Djeca sve češće zlostavljaju roditelje

Veliki broj zlostavljača starih jesu upravo njihova djeca, smatraju stručnjaci. Iako je fenomen nasilja djece nad roditeljima često prisutan, u javnost dospijevaju tek ekstremni slučajevi jer se roditelji često stide da prijave nasilje, misleći da su pogriješili u vaspitanju djeteta.

Zločini djece

Primjer za to je događaj koji se desio krajem decembra 2017. u Masarykovoj ulici u Zenici, kada je 20-godišnji Malik Kasimović ubio djeda Kasima Kasimovića (77).

Malik je, prema nezvaničnim informacijama, odranije poznat policiji po krivičnim djelima, a razlozi zbog kojih je počinio ovaj zločin nisu procurili u javnost.

Dodajmo da je ovo samo jedna u nizu porodičnih tragedija koje su se u posljednje vrijeme desile u BiH. Sedam dana prije ovog zločina, tačnije 19. decembra, na svoju slavu Svetog Nikolu, Miodrag Lubura (40) hicem iz pištolja usmrtio je majku Savku (75), nakon čega je istim oružjem presudio sebi. Prije nego što je okrenuo pištolj prema sebi i povukao obarač, sestri koja živi van BiH poslao je posljednju poruku: “Evo, taman sam majku ubio, a sada hoću sebe”.

U oktobru 2008. Milana Vukovića iz Tjentišta, u blizini Foče, u kupatilu je zadavio sin Milomir Vuković, koji je policiji odranije bio poznat zbog vršenja nasilja u porodici, a zbog sukoba koje je imao s ocem. U 2001. i 2007. je bio osuđen na šest mjeseci zatvora, te na dvogodišnju uslovnu kaznu zbog nasilja u porodici i nanošenja tjelesnih povreda ocu.

U januaru 2007. Mirko Jotanović iz Maslovara, kod Kotor-Varoša, ubio je sjekirom oca Rodoljuba Jotanovića. Šest mjeseci kasnije, maloljetni G. S. iz Prijedora sa dva hica iz automatske puške usmrtio je oca Duška Savanovića. U junu 2007, 46-godišnji Đuro Kobaš ubio je majku Janju Kobaš u njihovoj kući u Tolisi u oraškoj opštini, nakon hapšenja ispred policijskog automobila je umro.

Bajtal: Više je faktora koji daju svoj udio u nasilju

Maloljetnici nerijetko nasrću na roditelje usljed nedostatka novca za slobodni način života, pa i za poroke, dok je uzrok kod starijih počinilaca uglavnom borba za imovinu, odnosno dokazivanje prava vlasništva djece nad onim što su stekli njihovi roditelji.

Do nasilja dolazi i zbog osvete. Ako je roditelj vršio nasilje nad svojim djetetom, veća je vjerovatnoća da će mu se to u starosti vratiti, smatraju stručnjaci. Najčešće su žrtve muškarci koji su bili alkoholičari, pa im poslije djeca “vraćaju” nasiljem.

Slučajevi nasilja dešavaju se kada djeca, najčešće sinovi, kako bi odbranili jednog roditelja, najčešće majku, nasrnu fizički na oca.

U uzroke ovakvih društveno neprihvatljivih ponašanja spadaju i teške socio-ekonomske prilike porodice, zloupotreba alkohola i droge, društvena degradacija i izolacija, te problemi na planu mentalnog zdravlja.

Sociolog Esad Bajtal ističe da samo jedan faktor nikad ne utiče na nasilje djece prema roditeljima i bližnjima, nego više faktora koji daju svoj udio.

“Posebno se to odražava u ovako rovitim društvima kao što je naše u BiH, u javnom i političkom prostoru i posljedično tome u porodičnom i individualnom prostoru gdje se tenzije održavaju unazad 30-ak godina. Ljudi su frustrirani zbog loše ekonomske situacije, nezaposlenosti, doslovne gladi i bijede, nemogućnosti organizovanja života. Mladi svijet još je frustriran i time što njihove diplome ne vrijede ničemu u ovakvim uslovima u državi, što znači da je perspektiva mladog čovjeka potpuno zamagljena, netransparentna. Sve to utiče na psihološki sistem i direktno na nervni sistem, a onda i na način reagovanja. U tako stalnoj napetoj situaciji uz neke dodatne porodične ili druge društvene faktore, prag tolerancije je vrlo nizak. Pojedinac postaje eksplozivan i odupire se stvarnom ili fantazmatskom uzroku koji on smatra, nalazi ili doživljava i osjeća da ga ugrožava. Ovo ide do krajnosti koje mi ne pamtimo do prije 30-ak godina, da dijete ide na roditelja ili obratno, da se unutar porodica događaju strašne i čudovišne stvari, koje bi takve kakve su mogle pripadati samo ratu između ljudi koji se ne poznaju i koji se gledaju preko nišana”, ističe Bajtal.

On dodaje da opšta frustracija koja vlada u društvu spušta prag tolerancije i čini ličnost reaktivnijom nego što bi to u nekim normalnim uslovima života bila.

“Kad sve uzmete u obzir, dobijete rezultantu vladanja pojedinca s kojom će se u budućnosti psihologija, psihijatrija, sociologija, nauka morati da se bave. U posljednje vrijeme taj fenomen uzima maha, kad počinje da se eksponira preko uobičajenih vrijednosti, ispada i incidenta, onda će nauka u svojoj praktičnoj i istraživačkoj formi morati da se pozabavi time. Biće tu posla za psihijatre, psihologe, sociologe, a možda čak i za antropologe ukoliko bi taj fenomen dobio neočekivani krajnji izraz. Opšti nered i zbrka u društvu posljedica su zbrke i nereda u glavama onih koji vode društvo. Naravno da te zbrke ima jer to vidimo kad međusobno razgovaraju i kako tu klimu prenose u društveni i javni prostor. Kad se onda još dodaju individualni, specifični i lokalni faktori, uzroci ili povodi, bilo šta može biti povod, okidač da neko eksplodira ko živi u stalnoj napetosti i atmosferi neizvjesnosti straha, očekivanja nečeg lošeg, nesređenog života…

U svakom društvu imate incidente, i u najsređenijim društvima. U Norveškoj je bio Brejvik kojem su uzor bili Karadžić i Mladić. Ali, to je tamo bilo jednom i ko zna kad će opet takvo nešto biti”, zaključuje naš sagovornik.

U mnogim slučajevima najteža krivična djela nad svojim bližnjim počine djeca u stanju duševne poremećenosti, jer njihovi srodnici, kao ni okolina u njihovom ponašanju ne prepoznaju da se radi o opasnim osobama.

Dvadesetjednogodišnji Nezir Kamenica je 2. maja 2017. u porodičnoj kući u selu Bogušići kod Goražda sjekirom ubio svoju majku Zehru Kavazović, očuha Ifeta Kavazovića i nanu Šemsu Džabiju.

Roditelji se često stide da prijave nasilje

Kamenica je sjekirom prvo ubio Ifeta, kojeg je sjekirom udario sleđa po glavi, potom majku Zehru, koja se pokušavala odbraniti, a nakon toga i nanu, koja je smrt dočekala u krevetu. Potom je u kući u kojoj je počinio masakr prespavao.

Nakon svirepog trostrukog ubistva Kamenica je tijela svojih najbližih pokrio dekama, a potom je zaključao kuću i uputio se u Sarajevo. Dva dana kasnije, Nezir se predao policiji u Sarajevu te priznao što je učinio.

Kada je u pitanju motiv svirepog trostrukog ubistva, navodno je postojala određena napetost između Nezira i njegove braće koji žive sa ocem u Sarajevu te da je upravo to dovelo do zločina.

Trostrukom ubici Neziru Kamenici nedavno je prekinuto suđenje u Kantonalnom sudu Sarajevo, te je upućen na liječenje u sarajevsku Psihijatrijsku bolnicu Jagomir.

​Skriveno tijelo

Sličan zločin na području Zeničko-dobojskog kantona zabilježen je i 2012. godine kada je Ibro Fetić iz Vareša usmrtio djeda Ismeta (68) i njegovo tijelo držao skriveno u kući od oktobra 2012. do januara 2013. godine.

Ibro je zbog ovog zločina osuđen na 18 godina zatvora.

Armina Isakovića, bivšeg košarkaša koji je u junu 2008. u Sarajevu hladnokrvno ubio majku Fatimu Isaković, Vijeće Kantonalnog suda Sarajevo proglasilo je neuračunljivim.

Ovaj sud je utvrdio da je Isaković majku usmrtio u stanju neuračunljivosti, jer boluje od akutne paranoične šizofrenije.

Slađan Gračanin (31) je 24. oktobra 2009. u stanu u Masarikovoj ulici u Banjoj Luci ubio svoju majku Hajriju Gračanin (69). Hajrija je usmrćena s više udaraca po glavi i tijelu.

Oslobođenje