Djeca žive između dva klizišta u Kalesiji: „Ako nastavi pucati zemlja nećemo više nikad imati sela“

Djeca žive između dva klizišta u Kalesiji: „Ako nastavi pucati zemlja nećemo više nikad imati sela“

Da biste stigli do kalesijskog mjesta Paraći, smještenog ispod planine Majevica, prvo u Hidanima morate skrenuti sa magistralnog puta Tuzla – Zvornik, a potom se dvadesetak minuta voziti kroz Kikače i Hrasno.

Put je uglavnom brdovit i oštećen, ali uz poglede na predivne krajolike i čiste avlije, rupe na cesti se brzo zaborave. Predivan je proljetni dan. Stanovnici Hrasna i Kikača saniraju štete od poplava i ponekog klizišta.

U Paraćima je situacija potpuno drugačija. Tamo stižem sa dozom straha. Autom se zaustavljam tačno ispred žute trake na kojoj piše: Stop policija. Zabranjen prolaz.

Vehid i Mustafa

Iza trake su dva policajca i dva dječaka. Sedmogodišnji Vehid Suljić i njegov drug, godinu mlađi, Mustafa Alić, vode me do velikog klizišta, koje je progutalo dio naselja.

– Dolazim svaki dan ovdje da vidim kako je. Vidite ono gore granje, tu mu je bila štala. A vidite sad gdje je, pokazuje mi Vehid.

– Nije to moje bilo. To je od onoga gore čovjeka. On živi u onoj kući gdje je veliki dimnjak, dodaje Mustafa.

– Hoću l’ ja sad nastaviti pričati, pita me Mustafa.

– Hajde, nastavi, kažem.

– Mi smo bili kod jedne kone kada se ovo počelo klizati. Ja sam se bio iselio. Bio sam kod amidže u Čaklovićima, priča Vehid i dodaje da je klizište pokidalo čitav put.

Potom, moli da uzme moj fotoaparat, te da fotografiše Mustafu i klizište. Nakon što je napravio nekoliko slika, preuzima ulogu fotoreportera Oslobođenja. I nastavlja pričati.

– I ona gore kuća je pukla. Ako ona krene, ode sve, ode ova prodavnica, odoše sve kuće. Vidite ono gore? E, ono je relej. Ako se sruši relej, nema signala. Vidite onaj stub, htio je da padne, sve je nešto vikalo fiju, fiju…, priča simpatični Vehid.

Nakon što je fotografisao relej, kojem prijeti klizište, nastavlja govoriti o posljedicama ove prirodne nesreće.

– Jedan čovjek je njegove ovce spasio, odvalio vrata i izveo ih napolje. I cuko mu je bio unutra, govori mi.

– Nije bio unutra, bio je napolju. I njega je vukla zemlja, dopunjuje ga Mustafa.

Vehid posjeduje i druge informacije o posljedicama klizišta u njegovom naselju. Veli, u jednog čovjeka je džip ostao u garaži.

 

– Jedan potporni zid od Sifeta je pukao, i gore u Elvira, šadrvan je, eno ga u Hibinoj dole avliji. Vidite kako se ono sklizalo. Ako ovo krene, kuće odoše, ne možemo ovdje više živjeti. Eto, to je to što sam ja ispričao. Nemam više ništa reći, kaže Vehid.

Pitam Mustafu gdje je on bio kada se aktiviralo klizište.

– Bili smo mi u kući, nismo imali struje. Ja blizu živim. Mati i otac su pili kahvu, i došao je jedan komšija i rekao – štala klizi. Otac i mati izađu ovdje, stoje i gledaju, gledaju, gledaju… I na kraju brdo poče da klizi. Kiša je bila, priča Mustafa, te dodaje: ako nastavi pucati zemlja, sve će kuće biti uništene.

– I onda ćemo morati bježati. Ne možemo ostati u kući da umremo. I šta ćemo, nećemo više nikad imati sela, zabrinut je Mustafa.

Kalesijski dječaci me potom vode na drugu stranu, gdje se nalazi još jedno ogromno klizište. Dakle, srednji dio sela je ostao odsječen između dva klizišta.

Mehmedalija Mehmedović je ostao bez kuće. Klizište koje se aktiviralo uništilo je njegovu i kuće njegovih komšija. Zemlja je nosila kuće preko 200 metara.

Kao u horor filmu

– Bio sam u kući sa suprugom, a u susjednoj kući su boravili od rođaka žena i njeno dvoje djece. Kada je krenulo, samo sam čuo jedan pucanj. Kada sam izašao, već je brdo došlo do kuće. Vratio sam se po suprugu, silazimo niz stepenice, a stepenice i zid padaju, priča Mehmedalija.

Nakon izlaska iz kuće, otišli su sporednim putem, uz obližnju livadu.

– Mi smo išli uz livadu, a zemlja puca i nosi nas nazad. Isto kao u horor filmu. Tako smo išli nekih 300 – 400 metara. Imali smo sreće. Samo što smo izašli na suprotni put, ova cijela katastrofa se desila. Sve je odneseno, veli Mehmedalija.

Kuća Ahmeta Osmanovića se nalazi između dva klizišta. Pomjeranjem zemlje počeo je da puca krov i zemlja oko kuće. On i supruga Haza ne smiju noćiti u kući. Spavaju u kući kod komšije.

– Želimo da neko dođe, da ispita ovo sto posto i da nam kaže šta da radimo. Neka kažu možemo li ili ne možemo živjeti ovdje. Evo, ove kuće gore su sve krenule, kaže Ahmet.

Osim njegove kuće, aktiviranjem dva ogromna klizišta ugroženo je još 150 kuća u ovom mjestu. Oni najugroženiji su evakuisani. Stanovnici koji su ostali da žive u selu sa strahom gledaju u nebo.

Šta je uzrok klizišta?

Prema tvrdnjama geologa, a koje nam je tokom posjete prepričao jedan od stanovnika Paraća, postoji nekoliko razloga za aktiviranje ovih klizišta.

– Geolog je govorio da na ovom području ima dosta laporca, koji izgleda kao kamen, ali kada se pokvasi, klizi. Zatim, dosta šume na Majevici je isječeno i sva voda dolazi nama, ispričao nam je jedan od mještana.

Bportal.ba

Dobivaj najvažnije vijesti porukom na Viberu: KLIKNI OVDJE

NAJNOVIJE