Devedestdvogodišnji Himzo Žiga, rođen u jednom mjestu između Čajniča i Goražda, kao jetim, dijete koje je ostalo bez roditelja, ‘40-ih godina je stigao u Sarajevo gdje je proveo skoro cijeli život.
Iako je imao teško djetinjstvo i život, i danas je dobrog zdravlja pa još uvijek može da posti tokom ramazana, svetog mjeseca muslimana.
Ekipu Anadoliije dočekao je sa osmijehom na licu. Sam je u stanu u sarajevskom naselju Grbavica. Ženio se dva puta. Supruge su preminule, a djece nisu imali.
OSTAO BEZ RODITELJA
– Rođen sam 1929. godine. U Sarajevo sam došao 1943. godine kao jetim, bez oba roditelja. Imao sam još brata i sestru, počeo je svoju priču za AA dedo koji, kako je kazao, mnogo voli da se šali.
Bili su smješteni u prostorijama jedne dobrotvorne organizacije. Prisjeća se Drugog svjetskog rata i rata u BiH ‘90-ih godina.
Kako je kazao, ne samo da ih pamti, nego je bio i njihov učesnik.
– U partizanima sam bio od ‘44. do kraja rata, a u ovoj vojsci sam bio 20 mjeseci, ispričao je Himzo koji je radio kao mehaničar za artiljerijsko i streljačko naoružanje.
Iako ima 92. godine, dedo Himzo i ovaj ramazan posti, odricanje od jela i pića tokom mjeseca ramazana. Uči i Kur’an, sveta knjiga muslimana, koja mu pomaže u danima samoće, a kojih je puno više sada, u vrijeme pandemije.
– Kur’an me drži. Mogu samo da se zahvalim Bogu što mi je podario zdravlje pa da mogu da postim. Lijekove uzimam samo preventivno. Napravio sam tako da jedan dio lijekova uzimam na sehuru, a drugi tokom iftara, kazao je Himzo koji je 1988. godine otišao u penziju.
Himzo je i dok su supruge bile žive, znao napraviti neko jelo što mu dobro dođe sada kada je sam i primoran da sam sebi sprema obroke. Kako je kazao, polako zna pripremiti i sehur i iftar.
– Žena mi je preselila prije 14 godina. Ovaj stan sam uvakufio u Gazi Husrev-begov vakuf, poklonio medresi i kad ja napustim ovaj stan, on je njihov. Ovdje imam i jednog prijatelja, on mi svakog mjeseca plati račune, ispričao je Himzo.
Koronavirus je mnoge “zatvorio” u kuću, pa tako i Himzu.
ISKUŠENJE OD ALLAHA
– Ja sam četiri mjeseca u dobrovoljnoj izolaciji. Samo s vremena na vrijeme stavim masku na lice i odem da uzmem neke potrepštine. Odmah se vratim u stan. Bilo je i perioda da po mjesec dana ne pređem prag. Sve ovo što sam izdržao je iskušenje od Allaha, pojasnio nam je dedo Himzo koji je, kako je kazao, postao previše emotivan u posljednje vrijeme.
Kroz osmijeh kaže da “parcijalno” održava i čisti stan. Onoliko koliko može.
– Plan mi je da ako Bog da ispostim ramazan, dočekam Ramazanski i Kurban bajram i uzmem kurban, kazao je Himzo.
Na kraju se zahvalio za posjetu, pokazujući improvizovanu spravu, poput kolica, koju koristi za oslanjanje i kupovinu namirnica.
