Dobar zakon, loša praksa: Žene u BiH ravnopravne samo na papiru

Bosna i Hercegovina je među najbolje plasiranim državama svijeta prema Indeksu ravnopravnosti žena na radnom mjestu, koji je radilo Vijeće za inostrane odnose, američka nevladina organizacija, a na osnovu Izvještaja Svjetske banke (WB) Žene, posao i zakon. Za ovakav plasman zaslužno je, uz ostalo, zakonski okvir i propisi koje je BiH usvojila, piše Radio Slobodna Evropa.

Međutim, diskriminacija žena u ovoj državi u praksi najbolje demantuje istraživanje, ali i ukazuje na gruba kršenja postojećih zakona.

Indeks ravnopravnosti žena na radnom mjestu podrazumijeva prosječnu ocjenu na osnovu sedam parametara i to pristupa institucijama, kreditnoj sposobnosti, zaposlenju, pristupu sudovima, zaštiti od nasilja, pružanju poticaja za rad i mogućnosti posjedovanja imovine. Od ovih sedam kategorija, BiH je dobila maksimalnih 100 bodova u četiri kategorije. Zaposlenje, zaštita od nasilja i podsticaju za rad su lošije ocjenjene oblasti.

“Strategija koju je uradila BiH, tačnije Vijeće ministara BiH, urađena za period od 2018. Do 2020. godine u kojoj su jasno naglašeni problemi koji se tiču pristupnosti žena tržištu rada, kreiranja biznisa, osnivanja firmi, gdje su žene te koje vrlo često ostaju po strani, a da ne govorimo o diskriminaciji žena na random mjestu, mobingu. Tako da sam vrlo iznenađena na koji način se posmatrala samo regulative, a nije se posmatrala implementacija zakonskih regulativa u praksi”, naglašava Džekman.

Institucije BiH usvojile su Zakon o ravnopravnosti spolova 2003. godine, a isti je dopunjen 2009. Ovaj strateški dokument koji bi trebao osigurati ravnopravnost spolova usklađen je sa međunarodnim propisima i Konvencijama. Direktorica Agencija za ravnopravnost spolova BiH Samra Filipović-Hadžiabdić kaže da se on još uvijek ne primjenjuje u potpunosti.

Položaj žena/RSE

“U svjetlu skorašnjih općih izbora možemo govoriti dakle o aspektu pozicije žena na rukovodećim mjestima i njihovoj poziciji uopće u javnom životu. Nažalost, nismo postigli minimum po Zakonu o ravnopravnosti spolova, da imamo 40% manje zastupljenog spola, što su u ovom slučaju žene, tako da u tom segment, apsolutno ne možemo biti zadovoljni”, smatra Filipović-Hadžiabdić.

Žene brojnije, ali u BiH vladaju muškarci

Jedna od bitnih odredbi Zakona, a na koju se naslanja i istraživanje Vijeća za inostrane poslove, odnosi se na to da je Bosna i Hercegovina zabranila poslodavcima da pitaju potencijalne zaposlene informacije o trudnoći, bračnom statusu ili porodičnim obavezama tokom razgovora o radu. Upravo je to, tvrdi pravna savjetnica Fondacije Udružene žene Banja Luka, koja djeluje na području entiteta Republika Srpska, Lane Jajčević, član Zakona koji se najčešće krši.

“Ne samo kod privatnih poslodavaca, nego i u javnom sektoru postavlja im se pitanja bračnog statusa, planova za osnivanje porodice, odnosno da li planiraju rađati djecu. Znači, već na prvoj stepenici su žene diskriminisane”, objašnjava Jajčević.

Brojne žene u BiH još uvijek su ekonomski ovisne o svojim muževima, a one mlađe o roditeljima. Najteža situacija je u sektoru uslužnih djelatnosti, jer većina žena u tom sektoru izložena je mobingu, pokazuje istraživanje Fondacije CURE. Među onima malo hrabrijima, koje se odluče pokrenuti bilo kakav vlastiti posao, problemi su opet nezaobilazni, navodi Vildana Džekman.

“Vrlo često se dešava da podsticaji i apliciranje za podsticaje koje država daje, žene ne mogu da apliciraju zato što nisu vlasnice imovine. Većinom su muškarci vlasnici imovine i knjiže imovinu na sebe, tako da i tu imamo problem, jer žene iako su ažurne, one prikupe sve potrebne papire, na kraju zbog tog jednog ne mogu aplicirati”, navodi Džekman.

Prema Indeksu ravnopravnosti žena na radnom mjestu, koji je tretirao i oblast zaštite žena od nasilja, BiH nije dobila maksimalan broj bodova, što znači da postojeći zakonski okvir nije u skladu sa međunarodnim standardima. Istraživanja nevladinih organizacija pokazuju da je svaka četvrta žena nakon 15 godine života izložena nekom obliku nasilja u BiH. Ukoliko se uzme u obzir da je nasilje najprisutnije u porodici, a ako je porodica osnovna ćelija društva, kako je moguće očekivati da društvo poput bosanskohercegovačkog prihvati ženu kao ravnopravnu saradnicu u muškom poslovnom svijetu.

Ova država, smatra Lana Jajčević iz Fondacije Udružene žene Banja Luka, nije spremna za to.

“Zato što smo još uvijek patrijarhalno društvo, zato što smo još uvijek potpuno muško društvo. Nažalost tu moram istaći, po meni, negativnu ulogu vjerskih poglavara, koji ponovo ženu vraćaju u neki srednji vijek, odnosno, na pogrešan način, štiteći porodicu, smatraju da je ženi i dalje mjesto u kući i za šporetom”, stav je Jajčević.

Ravnopravnost spolova u BiH nije jedina oblast u državi koja je zakonski dobro uređena, a u praksi loše funkcioniše. Stoga ne čudi da je Vijeće za inostrane odnose svrstalo BiH među vodeće države Evrope kada je u pitanju jednakost na radnom mjestu, jer se vodilo zakonskim okvirima, a ne istraživanjima, koliko se isti poštuju u praksi.