ljudima i sve završavati na način na koji su navikli decenijama. Između ta dva svijeta sve je više starijih građana koji pokušavaju pronaći svoje mjesto u vremenu u kojem se gotovo sve preselilo na ekran.

Kontakt ljudi

Banke nude digitalne usluge, zdravstvene ustanove obavijesti i termine šalju putem aplikacija, računi se plaćaju elektronski, a informacije koje su se nekada dobijale na šalteru danas često stižu porukom na telefon. Ono što je mlađima uglavnom jednostavno i svakodnevno, dijelu starije populacije može predstavljati ozbiljnu prepreku.

Jedan penzioner s kojim smo razgovarali kaže da mu savremena tehnologija nije bliska. Svjestan je da se svijet mijenja i da digitalizacija napreduje, ali smatra da se pritom izgubilo nešto važno – neposredan kontakt među ljudima.

– Više volim prošetati nego provoditi vrijeme uz telefon, a aplikacije i brojne digitalne mogućnosti, ne privlači me to. Razumijem da se napredak ne može zaustaviti, ali sam uvjeren da je pretjerano oslanjanje na tehnologiju ljude na neki način udaljilo jedne od drugih – tvrdi on za „Avaz“.

Njegovo iskustvo otvara pitanje koje se tiče velikog broja starijih građana: kako se snaći u društvu u kojem je digitalna pismenost sve češće nužnost, a ne stvar ličnog izbora?

Plaćanje računa

Posebno je osjetljivo pitanje zdravstva. Ako pacijent dobije obavijest o terminu pregleda putem Vibera ili druge aplikacije, zna li je pronaći, otvoriti i razumjeti? Šta ako ne koristi pametni telefon, ne zna instalirati aplikaciju ili nema nikoga ko bi mu pomogao? Slične prepreke mogu se pojaviti i prilikom korištenja elektronskog bankarstva, plaćanja računa ili pristupa različitim javnim uslugama.

Za neke penzionere tehnologija je postala koristan saveznik. Uz pomoć djece, unuka ili prijatelja naučili su koristiti videopozive, slati poruke i obavljati pojedine poslove bez odlaska na šalter. Drugima, međutim, svaki novi sistem donosi dodatnu nesigurnost, strah da će nešto pogrešno pritisnuti ili osjećaj da se od njih očekuje znanje koje nikada nisu imali priliku steći.

Problem nije nužno u tome što stariji građani ne žele prihvatiti promjene. Mnogi jednostavno nisu odrasli uz pametne telefone i internet, a brzina kojom se usluge digitaliziraju ne ostavlja uvijek dovoljno vremena za prilagođavanje.

Tradicionalan način

Digitalizacija može olakšati život, ubrzati procedure i uštedjeti vrijeme, ali ne bi smjela postati razlog zbog kojeg se neko osjeća isključenim iz društva. Dok se usluge sve više sele na internet, važno je da građanima koji se ne snalaze s tehnologijom i dalje budu dostupni ljudska pomoć, jasne upute i mogućnost da obaveze završe i na tradicionalan način.

Avaz.ba