Dom Čelika i gnijezdo ’Zmajeva’

Simboli Zenice su od njihove izgradnje bili Željezara, Kazneno-popravni dom, stambena zgrada Lamela i stadion Bilino polje. Dom Nogometnog kluba Čelik (osnovan 16. juna 1945.) tokom prvih nekoliko godina postojanja bilo je igralište koje se nalazilo na mjestu današnjeg stadiona, uz samu rijeku Bosnu.

Šljakasta staza 

Stadion je od okolnog zemljišta bio odvojen tek drvenom ogradom. Početkom pedesetih godina prošlog vijeka Čelik se preselio na stadion Blatuša, koji se nalazio u istoimenom zeničkom naselju. Duž čitavog igrališta nalazila se šljakasta atletska staza koja je dijelila teren od drvenih tribina na koje se moglo smjestiti najviše 10.000 gledalaca.

Na tom stadionu Čelik je ostvario prve uspjehe i pojavila se potreba proširenjem kapaciteta tribina. Izgradnja stadiona Bilino polje trajala je više od osam mjeseci i u njoj su dobrovoljno bili uključeni mnogi navijači Čelika.

Hram zeničkog nogometa završen je neposredno pred finalnu utakmicu Srednjoevropskog kupa (4. oktobra 1972. godine) u kojoj je Čelik pobijedio slavnu Fiorentinu i tako po drugi put uzastopno osvojio ovo takmičenje. Ovu utakmicu je uživo gledalo više od 34.000 navijača.

Ipak, kao datum presijecanja vrpce i zvaničnog otvaranja Bilinog polja ostaje upisan 8. april 1973. godine kad je Čelik u prvenstvenoj utakmici poražen od beogradske Crvene zvezde rezultatom 0:2. U „Crno-crvenom“ dresu su tad igrali Vujačić, Šljoka, Talić, Galijašević, Pintol, Prelević (Buza), Teleš, Radulović, Renić, Gavran i Jovanović, a na tribinama je bilo oko 30.000 gledalaca.

U narednim godinama uslijedilo je postavljanje stolica, prvo na zapadnu tribinu a onda i ostale, što je dovelo i do smanjenja kapaciteta koji danas iznosi 13.909 (zapad 6.924, istok 2.497, jug 2.346 i sjever 2.142).

Prva utakmica

Grad Zenica je od samog početka usko vezan uz našu reprezentaciju koja je svoju prvu utakmicu na Bilinom polju odigrala je 24. aprila 1996. godine utakmicom protiv Albanije (0:0).

Za BiH su igrali: Omerović, Varešanović (Musić), Begić, Konjić, Katana, Hibić (Sušić), Jozić, Demirović (Dadić), Kodro (Stupac), Hrnjić (Šabić), Baljić (Bradarić). Selektor je bio Fuad Muzurović, njegov prvi asistent Mustafa Hukić.

Nakon ove utakmice, Zenica je morala čekati nekoliko godina da ponovno ugosti reprezentaciju. Uslijedile su brojne kvalifikacione, ali i prijateljske utakmice u kojima su „Zmajevi“ igrali s reprezentacijama Makedonije, Mađarske, Norveške, Finske, Španije, Belgije, Portugala, Grčke, Velsa, Bugarske i drugih država.

Lokacija stadiona

Mjesto na kojem se nalazi stadion ima veliku historijsku vrijednost. Na ovom mjestu Ban Kulin potpisao je svoju čuvenu povelju.

Vrijedi spomenuti da je sredinom sedamdesetih godina proglašen najljepšim stadionom u bivšoj državi i taj primat zadržao je sve do početka 80-ih kada je izgrađen splitski Poljud.

Igrala i Jugoslavija

Na zeničkom terenu je igrala i reprezentacija bivše države.

U okviru kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo 27. marta 1985. godine Jugoslavija je bila bolja od Luksemburga rezultatom 1:0. Igrali su Ranko Stojić, Zoran Vujović, Mirsad Baljić, Faruk Hadžibegić, Ljubomir Radanović, Zlatko Vujović, Blaž Slišković, Milko Đurkovski, Mehmed Baždarević, Predrag Pašić i strijelac jedinog pogotka, Ivan Gudelj.

44

utakmice odigrali su “Zmajevi” na Bilinom polju ostvarivši 26 pobjeda, 11 remija i  7 poraza

AVAZ.BA