Dokumentarac “Influenceri” izazvao lavinu komentara: Laži, lajkovi i obmane

Svaki od 40 miliona najutjecajnijih ljudi na Instagramu ima više od 10 miliona pratitelja. Više od sto miliona ih ima preko sto hiljada pratitelja. Jesu li svi oni zaista “slavni”, pita se Nick Bilton, reditelj filma “Influenceri” (eng. “Fake Famous”) koji podiže prašinu u svjetskim medijima.

Bilton je inače novinar koji već dvadesetak godina pokriva teme iz tehnologije i bavi se utjecajem novih medija na društvo. Pisao je za The New York Times, a danas radi za Vanity Fair te sarađuje, među ostalim, sa CNBC-jem.

Njegov dokumentarac “Influenceri”, koji je dostupan za gledanje na HBO GO-u, zapravo je društveni eksperiment u kojem su on i njegov tim od troje anonimusa pokušali napraviti influencere.

Ogranizirali su veliku audiciju, na kojoj su za zvijezde filma odabrali Dominique, Chrisa i Wileyja. Uložili su u fotografe i kupnju botova, lažnih pratitelja koji su komentirali, lajkali i šerali njihov sadržaj koji su postavljali na Instagram.

U ekskluzivnom razgovoru za Jutarnji list Nick Bilton je otkrio da ga je u ovom eksperimentu, uprkos njegovu višesedmičnom praćenju sfere tehnologije, najviše iznenadila upravo činjenica da je na društvenim mrežama sve na prodaju i da se baš sve može kupiti.

“Možeš kupiti bilo šta; lajkove, komentare, pratitelje, ljude koji će te podržati na eBayu ili pak pisati recenzije za tvoju knjigu. Znao sam za botove, no nisam znao koliki su razmjeri svega toga, i to me dosta šokiralo”,kaže Bilton.

Iako je tehnologija njegova opsesija, fenomen koji uživa promatrati, stvaranje ovog filma mu je otvorilo oči koliko je utjecaj društvenih mreža zapravo štetan – za one koji promatraju sa strane, ali i za one koji kreiraju sadržaj.

Jako me iznenadilo koliko negativan utjecaj influencerska kultura ima na društvo. Mislio sam da ne šteti ljudima u tolikoj mjeri, a sada shvaćam koliko je to pogubno, posebice za, recimo, tinejdžere. Ljudi se zbog mreža osjećaju loše, žao im je što nemaju toliko zanimljiv život kao njihovi idoli influenceri. Nisam bio svjestan da se to događa u tolikoj mjeri – govori.

Film je snimao u vrlo specifičnom trenutku. Nedugo nakon početka snimanja dogodio se proboj koronavirusa, pa, posljedično, i lockdown. Tehnologija je tada postala jedini prozor u svijet.

“Mislim da je korona donijela više tenzije u tom pitanju. Svi smo zapeli u kućama već godinu dana i okrenuli se tehnologiji kao izlazu preko kojega se možemo povezati i vidjeti druga ljudska bića, biti informirani, zabaviti se. Kako se to dogodilo, do većeg su izražaja došle i dobre i loše stvari koje tehnologija nosi sa sobom”, kaže Bilton.

Nada se da će kraj pandemije označiti i manju ovisnost o tehnologiji.

“Ljudi će, jednom kada ovo sve završi, htjeti biti vani, u stvarnome svijetu. Barem ja to želim. Nadam se da ćemo malo ohladiti od tih platformi na kojima visimo posljednjih godina” govori.

Pandemija je itekako imala utjecaja na influencere. Puno njih se oslanja na putovanja, evente, iz kojih onda kroje sadržaj za svoje društvene mreže. Preko noći su ostali zatvoreni u svojim kućama.

Nick na svojim društvenim mrežama ima puno pratitelja, ali ih rijetko koristi.

“Shvatio sam da se od toga ne osjećam dobro. Ako objavljujem nešto, to znači da želim lajkove i komentare. Koja je poanta toga? Ako ne objavljujem ništa, gledam kako drugi na mrežama lažno prikazuju svoj život. Niko neće pisati o svom lošem danu, svi će staviti neku lijepu fotografiju.

S mog stajališta, čini mi se da je doista malo toga što bih mogao dobiti korištenjem društvenih mreža – kaže pa dodaje da mu je posebno stresno uopće razmišljati kako se djeca nose s tim pritiskom i natjecanjem u popularnosti brojem lajkova i pratitelja.

Biltonovu su filmu u fokusu društvene mreže u kontekstu lifestyle tematike. – No po istome principu funkcionira i svijet politike, korporacija, rata… Društvene su mreže postale vrlo labave platforme. Bez nadzora, bez “policije”. To je prilično haotičan prostor, a kompanije koje ga drže nemaju namjeru to promijeniti. Iz jednostavnog razloga; inače bismo ih manje koristili.

Tako da na nama kao korisnicima ostaje da sami reguliramo količinu vremena koje provodimo na tim platformama. Većina ljudi koje znam to i pokušava jer shvaćaju da ih ništa što je online ne čini sretnima – zaključuje redatelj koji već traži ideje za nove filmove.