Dijabetičari u FBiH ogorčeni: Esencijalnu listu lijekova određuje novac, a ne potrebe pacijenata

Na nivou Federacije BiH ne postoji baza podataka oboljelih od dijabetesa te se ljekari vode svjetskom i evropskom statistikom koja kaže da Bosna i Hercegovina ne odstupa od tih podataka. Naime, smatra se da u svijetu blizu 350 miliona ljudi boluje od šećerne bolesti te su procjene da će do 2025. godine taj broj biti veći od 400 miliona.

Emina Hadžigrahić, specijalistica interne medicine dijabetologinja, naglašava kako se u našoj državi blizu deset posto populacije liječi od dijabetesa i isto toliko je onih koji ne znaju da su oboljeli. Dodaje da je u zabrinjavajućem porastu broj oboljelih u Kantonu Sarajevo i da je riječ o 40 hiljada ljudi. Alarmantan je podatak da više od 700 djece u Kantonu Sarajevo ima hiperinzulinemiju, stanje koje prethodi dijabetesu, a kod nešto više od 170 mališana bolest je već dijagnosticirana.

“Također, podatak koji plaši jeste da na jednog pacijenta kojem je bolest dijagnosticirana dolazi jedan kod kojeg bolest još nije otkrivena, a to znači da se pacijenti ne javljaju ljekaru, jer nažalost povišen šećer u vrijednostima od 8, 9 i 15 ne pokazuje nikakve simptome pa se kod nekih osoba koje boluju od dijabetesa bolest najčešće otkrije tek prilikom rutinskih i sistematskih pregleda. Dalje kada proširimo dijagnostiku, primijetimo da je dijabetes bio prisutan najmanje od tri do šest mjeseci, čak i nekoliko godina. Nažalost, to jeste zaista tihi ubica, bolest koja ne boli, ali razara”, navela je Hadžigrahić za Klix.ba.

Pacijent u Federaciji BiH imaju manje prava od onih u Republici Srpskoj

Potpredsjednik Saveza udruženja dijabetičara FBiH prim. dr. Midhat Mujić istakao je kako naša država nema razvijenu strategiju za prevenciju ove bolesti, kao i to da se prilikom sastavljanja esencijalne liste lijekova u prvi plan ne stavljaju prioriteti, a to su prije svega djeca s dijabetesom, mladi koji su u djetinjstvu oboljeli od ove bolesti i najteži pacijenti s komplikacijama.

“Esencijalna lista, mogu slobodno tvrditi, pravi se naslijeđeno godinama, praktično na isti način, s istim ljudima, ne obazirući se na podatke i zahtjeve struke i pacijenata. Prema njihovom mišljenju, svaki pacijent je isti, i ono dijete od devet mjeseci koje ima dijabetes i osoba sa 65 godina. Pažnja se više usmjerava na zaštitu farmaceutskih kuća prilikom pravljenja esencijalne liste pa smo imali slučaj da su u Tuzlanskom kantonu reagovale čak neke ambasade, jer je navodno ugrožen interes nekih farmaceutskih kuća”, kazao je Mujić.

Doktor Mujić je dodao kako dijabetičari u dva entiteta nisu ravnopravni i da u RS-u Ministarstvo zdravstva esencijalne liste usklađuje s onima koje pravi Ministarstvo zdravstva Srbije, a da je u FBiH zdravstvena zaštita svedena na nivo kantona te samim tim lista koju pravi nadležno federalno ministarstvo zavisi od budžeta svakog kantona.

“U RS-u svi pacijenti imaju pravo na trakice i oni su raspoređeni u grupama. Dakle, djeca, trudnice, pacijenti na inzulinskim pumpama imaju pravo na 1.200 trakica, ostali pacijenti s inzulinskom terapijom imaju pravo na 600 trakica, a pacijenti koji koriste tablete imaju pravo na 150 trakica godišnje. U Sarajevu se daje jedna trakica dnevno, dok u Zenici za pacijente ovisne o inzulinu daju samo deset trakica mjesečno i to ne redovno, a u ostalim kantonima ne znam ni da li ih daju”, naveo je Mujić.

Lijek Glukagon više nije na esencijalnoj listi

Svakodnevne probleme s kojima se suočavaju oboljeli od dijabetesa dodatno je zakomplikovalo i brisanje Glukagona s esencijalne liste, lijeka protiv hipoglikemije (snižen nivo šećera u krvi), a koji je sada stavljen na bolničku listu. Dijete koje je u stanju hipoglikemije, ako nema Glukagon, može pasti u komu.

“U svakoj zemlji inzulin, Glukagon i trakice se nalaze na A listi esencijalnih lijekova, dostupni su svim pacijentima, jedino u Federaciji BiH pacijenti nemaju pravo na Glukagon i na trakice, ali zato im je omogućeno da dobiju najmodernije i najskuplje lijekove koji su u mnogim zemljama Evrope stavljeni pod određene kriterije i garancije, a kojima se tretiraju najblaži oblici dijabetesa tip 2. Dakle, neko ko dijabetes može držati pod kontrolom tabletama, njemu je federalno ministarstvo omogućilo da uzima najskuplju terapiju, dok djeca koja se dnevno bodu najmanje 10-12 puta nemaju dovoljan broj trakica i inzulinskih pumpi”, naveo je Mujić.

A upravo su, naveo je doktor Mujić, inzulinske pumpe problem. Naime, terapija inzulinskim pumpama do sada je bila dostupna samo pacijentima u Kantonu Sarajevo, a sada je i tu nastao problem. Prošle godine pacijenti nisu dobili nijednu inzulinsku pumpu od zavoda, a 2015. su dobili jednu. To je savremena i ustaljena terapija u svijetu, a jedna košta 5.000 KM i može trajati osam godina.

“Ona je najjeftinije pomagalo koje se može dati dijabetičaru, jer s inzulinskom pumpom pacijent ima sedam puta manje komplikacija, jer ona zamjenjuje iglu. Tako se pacijent koji koristi inzulinsku pumpu bode jednom u tri dana, a dnevno se inače dijabetičari bodu od deset do 15 puta. Dakle, inzulinska pumpa je mehanizam koji omogućava normalnu regulaciju glukoze, onakvu kakvu naš zdrav organizam ima. Upotrebom inzulinske pumpe pacijenti praktično mogu provesti život bez tegoba i komplikacija koje ova bolest nosi sa sobom”, objasnio je doktor Mujić.

Dijabetes tip 1 i tip 2

Doktorica Emina Hadžigrahić navela je razliku između dijabetesa tipa 1 i tipa 2.

Djeca, odnosno mladi obolijevaju od dijabetesa tipa 1 i oni su ovisni o inzulinu i moraju ga koristiti četiri puta dnevno. Dijabetes tipa 2 najčešće imaju starije osobe i smatra se da je najveći uzrok ovog tipa dijabetesa bila gojaznost, međutim, doktorica je istakla kako to danas više nije pravilo i da je tome sve češći uzrok ubrzan način života i izloženost stresu. Ovi pacijenti se liječe tabletama ili inzulinom iako nisu ovisni o njemu.

“Kada je riječ o dijabetesu tipa 1, postoji mogućnost da se djeca i rode s dijabetesom zbog genetske predispozicije, jer je riječ o autoimunoj bolesti. Međutim, još nemamo konkretne i pouzdane informacije zbog čega do toga dolazi. Tokom jednog istraživanja naišla sam na podatak da je najmlađi pacijent bilo dijete od šest mjeseci”, kazala je Hadžigrahić.

Doktorica je napomenula da je dijabetes neizlječiva bolest, ali da se uz pridržavanje ljekarskih savjeta može odlično držati pod kontrolom. Prvi korak u liječenju dijabetesa je promjena načina života u smislu pravilne ishrane, izbjegavanja hrane koja sadrži koncentrirani šećer, masnoće životinjskog porijekla i generalno vještačke prerađevine.

“Dakle, apsolutno treba izbaciti sve što je ‘bijelo’ iz upotrebe, a to su bijelo brašno, šećer, riža, tjestenina, krompir… Osim ishrane, fizička aktivnost je od izuzetne važnosti, kao i mnoge dijete prilagođene ovakvim pacijentima. Bez discipline i pridržavanja ne može se postići uspjeh u liječenju dijabetesa”, rekla je Hadžigrahić.

Pacijenti najavljuju proteste

Doktor Midhat Mujić je za kraj razgovora naglasio kako su djeca i stariji pacijenti održali mirne proteste pred zgradom nadležnog federalnog ministarstva 14. novembra ove godine, na Svjetski dan borbe protiv dijabetesa i tom prilikom predložili nekoliko rješenja za unapređenje dijabetološke zajednice, kao i rješavanje navedenih problema. Međutim, dodao je da od tada nisu dobili nikakav odgovor.

“Ukoliko se ne unaprijede prava dijabetičara i lijek Glukagon ne vrati na esencijalnu listu u 2018. godini, imamo dogovor na nivou entitetskih i državnih saveza udruženja dijabetičara da ćemo održati proteste, jer se izgleda drugačijim putem ne može riješiti ovaj problem. Nikad nećemo odustati”, poručio je Mujić.

Kontaktirali smo i Federalno ministarstvo zdravstva, kao i Zavod zdravstvenog osiguranja KS, međutim, do objavljivanja ovog teksta nisu se oglasili o ovoj temi.

Klix.ba