Dobri ljudi i džematlije zajedničkim snagama obnovili kuću koja je unišena u požaru

Dobri ljudi i džematlije zajedničkim snagama obnovili kuću porodici Mirsada iz Binježeva nakon požara u naselju Binježevo kod Hadžića prije nekoliko dana odigrala se priča koja vraća vjeru u dobrotu i zajedništvo.

Oko 22 sata, tišinu noći probile su sirene vatrogasaca – gori kuća, gori nečiji dom. Brzom reakcijom vatrogasaca požar je lokalizovan, a ono što je moglo biti tragedija, završilo je kao primjer solidarnosti, vjere i zajedništva.

Kuća je, kako se ubrzo saznalo, pripadala Mirsadu, čovjeku koji je, kako kažu komšije, “cijeli život radio pošteno, nikome ništa nažao nije učinio”. Te noći gledao je kako mu vatra guta dom — zidove koje je godinama gradio, uspomene koje su živjele u njima.

Komšije su dotrčale, donoseći šlaufe, kofe, sve što su mogli. U očima prisutnih — briga, suze, ali i odlučnost da se ne dopusti da Mirsad ostane sam.

Načelnik općine najavio je da će lično obići porodicu i pružiti konkretnu pomoć. Predsjednik MZ Binježevo saopštio je da će cijeli grant Mjesne zajednice biti preusmjeren za obnovu kuće.

Džematlije su već sutradan pokrenule akciju, a dobri ljudi su pritekli sa svih strana — neko donosi cigle, neko crep, neko ruke i vrijeme. “Kad se slože narod i vlast, sve ide brzo, sve ima smisla,” kazao je jedan od volontera.

Ono što se činilo kao ruševina — već nakon sedam dana ponovo je bilo pod krovom. Zahvaljujući zajedničkom trudu, Mirsadov dom ponovo stoji uspravno, a suze tuge zamijenile su suze radosnice.

“Sjaj u oku tog čovjeka nikada neću zaboraviti,” rekao je jedan od prisutnih te noći. “Kada vidiš da mu se vraća nada, shvatiš da je svaka lopata, svaka cigla — blagoslov.”

Ova priča iz Binježeva pokazuje da dobri ljudi još uvijek postoje, i da tamo gdje ima solidarnosti — ni požar ne može spaliti vjeru u čovjeka. Zahvaljujući džematlijama, komšijama i općini, Mirsad danas ponovo ima krov nad glavom.