Dodikova slamka spasa između “ne” i “da”: Na vlast je došao obećavajući secesiju, tako i odlazi

Predsjednik političke stranke Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) Milorad Dodik na vlast je došao 2006. godine, dobrim dijelom na valu priče i obećanja o otcjepljenju entiteta Republika Srpska (RS). Sve ove godine do danas, koliko je vlast u kontinuitetu u Republici Srpskoj, sporadično Dodik u svakoj krizi preživljava podsjećanjem građana RS-a na samoopredjeljenje i otcjepljenje, praveći od sebe nadpolitičara koji će rasturiti Bosnu i Hercegovinu (BiH) i u srpskom narodu postati veći Srbin os Svetog Save ili barem u tom rangu.Sve te godine, a u kontinuitetu ih je skoro 19, Dodik je na terenu pristajao na osnivanje institucija države, na prijenos nadležnosti na državu dok je istovremeno pričao kako je to privremeno i kako je bio ucijenjen u aktuelnim političkim momentima. Danas, kada više nije predsjednik RS-a zbog oduzetog mandata nakon pravosnažne presude, iako se lažno predstavlja i cijeli entitet vodi u ogroman rizik po ko zna koji put pokušava kupiti još malo vremena slatkim obećanjima o nezavisnoj Republici Srpskoj.Tako predsjednik SNSD-a pleše jedan od zadnjih političkih plesova po tankoj žici, iščekujući prvo jedno veliko “ne” pa onda jedno veliko “da”. Prvo gradi kampanju gdje će, izvjesno je na neustavnom referendumu građane RS-a pitati da li prihvataju presudu protiv njega i da li prihvataju odluke visokog predstavnika.I koliko god je pravno neutemeljeno referendumom propitivati odluke suda, Dodik računa da će rezultatom, odnosno velikim “ne” kupiti malo vremena i njime mahati po ono malo svijeta gdje se još uvijek redovno kreće. Spomenuti referendum je zakazan za 25. oktobar.”Onda ćemo pozvati relevantne faktore u svijetu i reći – pogledajte šta nam rade, a kakav je stav naroda”, rekao je Dodik za ATV. Kupovinu vremena u filmu gdje je on i dalje glavna uloga planira preko Narodne skupštine RS-a, i to tako što će usvojiti rezoluciju o samoopredjeljenju, kao koraku ka otcjepljenju.Prije toga Dodikova stranka bi, iako negira učešće na prijevremenim izborima za predsjednika RS-a mogla izaći sa svojim kandidatom, gdje će tražiti “da” za svog kandidata jer je teško očekivati da će ići u bojkot i rizikovati tzv. kosovski scenarij. Podsjetimo na Kosovu su sprske stranke bojkotovale izbore prije nekoliko godina, ali su rezultati prihvaćeni, a Srbi izgubili svoje pozicije.U vremenu između referenduma 25. oktobra i rezolucije o samoopredjeljenju u NSRS i nekih novih obećanja o onom ključnom referendumu o otcjepljenju Dodik sanja produženje svog političkog života. Isto onako kako je i došao na vlast, tako i odlazi, samo malo nervoznije.Jer neupitno je da će stranka koju je napravio opstati i nastaviti djelovati, samo ovaj put bez njega kao direktnog kormilara. U kontekstu gradnje narativa o pravnom utemeljenju i pravu RS-a na otcjepljenje, vlast tog entiteta posljednjih sedmica naročito naglašava i po svojoj volji tumači pojedine historijske momente o RS-u kao faktoru koji je gradivni faktor BiH.Državu pokušavaju predstaviti kao zajednicu koju čine entiteti, a ne kao administrativne jedinice, što i jesu. Tako je nedavno dojučerašnji ministar policije, a danas ministar u nelegalnoj vladi za naučno-tehnološki razvoj i visoko obrazovanje Siniša Karan detaljno obrazlagao kako je RS faktor koji je učestvovao na pregovorima tokom rata u Ženevi i New Yorku te Dejtonu.To isto ponavlja i Dodik, a sve s ciljem da se građanima u RS-u predstavi priča i obrazlože ideje da taj entitet ima pravo da se otcijepi. Državu posmatraju kao kompaniju koju drži ugovor entiteta pa ako ugovor više ne postoji, entiteti se imaju pravo odvojiti.To je barem suština narativa iza kojeg stoji Dodik. No, malo im činjenice ne idu u prilog, jer ih tumače na način koji im odgovara i gradi priču. Iako je Republika Srpska učestvovala u određenim pregovorima tokom rata, oni su se odnosili na konkretne vojne akcije i pokušaje primirja, no suštinski u Dejtonu RS nije prepoznata kao faktor, što se odrazilo u konačnom mirovnom sporazumu.Jer Dejtonski sporazum iz BiH je potpisao Alija Izetbegović i niko više, a supotpisnici su bili Franjo Tuđman i Slobodan Milošević. BiH je Dejtonom nastavila svoj pravni legalitet i legitimitet i nije sastavljena, kako to Dodik pokušava tvrditi nekakvim dogovorom entiteta, koji neupitno imaju određeni stepen autonomije, ali ne na nivou kako to sanja lider SNSD-a.U konačnici, međunarodna podrška koju priziva Dodik svodi se na Rusiju i Mađarsku te Srbiju, ali otcjepljenje kakvo sanja Dodik ni te države ne bi priznale, čak i ako zanemarimo paradoks gdje Dodik očekuje podršku Amerike za krah sporazuma kojeg je napravila ta država.