Dijaspora za BiH postoji samo pred izbore i kada šalje novac: Kako izgraditi veze između iseljeništva i domovine

Jedna od glavnih vijesti uoči Općih izbora 2026. godine u Bosni i Hercegovini je broj prijava koji je pristigao iz dijaspore, odnosno od državljana BiH koji žive van granica naše zemlje.

Prema podacima Centralne izborne komisije (CIK) BiH, za glasanje iz inostranstva prijavilo se 60.047 građana, od čega 35.455 prijavljenih birača ispunjava propisane uvjete, dok je za 6.841 birača unos podataka još u toku.

Predstavnici najvećih političkih stranaka u zemlji, većinom iz onih koji sebe nazivaju probosanskim, u saopštenjima navode da su njihovi protivnici krivci za ovakvu situaciju.

Međutim, pitanje dijaspore i uključenja državljana BiH koji žive van granica naše zemlje u političke i društvene procese u državi se ne može svesti isključivo na učešće na izborima.

Stotine hiljada ljudi čekaju vlast koja ih ne vidi isključivo kao glasove i bankomat

Kako BiH ne vodi neku jasnu evidenciju o tačnom broju državljana koji žive van naše zemlje, relevantne statistike o dijaspori u tom kontekstu nema.

Ipak, konzervativne procjene kažu da između 700 i 800 hiljada državljana živi van granica BiH. One su bazirane na statistikama koje vode države u koje se sele osobe s bh. pasošem.

Dakle, radi se o brojnoj grupi ljudi, posebno kada se uzme u obzir da u BiH živi nešto više od tri miliona ljudi.

Upravo zbog brojnosti, ali i zbog činjenice da bosanskohercegovačka dijaspora u pravilu aktivno učestvuje u socijalnom, pa čak i političkom, životu država u kojima žive, teško je shvatiti da ne postoji veći interes među rukovodiocima da se ovaj segment bh. društva više aktivira na “domaćem terenu”.

Predsjednik pokreta Snaga domovine Ahmed Husagić za Klix.ba kaže da je, ipak, u posljednjih nekoliko godina urađeno nešto više posla na odnosu prema dijaspori.

“Odnos države prema dijaspori nije idealan, ali se u prethodne četiri godine uspjelo uraditi nešto više posla. Institucije u BiH imaju određene programe i projekte koji se direktno odnose na dijasporu i na odnos prema dijaspori. Konkretno, to su projekti poput bespovratnih sredstava za sve one osobe koje žele da se vrate u BiH i da pokrenu svoj posao, da zaposle nekoliko ljudi i da tu izgrade biznis. Također, organizuju se manifestacije i koncerti uz pomoć institucija koji su isto pohvalni projekti, ali je to i dalje malo i može mnogo bolje”, rekao je Husagić.

Istakao je i da postoji određena pomoć institucija države kada je riječ o obilježavanjima značajnih datuma, posebno kada je riječ o godišnjici genocida u Srebrenici.

Nedostatak političke edukacije kao jedan od glavnih problema

Husagić kaže i da je jedan od glavnih uzroka manjka aktivnosti i nedostatak interesa da se državljani van granica BiH bolje educiraju u političkom smislu.

“Jedna od ključnih stvari koja se nije uradila jeste politička edukacija. Razlog zbog čega se dijaspora ne uključuje u politički život u matičnoj zemlji je što nisu dovoljno educirani o toj sferi. Na tome se mora raditi i tek se onda može očekivati veća aktivnost dijaspore u političkom životu BiH”, navodi Husagić.

Političke stranke, koje su u pravilu u periodu oko izbora najaktivnije u svojim posjetama većim centrima u Evropi gdje živi bh. dijaspora, ne rade onaj posao koji bi trebao biti najvažniji, već se fokusiraju na osiguravanju glasova.

Jedan od razloga je i to što osobe koje bi trebale raditi na boljem uključivanju dijaspore u političke procese u BiH dolaze iz stranaka kojima je podizanje aktiviteta državljana naše zemlje u inostranstvu strategija koja zahtijeva mnogo resursa, a može biti i rizik.

Drugim riječima, fokus na dijasporu značio bi ulaganje u birače koji žele koherentnu i jasnu strategiju vođenja države, a koji se mnogo teže mogu “kupiti” nekim od taktika koje, nažalost, često vidimo u političkom prostoru u BiH.

Broj prijava je porazan, ali i očekivan i u skladu s prijašnjim procesima

Činjenica da se 60.000 osoba prijavilo za predstojeće izbore u BiH je označena kao poražavajuća, ali Husagić za naš portal kaže da je to očekivana brojka.

“Broj prijava nije neočekivan i u skladu je s onim što se moglo vidjeti i prethodnih godina. Uostalom, brojka je u suštini identična onoj za Lokalne izbore 2024. godine, kao i za Opće izbore 2018. godine. Prije tih izbora je bilo malverzacija gdje su ljudi živjeli u BiH, a prijavljeni su bili kao glasači iz dijaspore. Kako toga ima manje, brojka od 40.000 glasača je maksimalna koja se može očekivati. Prije četiri godine je ona bila veća, kada se prijavilo 120.000 a pravo glasa imalo 70.000, ali je tada organizovana intenzivna kampanja u kojoj su učestvovali mnogi. Kada takve kampanje nema, broj se spušta na ono što je očekivano, odnosno 40.000 koliko će imati pravo glasa i na ovim izborima”, ističe Husagić.

U odnosu na izbore 2018. godine, kada je pravo glasa imalo 48.000 državljana koji žive izvan BiH, možemo reći da je zabilježen pad za predstojeće izbore, imajući u vidu da će od 60.000 prijavljenih pravo glasa na kraju imati, prema objavi CIK-a, nešto više od 42.000.

Međutim, vrijedi istaći da broj prijavljenih glasača ne mora nužno značiti da će biti isti broj glasova. Prema CIK-ovom sistemu, osobama koje su se uspješno prijavile glasački listići će stići početkom augusta, kada su mnogi od njih na godišnjim odmorima, pa se veliki broj listića vrati nazad u BiH.

Također, CIK je prije četiri godine na dan početka prijave promijenio sistem prijavljivanja. Iako je cijeli proces sada digitalizovan, odluka da sistem odmah bude implementiran, bez procesa edukacije, rezultirala je problemima koji se i danas vide.

Građani koji nisu tehnološki vješti u praksi trebaju pomoć u procesu koji uključuje digitalno ispunjavanje obrasca, skeniranje dokumenata koji se trebaju uključiti u aplikaciju, ali i u printanju navedenog obrasca koji se mora priložiti s vlastoručnim potpisom.

Čak i oni koji se bolje snalaze s tehnologijom ističu probleme s komplikovanim procesom koji zahtijeva i odlazak u servise koji imaju pristup printerima i skenerima, kao i pribavljanje dokumentacije koja nije uvijek pri ruci.

Kako povezati iseljeništvo s domovinom?

Ključno pitanje je i danas neodgovoreno: Kako da se dijaspora aktivnije uključi u društveni i politički život svoje domovine?

Husagić ponovo naglašava nešto bolju situaciju u prethodnom periodu, ali i daje konkretan primjer mjere koja bi se mogla primijeniti i dati dobre rezultate.

“Jako puno posla treba da se uradi kada je riječ o odnosu države prema dijaspori. Projekti poput bespovratnih sredstava za osobe koje žele da se vrate u BiH i pokrenu biznis se mogu proširiti i dodati novi projekti koji bi za cilj imali izgradnju boljeg odnosa države prema dijaspori. Između ostalog, mogli bi se uz finansijsku pomoć iz BiH graditi bosanski kulturni centri u dijaspori, kao mjesta okupljanja za osobe iz naše zemlje. Dakle, ključno je proširiti aktuelne projekte i dodati nove kojim bi se produbile veze između dijaspore i BiH”, rekao je Ahmed Husagić za Klix.ba

Dok god je dijaspora za vlasti, ali i za dobar dio društva u BiH, većinom bankomat koji se treba aktivirati svake dvije godine kada se izlazi na izbore, teško je očekivati da će iseljeništvo igrati značajniju ulogu.

Kako državljani BiH budu gradili svoje živote i porodice izvan svoje domovine, naredni naraštaji će biti još i manje povezani s BiH, a reakcija bi mogla stići prekasno.