DO KADA ĆEMO ŽIVJETI U STRAHU: Stručnjaci o uzrocima nesigurnog stanja u BiH?!

Društvo u kome u podmetnutim eksplozijama ginu ljudi koji nastoje raditi svoj posao profesionalno ili društvo u kome se okorjeli kriminalci mogu na suđenju ponašati bilo kako, diskreditirajući i sudije i tužioce, ili društvo u kome zatvorenik zatvara stražara u ćeliju „oslobađajući“ svoje kompanjone je društvo u kome su urušene sve vrijednosti: U bombaškom napadu u Bihaću ubijena je advokatica Jasmina Koričić

Svakodnevni napadi na živote i imovinu stanovnika u gradovima širom BiH među građane unose nemir i strah, a, što je još gore, nema nikakvih naznaka da će se stanje poboljšati i da će se sve drskijim i bahatijim ubicama, kriminalcima i razbojnicima stati ukraj.

Ubistvo advokatice Jasmine Koričić u bombaškom napadu u Bihaću, napad na kancelariju advokata Faruka Balijagića u Tuzli, eksplozija bombe u sarajevskom naselju Dobrinja, paljevine automobila u glavnom gradu BiH, pljačke građana usred bijela dana i na najfrekventnijim mjestima u centru Sarajeva, presretanje maloljetnika i otimanje mobitela uz prijetnju noževima, tuče i pucnjave… samo su neki od strašnih događaja koji su obilježili prvu polovinu februara.

Zastrašujuća iskustva

Adekvatnog odgovora policijskih i drugih nadležnih institucija nema. Ocjena je to i stručnjaka i političkih analitičara s kojima smo razgovarali o ovoj temi.

Univerzitetski profesor i politički analitičar Esad Bajtal kaže kako činjenica da godinama svjedočimo napadima na imovinu i živote građana, koji su u konstantnom porastu, a da za to nema odgovarajućih sankcija, niti učinkovitog odgovora policijskih i pravosudnih organa, predstavlja doslovnu projekciju zastrašujućeg iskustva građana, s jedne strane, i sliku neadekvatnog reagiranja onih koji su, prema zakonu, dužni brinuti o sigurnosti, miru i dostojanstvenom življenju ljudi u našoj zemlji, s druge.

– Građani su izdani, izigrani i ostavljeni na milost i nemilost kolektivne neodgovornosti „odgovornih“. Ostaje pitanje je li to slučajno? Odnosno, koliko je tu nemara i odsustva individualne i profesionalne etike, a koliko prešutne sprege kriminaliziranih struktura vlasti i agresivnih odmetnika od javnog reda, mira i zakona? Iskustveno i logički govoreći, brojnost i sistematična opetovanost svakodnevne agresije u tako širokom registru javne i životne sfere građana prevazilazi nivo slučaja i incidenta. Izgleda da trpimo dugogodišnji nesuzbijani nered, sada već okamenjen u opasnu naviku koja „odgovorne“ ne brine u mjeri u kojoj im to dužnost nalaže – kaže profesor Bajtal.

Također, ocjene nadležnih “o zadovoljavajućoj sigurnosnoj situaciji”, prema profesoru Bajtalu, demantiraju činjenice na terenu.

– Ocjene su jedno, činjenice su drugo. Tek, iskustvo govori da su naši životi obojeni egzistencijalnom nevoljom i bijedom. Podaci govore da 50 posto građana ove zemlje živi na ivici siromaštva, a još 20 posto njih živi ispod te granice. Uz sve to žive u strahu od osiljenih provalnika, razbojnika i teško naoružanih kriminalaca, spremnih na sve. Gledano u tom kontekstu, život običnog građanina sveo se na „strah i drhtanje“; na tjeskobno i neizvjesno iščekivanje dječijeg povratka iz škole; na zastrašujuću nesigurnost javnih mjesta i javnog prijevoza… Broj samoubistava kontinuirano raste, kao i procenata najmlađih koji žele da idu iz ove zemlje, jer ovdje ne osjećaju ne samo egzistencijalnu nego ni fizičku sigurnost. Sjetimo se samo ubistva Denisa Mrnjavca u tramvaju – podsjeća prof. Bajtal.

Denis Hadžović, generalni sekretar Centra za sigurnosne studije (CSS), kaže kako je država, koja jedina ima monopol na upotrebu sile, putem svog aparata obavezna provoditi mjere na stvaranju sigurnosnog ambijenta u kojem građani trebaju zadovoljiti i ostvariti svoje životne potrebe.

– Složena ustavna struktura Bosne i Hercegovine u kojoj poprilično samostalno i autonomno djeluju 22 policijske agencije, te četiri paralelna pravosudna sistema svakako je suočena sa znatno kompleksnijim izazovima u ispunjavanju svoje zadaće na zaštiti ustavnog poretka i obezbjeđivanju sigurnosti građanima. Ako se ovim konstitutivnim društvenim ograničenjima pridodaju katastrofalne socioekonomske prilike, odnosno izraženo siromaštvo i nezaposlenost, stvaraju se potrebne pretpostavke za djelovanje kriminala koji izaziva nemir i zebnju kod građana – kaže Hadžović.

O stanju sigurnosti, dodaje on, može se govoriti s dva različita aspekta.

– Posmatrano u užem smislu, to je kriminal koji svakodnevno plijeni našu pažnju kroz rubrike crne hronike. One zorno ukazuju na kriminalne radnje koje se dešavaju u većim gradovima, što su pokazala i naša istraživanja, da se u gradovima poput Tuzle, Sarajeva, Banja Luke ili Zenice dešava najviše kriminalnih djela. Poboljšanje sigurnosnog ambijenta, zasigurno, zahtijeva širu mobilizaciju kako institucija vlasti tako i cjelokupnog društva. Kada govorimo o vlasti, tu, prije svega, mislim na poboljšanje političke stabilnosti, a samim tim i unapređenje toliko potrebnih socioekonomskih prilika – ističe Hadžović.

Urušene vrijednosti

Profesor Srđan Vukadinović, sociolog i politički analitičar, smatra da smo suočeni s nezaustavljivim urušavanjem vrijednosti.

– Društvo u kome u podmetnutim eksplozijama ginu ljudi koji nastoje raditi svoj posao profesionalno, ili društvo u kome se okorjeli kriminalci mogu na suđenju ponašati bilo kako, diskreditujući i sudije i tužioce, ili društvo u kome zatvorenik zatvara stražara u ćeliju „oslobađajući“ svoje kompanjone je društvo u kome su urušene sve vrijednosti. Dalje, takvo društvo ide u nesigurno društvo u kome više niko nije siguran ni za svoj život, ni za svoju imovinu. U nesigurnom društvu gubi se povjerenje u institucije države da mogu zaštititi svoje građane od različitih vrsta nasilja. A od nesigurnog do rizičnog društva ne treba mnogo. U rizičnom društvu svako, strepeći za sebe i svoje najdraže, kao i za imovinu, uzima stvar u svoje ruke. A to je već stanje koje nije moguće kontrolisati bilo kakvim mjerama države – ističe Vukadinović.

Prijete nam anarhija i bezvlašće!

Profesor Vukadinović kaže da država mora učiniti sve kako bi vratila povjerenje građana.

– U zemlji u kojoj vladajuće elite ne mogu mjesecima formirati vlast i koje nastoje uvući u strukture sistema što više svojih sljedbenika nije ni moguće očekivati efikasne preventivne ili druge mjere koje bi učinile građane sigurnijim. U sistemu u kome pojedini organi države djeluju kao da su udaljeni jedni od drugih svjetlosnim godinama nije moguće očekivati efikasnu policiju u cilju razrješenja (ne)sigurnosti jer, kada stvar dođe u okvire pravosudnog sistema, sve se izokrene naopačke. A pogotovo ako su oni koji izazivaju nesigurnost „naši“ ili „njihovi“. Tada već sigurnost postaje mislena imenica. Jer, ako „jedni“ napadaju one koji izazivaju nesigurnost, oni „drugi“ ih štite pokušavajući da relativizuju cijelu situaciju. A relativizacija dalje pojednostavljuje i banalizuje stanja, koja čine da situacija postaje sve manje bezbjedna, a sve više nesigurna. Nesigurna je do rizika da društvo postane društvo anarhije i bezvlašća u kome oni koji treba da se brinu o sigurnosti nikako ne funkcionišu – kaže Vukadinović.

Uzroci nereda i haosa

Preduvjet da se učini više na poboljšanju općeg sigurnostnog ambijenta u zemlji, ističe profesor Bajtal, je to da „oživi već sahranjena pravna država”.

– Država je ta koja zakonitom upotrebom sile, garantuje slobodu svih svojih građana i njihovo pravo na ljudski dostojanstven i miran život. Ako se pravna država neće, ako se njen dolazak onemogućava, onda neko mora da nam to jasno i glasno kaže. U tom slučaju ostaje nam legitimno ljudsko pravo da se, logikom neotuđivog prirodnog prava, osiguravamo i branimo sami od onih koji nam silu i svakodnevno nasilje podmeću i nameću kao neupitni modus življenja. Uzroci nereda i haosa kojem iskustveno i čitalački svjedočimo, posljedica su tranzicijom osmišljene društvene pljačke u korist stranačkih grupacija i moćnih pojedinaca oko njih. Tome se mora stati ukraj na isti način kako je to učinjeno u modernom demokratskom svijetu našeg vremena. Naravno, budimo realni, ni tamo nije sve med i mlijeko, ali su haos i entropija svedeni na ljudski razumnu mjeru. Sigurnost je ona koja prevladava, a neizvjesnost stjerana u mišiju rupu. Ovdje je upravo obrnuto. U mišijoj rupi su građani, a osiljene kabadahije haraju javnim prostorom, ne libeći se upada ni u intimu naših domova, svaki put kad to njihovoj primitivnoj i obijesnoj samovolji padne na pamet – ističe Bajtal.

Jačanje institucija

– Rad i odgovornost pravosudnih institucija mora se unaprijediti kako bi stekle povjerenje građana, dok se policijski sistem treba unaprijediti kako bi bio funkcionalniji i efikasniji, te stvorile materijalne i tehničke pretpostavke za njegovo osposobljavanje u punom kapacitetu. Veoma bitan aspekt za poboljšanje sigurnosti predstavljaju i ostale poluge vlasti koje trebaju dati svoj doprinos putem jačanja inspekcijskih i socijalnih službi, školstva i obrazovanja, te lokalnih zajednica. Dio odgovornosti svakako trebaju preuzeti i sami građani koji trebaju voditi više računa o svojoj ličnoj i sigurnosti svoje imovine putem obavještavanja policijskih organa o sumnjivim dešavanjima u svom susjedstvu i većim ulaganjem u zaštitu svojih domova i automobila. A posebno pažnju treba posvetiti svojoj porodici kao osnovnoj i najvažnijoj ćeliji funkcionisanja svakog zdravog društva- ističe Hadžović.

Šta kažu u policiji

S obzirom na to da je kriminalnih djela najviše u Kantonu Sarajevo, uputili smo upit MUP-u KS da nam odgovore šta su poduzimali i šta poduzimaju na sprečavanju i prevenciji krivičnih djela i sve učestalijih napada na građane, ali odgovor nismo dobili.

U Federalnoj upravi policije, pak, na naš upit o ovoj temi tvrde:

– Kada je riječ o trenutnoj sigurnosnoj situaciji u FBiH, pokazatelji na osnovu kojih se vrši ocjena stanja sigurnosti su pozitivni.

Iz FUP-a navode pokazatelje o stanju kriminaliteta iz prošle godine, za koje kažu da su manji za nešto više od sedam posto u odnosu na 2013.

Iako smo na pragu trećeg mjeseca 2015. godine, u FUP-u ističu da od Vlade FBiH za ovu godinu još nisu dobili politiku djelovanja koja se odnosi na definiranje svih ministarstava unutrašnjih poslova u FBiH!?

Avaz.ba