Zvuči kao tragikomedija, ali Milorad Dodik je na jučerašnjem sastanku s njemačkom ministricom vanjskih poslova Analenom Berbok (Annelenom Baerbock) tražio “omekšanje” briselske administracije i kandidatski status za BiH.
Dakle, isti onaj Dodik koji je godinama ciljano, predano, dosljedno radio na blokiranju svih evropskih procesa u BiH i općenito kočio ovu državu gdje god je mogao.
Da je Dodik očito popustio pod pritiskom, pokazuje i činjenica da je u srijedu, nakon višemjesečnog bojkota, njegova stranka ne samo ponovo bila u državnim parlamentarnim klupama nego i glasala za brojna korisna rješenja, od zakona koji su uvjet za nastavak evropskog puta, do ukidanja akciza na gorivo.
Naravno, ne treba čuditi ako je trgovac iz Laktaša opet spreman da promijeni mišljenje. Ta, nije da ga je ikad i imao.
Iznenadno smekšavanje Dodika i njegove stranke ima isti uzrok kao i njegovo radikaliziranje – Rusiju. Zaokret Dodika iz proevropejca u radikalnog srpskog nacionalistu koincidiralo je s njegovim povezivanjem s Putinovim režimom.
Godinama mu se takva politika tolerirala. No, onda su uslijedile američke sankcije, pa je poslije i Putin napao Ukrajinu te na taj način sebe doslovno odvojio od ostatka Evrope. Dodiku Rusija sada postaje daleko, a on jedan provincijski poltrončić okružen premoćnim neprijateljima u globalnom ratu.
Naravno, trgovac od Laktaša je sada u golemom strahu, dijelom za pare koje je deponirao u Rusiji, ali još i više za spašavanje gole fizičke slobode i opstanka. No, Dodiku se, sa svim njegovim kriminalnim aferimima, mržnjom i haosom koje je sijao, ne smije halaliti, da se ne znam s koliko pepela pospe i kakvu saradnju ponudi. Umjesto toga, treba ga se, poput Janukoviča, odlučno baciti na smetljište historije, da tamo truhne prezren i osramoćen.
A po pitanju BiH, čini se da, nakon dugo vremena, imamo razloga da budemo optimisti. Odsijecanjem mračne ruske šape koja ju je davila naša će zemlja napokon prodisati.
