Portal 072info

Djevojčice češće od dječaka imaju imaginarne prijatelje

20200828102359 618367
TEKST SE NASTAVLJA NAKON REKLAME
KRAJ REKLAME

Imaginarni prijatelji ili igračke s kojima djeca “razgovaraju” faza su koja se javlja obično između treće i četvrte godine. U toj dobi djetetu se razvija mašta, mijenja se način igre, a granica između stvarnosti i mašte još nije čvrsto određena. Zamišljeni prijatelj normalan je i kreativan način koji može pomoći djetetu da se nosi s osjećajima ili situacijama kojima nije doraslo.

“Kad se pojavi imaginarni prijatelj, često je riječ o nekim promjenama u životu djeteta, poput prilagođavanja na vrtić, dolaska nove bebe, rastavi roditelja ili osjećaja usamljenosti. Izmišljeni prijatelj ispunjava određenu potrebu djeteta, ono što mu u tom trenutku treba. Dijete na taj način može kontrolisati igru, ima moć, pomaže mu u razvijanju socijalnih vještina, nošenju s različitim emocijama i shvaćanju tuđih stavova.

TEKST SE NASTAVLJA NAKON REKLAME
KRAJ REKLAME

Izmišljeni prijatelj obično je istog pola

Imaginarni prijatelj može dobiti osobine koje se djetetu ne sviđaju ili preuzeti krivicu. Na primjer, dijete napravi nešto što se roditelju ne sviđa i optuži imaginarnog prijatelja, on je krivicu prebacio na njega i dalje održao o sebi sliku dobrog djeteta. To je način na koji se dijete nosi s tim osjećajem. Prema nekim istraživanjima, čak 65 odsto djece imalo je imaginarnog prijatelja. U mlađoj predškolskoj dobi to su najčešće medvjedići i lutke, a poslije su to “prava” djeca. Gotovo u pravilu izmišljeni prijatelj je istog pola kao i dijete.

TEKST SE NASTAVLJA NAKON REKLAME
KRAJ REKLAME

Otkrivaju dječje interese i strahove

Djevojčice češće od dječaka imaju zamišljeno društvo, a ono najčešće nestaje do školske dobi. Ako se imaginarni prijatelj jako dugo zadrži kod djeteta, primijetite li da se samo na taj način igra i izbjegava komunikaciju s drugom djecom, dobro je posavjetovati se sa stručnjakom i vidjeti da li je nešto drugo u pitanju.

TEKST SE NASTAVLJA NAKON REKLAME
KRAJ REKLAME

Ako se imaginarni prijatelji zadrže i nakon devete godine, postaju štetni jer otežavaju djetetovo uključivanje u aktivnosti s drugom djecom ili dovode do odbacivanja od strane vršnjaka. To pak predstavlja rizik za emocionalne i komunikacijske poteškoće budući da dijete kroz interakciju s vršnjacima razvija socijalne i komunikacijske vještine. Takođe, treba biti oprezan i potražiti stručnu pomoć ako dijete ne pravi razliku između imaginarnog i stvarnog prijatelja ili počne poprimati osobine imaginarnoga prijatelja, odnosno vjeruje da su zapravo ista osoba.

Suočeni s “novim članom porodice” roditelji, umjesto straha, treba da pokažu interes za nove “prijatelje” svog djeteta i tako otkriju djetetove interese, strahove i brige. Iako ova pojava može zbuniti i zabrinuti roditelje, pokazalo se da je igra s imaginarnim prijateljem pozitivna za razvoj djeteta. Ipak, svi imaginarni prijatelji nemaju istu funkciju, neki su tako samo fantazije dok drugi predstavljaju način prevladavanja pojedinih iskustava ili emocija koje dijete ne zna drukčije izraziti.

TEKST SE NASTAVLJA NAKON REKLAME
KRAJ REKLAME

Dobro za razvoj djeteta

Djeca koja u mašti stvore prijatelje imaju visok nivo kreativnosti, bolje razvijen rječnik i bolju interakciju s vršnjacima. Ne negirajte postojanje novog prijatelja, budite im podrška. Neka oni sami odluče kad će se prijatelj pojaviti, a kad će zauvijek nestati.

TEKST SE NASTAVLJA NAKON REKLAME
KRAJ REKLAME

Vrlo je važno je da se djetetu nikada zbog izmišljenog prijatelja ne rugate, ne prekoravate ga ili mu zabranjujete igru. Umjesto toga, naglasite to kao izraz djetetove mašte i kreativnosti. Takođe, ne učestvujte s djetetom u toj igri tako da i vi razgovarate s njim jer time dodatno zbunjujete dijete.

Shvatite ovu maštariju kao izraz kreativnosti i faze emocionalnog sazrijevanja djeteta i pustite da dijete samo odluči kada će zamišljeni prijatelj zauvijek otići, a vi budite aktivni posmatrač. Većina djece preraste imaginarnog prijatelja do osme ili devete godine, a neki i ranije. Zaključak je da je pojava imaginarnog prijatelja zapravo korisna te može biti zdrav način nošenja s teškim ili intenzivnim osjećajima i različitim interpersonalnim i intrapersonalnim pritiscima.

TEKST SE NASTAVLJA NAKON REKLAME
KRAJ REKLAME

Stvaraju apstraktno mišljenje

Iako je uvriježeno mišljenje kako su djeca koja imaju imaginarne prijatelje usamljena ili nemaju dobro razvijene socijalne vještine, brojna istraživanja potvrdila su upravo suprotno. Imaginarni prijatelji najčešće imaju djeca jedinci, najstarija djeca u porodici te ona koja ne provode slobodno vrijeme uz televizor ili tablet. Riječ je o djeci koja traže načine kako da slobodan prostor u danu učine što zanimljivijim.

TEKST SE NASTAVLJA NAKON REKLAME
KRAJ REKLAME

Uglavnom su to otvorenija djeca koja se znaju šaliti i ne stide se otvoreno govoriti o nekim temama, kao i o svojim problemima. Sramežljivijoj djeci imaginarni prijatelji mogu pomoći da kroz njih progovore o onome što ih muči, a sami se ne bi usudili.

Djeca znaju da je njihov prijatelj plod mašte

TEKST SE NASTAVLJA NAKON REKLAME
KRAJ REKLAME

Oni mogu biti životinje, stariji ljudi, djetetovi vršnjaci ili sasvim izmišljena bića sa svojim manama, vrlinama i jasnim karakternim crtama koji vašeg mališana prate od jutra do večeri, pomažući mu da se nosi s određenim situacijama ili jednostavno praveći mu društvo kad je usmljen ili mu je dosadno.

Istraživanje Univerziteta Oregon tvrdi kako 37 odsto djece do sedme godine razvija odnos sa svojim izmišljenim prijateljem, a on ponekad postaje i važan član porodice jer roditeljima i te kako može uskočiti u pomoć.

TEKST SE NASTAVLJA NAKON REKLAME
KRAJ REKLAME

Čak 77 odsto djece u sprovedenom istraživanju svjesno je činjenice da je njihov prijatelj nestvaran te da je plod njihove mašte. Samim tim, roditelji ne bi trebalo imaginarne prijatelje da smatraju prijetnjom ili nedoličnim ponašanjem.

Podijelite članak
  • 2
    Shares
REKLAMA
KRAJ REKLAME
REKLAMA
KRAJ REKLAME

Zapratite nas na FB! (PROMO)