Dr. Kemal Dizdarević: Postojala su dva legalna načina za subspecijalizaciju, ali oni znaju još neke

Ugledni neurohirurg dr. Kemal Dizdarević za “Avaz” je dao osvrt vezano za specijalizaciju Sebije Izetbegović.

– Ispisat ću kratku priču o specijalizaciji i specijalistima. Važniju od bilo kakvog magisterija i doktorata. A sve zbog orijentacije i poređenja. I buduće akcije.

Biti doktor specijalista, u ovom dijelu svijeta, znači direktno držati pacijentovo zdravlje I život u svojim rukama.

Asistent, viši asistent, docent, vanredni profesor, redovni profesor su akademska zvanja, povezana sa Univerzitetom. Specijalista je kliničko zvanje, koje je ipak preduslov i za svako od ovih akademskih zvanja. Biti specijalista je ono što definira kliničku i stručnu ekspertizu doktora, te ima direktni impakt na zdravlje i život pacijenta. Imati akademsko zvanje je samo nadogradnja koja je prevashodno povezana sa edukacijom studenata, mlađih doktora i specijalizanata.

Obavezni klinički staž

U to vrijeme, završetkom Medicinskog fakulteta i polaganjem posljednjeg ispita postajao si doktor medicine. Nakon toga, morao se kompletirati obavezni jednogodišnji klinički staž, koji je omogućavao dodatno savladavanje kliničkih vještina. Poslije završenog staža, slijedilo je polaganje državnog ispita u Federalnom Ministarstvu zdravstva. Polaganjem tog stručnog ispita postajao si ljekar/liječnik opće prakse, dobio pravo na svoj pečet I određenu odgovornost spram pacijenta. Mogao si se zaposliti u nekoj zdravstvenoj ustanovi, te dobiti platu.

Onaj ko je odlučio dalje napredovati, izabirao je neku od specijalizacija u zdravstvenoj ustanovi, koja je predhodno raspisala Konkurs, i u kojoj su postojali uslovi za praktični trening i teoretsku edukaciju iz oblasti te specijalizacije.

Pa tako, naš specijalizant/ica pristupa Klinici i provodi jasno definiranu edukaciju i specijalizantski rad/staž u trajanju od obično četiri godine. Trajanje specijalizacije zavisi od discipline, npr. neurohirurgija je nekada bila 5, a sada 6 godina. Edukacija se provodila pod kontrolom mentora. Nakon ispunjavanja zakonom propisanih uslove edukacije i treninga, mentori popunjavaju spacijalizantsku knjižicu, u koju unose opis usvojenog znanja I kliničkih vještina specijalizanta, te stavljaju svoje potpise I pečete što je jasno povezano sa kompletiranjem određene oblasti specijalističke edukacije. Nakon četiri godine učenja i praktičnog treninga, naš specijalizant/ica sa popunjenom knjižicom i uz odobrenje mentora aplicira u Federalno Ministarstvo zdravstva i zahtijeva formiranje tročlane Komisije za polaganje specijalističkog ispita.

Nakon položenog ispita, Rješenje o specijalističkom ispitu potpisuje Federalni ministar i Predsjednik Komisije.

Odgovarajuće znanje

Specijalista u BiH je odgovorni liječnik koji direktno liječi-operiše pacijente.

Specijalista mora imati odgovarajuće znanje da bi liječio. To se obezbjeđuje provođenjem zakonom propisanog treninga i edukacije, koji moraju biti provedeni u potpunosti I bezuslovno.

U slučaju određenih okolnosti (npr. trudnoća ili bolest specijalizanta/ice), specijalizacija se pod definiranim uslovima može privremeno prekinuti, te ponovo nastaviti shodno jasno propisanim pravilima.

Ne može se započeti specijalizacija, pa zaluftati dvije godine, te nakon toga, ponovo se pojaviti u trenutku isteka specijalizantskog staža I pristupiti polaganju ispita.

Zatim naći nekoga da operira za tebe (što je čak i bolje nego sama prionuti na nedužne pacijente), a po mahali, koju kontrolišeš I čije mahalaše makijavelistički zastrašuješ ili potkupljuješ, pričati kako si čista kao suza. U takvim okolnosti je moralo biti suza, ali pacijentovih.

Dva načina

Subspecijalista se legalno postajalo na dva načina. Međutim, Haso, taj junak iz vica, i ona, čista kao suza, su znali i za još neke.

Ova dva legalna načina su bila: a) da se obavi dvogodišnja usmjerena i praktična edukacije iz te subspecijalističke oblasti, a nakon dugogodišnjeg specijalističkog rada u univerzitetskoj bolnici, koja je morala uključiti i edukaciju u inostranstvu ili b) da postoji dokaz da je tu patologija uspješno radio specijalista, koji je imao odgovarajuće naučne i stručne reference iz te oblasti, a nakon položenog specijalističkog ispita, i to u trajanju od deset godina ili duže, na nekom od kliničkih univerzitetskih centara.

Da bi postao subspecijalista moraš prvo biti specijalista. Subspecijalista je superspecijalista za određenu užu oblast unutar neke specijalizacije. Ona i Haso su dvostruki subspecijalisti (bit će prilike da jednom ispričamo zanimljivu priču i o njegovoj specijalizaciji, kao ilustraciji crne rupe u koju smo zapali i čija gravitacija, satkana od gluposti, nikako da nas pusti).  

Kada je ona, prije puno godina, povela svog neurohirurga u Opću bolnicu, tamo nije postojala neurohirurgija po sistematizaciji jer je to Opća bolnica. Iako Opća bolnica nije imala neurohiruršku praksu i kazuistiku, a posebno nije imala subspecijalističke neurohirurške pacijente, omogućila je Hasi da postane, putem Federalnog ministarstva zdravstva, subspecijalista cerebrovaskularne hirurgije i hirurgije baze lobanje. Taj nije pokrivao tu problematiku ni u KCUS, a kamoli u Općoj bolnici. A nije, taj superspecijalista, obavio ni ciljani, dvostruki, dvogodišnji trening (što je ukupno 4 godine) da bi dobio zvanje dvostrukog subspecijaliste.

Još neke načine

Kao što navedoh, znaju oni još neke načine. Kao da čitava Bosna tintu pije, pa pojma nema je li glupa ili pijana.

Nije ona sama u ovome. Čvrsta je to mreža interakcija, u osnovama ove ranjene zajednice, u kojoj jedno drugom pomažu, dok istovremeno održavaju svoje ambivalente odnose, svoje ljubavi i mržnje.

Treba provjeriti njihovu specijalizaciju i subspecijalizaciju. Treba provjeriti ono što je povezano sa životima pacijenata – napisao je ugledni ljekar Dizdarević.

Avaz