DIRLJIVO PISMO: Danas četiri godine od kako nas je napustila Selma Kovačević
[dropcap style=’default’]N[/dropcap]a adresu naše redakcije stiglo je veoma emotivno pismo našeg čitatelja koje je napisano povodom navršavanja četiri godine od kako je naš grad, sticajem nesretnih okolnosti, napustila Selma Kovačević. Tekst koji je stigao objavljujemo u potpunosti:
Nikada nisam ni razmišljao o tome koliko toga jedna osoba manje na ovome svijetu može promjeniti. Imala je veliku moć, veliku snagu i veliku ljubav. Boja očiju joj je bila sreća. Pričala je posebnim jezikom. Jezikom ljubavi. Rijetko ko je to znao, ona je bila jedna od njih. Svaki tren, proveden sa njom, pružao je jednu novu životnu lekciju. Možda nikada i nećemo znati kakvi su bili njeni snovi i da li ih je sve ispunila ali ipak, uradila je toliko dobrih dijela što neki ne bi uspjeli za tri života. Ujedinila je ovaj grad, spojila ljude dobrog srca, mnoge promijenila i uvjerila u bolje sutra. Nažalost, više nije sa nama, ali nikada neće otići iz naših srca. Gdje je sada njeno utočište zna samo On, a ja… Ja samo znam da ovdje više ništa nije isto otkad nema je. Ptice više ne pjevaju istu melodiju svako jutro, patkice više ne plivaju sretno kao prije. Možda je još uvijek osjete u toj rijeci koja je zauvijek odvela od nas. Nikada neću saznati. Priznajem, ne ide bez nje. Ništa više nije isto, ali.. Ja nemam tu moć koju je ona imala, ja ne mogu zlo pretvoriti u dobro. Ona je mogla. Bila je nešto posebno…
Dana 4.4.2009. godine ovaj grad je okrenuo novi list jer zauvijek nas je napustila naša Selma. Sa njom, otišao je dio mene, dio mnogih ljudi, i dio čitavog grada Zenice. Toliko dobrote u jednoj osobi bilo je rijetko za vidjeti. Zaista je bila cvijet, najljepši u Božijoj bašti.
Mila, još se čuju tvoji koraci i ponadam se da si to ti ali… To nisi ti. Zauvijek u mom si sjećanju samo zato što si bila savršena. Samo zato što si svaku suzu pretvarala u osmijeh i što si od mene pretvorila čovjeka. Da je moglo barem sve duže da potraje. Moj pogled te nasluti, svaki dan, ali ostaje samo nada da ćemo se sresti, opet, kao nekad. Samo ti i ja. Evo vidi, četiri godine su prošle a ovaj grad te još uvijek vrlo dobro pamti. Jasko ti napisa pjesmu, milina za uho. Spomen ploča sa tvojom slikom je najljepši dio Kamberoviće polja. Zaista, još uvijek krasiš ovaj grad iako te više nema sa nama. Mila, bila si i uvijek ćeš biti dio nas.
POVEZANE OBJAVE