Dijete Srebrenice, bol pretvorilo u film (VIDEO)

“Bratunac – Srebrenica 1992: pucanje, glad, žeđ, požari, mrtvi ljudi na ulici, vrištanje, plač, trčanje, vikanje, izgubljenost, nemoć, traženje, bježanje… Imao sam šest godina kada smo bježali od naše kuće da se spasimo i tako u nadi da će se završiti rat svaki sljedeći dan, odužilo se na nekoliko godina. U jednom trenutku dok smo se krili u šumi, na drugoj strani se desila jaka eksplozija i babo je rekao: ‘to je naše auto, tamo sam ga sakrio.’ Gledanje u požar iz daljine me učinilo jako tužnim jer sam izgubio svoju omiljenu igračku sa kojom sam se često igrao u babinom autu. Ne postoje riječi koje mogu sve to opisati”, prisjetio se mladi režiser Ado Hasanović.

Ado je izgubio više od 30 članova porodice u genocidu u Srebrenici. Kosti djeda još nisu pronašli. Iz tog perioda sjeća se gladi, boli, tuge i nedovršenog djetinjstva.

Spasili se posljednjim UN konvojom

Potom je uslijedio tegobno vrijeme i borba. Bili su u Srebrenici. Ne sjeća se gdje su sve spavali niti šta su jeli kako bi preživjeli, jer hrane tada nije bilo.

“Odjednom smo se našli na jednom UN kamionu bez cerade. To je bio posljednji UN konvoj koji je dovezao hranu za Srebrenicu. Majka se držala za stranice kamiona, moja starija sestra, mlađi brat i ja smo bili uplašeni, držali se za njene ruke koje su nas štitile da se ne pogušimo. U tom trenutku hiljade ljudi su pokušavali da se popnu na kamione, da bi preživjeli i spasili se. Nakon što nas je babo ‘ubacio’ na kamion, ostao je sam na ulici. Bilo je hiljade ljudi oko njega, ali ja sam samo vidio da je on ostao sam bez nas, gledao je u konvoj koji odlazi sa nekim tužnim, teškim osmjehom na licu, maše on nama, a mi njemu…Odlazimo u daljinu i pitamo se hocemo li se ikad više vidjeti?”, rekao nam ja Hasanović.

Prolaskom kroz Bratunac i Drinjaču bili smo kamenovani. Sa strana kuda je prolazio konvoj stajali su, kako Hasanović kaže, grupe žena i djece srpske nacionalnosti koji su ih kamenovanjem tjerali iz domova. No, uspjeli su.

“Kad smo došli na ‘slobodnu’ teritoriju u Tuzlu 1993. godine rat nije stao, pucalo se na sve strane, granate su padale. Ne znam ni ja kako smo se spasili, još uvijek se oporavljamo od toga, ali ne pričamo o tome. Otac je 1995. godine prešao preko šume i bio među trećinom preživjelih iz kolone koja je na početku iz Srebrenice brojala više od 12.000 ljudi”, prisjetio se.

Bol pretvorio u filmove

Hasanovićevo djetinjstvo, kao djetinjstvo sve djece koja su se zadesila u ratu u BiH je naglo prekinuto. Sva bol ostavila je posljedice, a Hasanović je uspio to kanalisati i uz svoj talenat ovjekovječiti u svojim djelima svu bol kroz koju su brojne porodice i nejgova prošle. Počeo se baviti filmom i postao jedan od najsupješnijih mladih bh. reditelja. Osvojio je brojne nagrade širom svijeta i postao je poput ambasadora BiH koji kroz svoje filmove promoviše svoju državu i Srebrenicu. Snimio je 15 kratkih igranih i dokumentarnih filmova od kojih su četiri o Srebrenici. Obišli su veliki broj zemalja u svijetu.

“Svaki put kada se moji filmovi prikazuju na internacionalnim festivalima čini me jako zadovoljnim i ponosnim. Posebno mi je drago da su moji prijatelji uvijek bili uz mene, vjerovali u mene i moje filmove i finansijski pomogali realizaciju filmova”, kazao je Hasanović koji trenutno priprerma ispite u Rimu.

Anđeo Srebrenice, kratki je film Ade Hasanovića o genocidu u Srebrenici 1995. predstavlja izbrušeni umjetnički dragulj, navodi se u kritici.

“Kada je tragedija prevelika da bi je ljudska osjećajnost pojmila, samo nam poetska metafora i muzika može pomoći da shvatimo šta je jedno ljudsko biće sposobno uraditi drugome. Ovaj film sa svojim delikatnim slikama i uistinu predivnim kontrastom između gracioznosti i rafiniranosti balerine te brutalno uništenog grada posjeduje nadrealnu i odvojenu duhovnu kvalitetu koja nam se direktno obraća. Kada shvatimo da je balerina duh u posjeti koji je oboren veličinom tragedije gledatelj biva savladan užasom”, navedeno je u kritici filma koju je uradio Robert Golden, pisac, reditelj i producent iz Velike Britanije.

Ambasador Srebrenice u svijetu

Film je prikazan u Berlinu, Rimu, New Yorku, New Jerseyu, Amsterdamu, Torinu, Bolzanu, Meranu, Coloradu i brojnim drugim gradovima. Za svoje radove osvojio veliki broj nagrada, biran za najboljeg studenta, imao je najbolje kratke filmove, a za njega su snimali brojni poznati bh. glumci. Nakon što je u Sarajevu završio Sarajevo Film Academy, preselio se u Rim gdje studira na prestižnoj filmskoj akademiji Centro sperimentale di cinematografia. Ne zna da li će se ikada vratiti u svoj rodni grad, ali ne isključuje tu mogućnost.

“Iz godine u godinu situacija se mijenja na bolje ili na gore. To stanje tako varira u Bosni od početka 1990. godine. Ja ne znam gdje ću živjeti sutra. Ne vežem se za mjesto gdje živim, tako da je sve moguće. Sa ove distance iz Rima, kada posmatram situaciju u Srebrenici, vrlo sam osjetljiv na sve to što se desilo. Nikada ne mogu zaboraviti i nikada ne mogu oprostiti ljudima koji su naređivali i ubijali nevine ljude. Žao mi je, ali ne mogu”, kazao je Hasanović.

cazin.net

Dobivaj najvažnije vijesti porukom na Viberu: KLIKNI OVDJE