Dr. Meho Kovačević: Uzalud oprema kad nemamo specijalizacija

Dr. Meho Kovačević, specijalista ortopedije i traumatologije, govori za naš list o tome koje reforme treba provesti u zdravstvu kako bi se pomoglo i građanima i ljekarima

Kantonalna bolnica Zenica suočena je sa brojnim problemima. Smatrate li da se mogu napraviti promjene koje će voditi boljem stanju i za uposlenike i za pacijente?

– Naravno da može i mora doći do promjena koje će donijeti bolje za sve. I to uz podršku kantonalnih vlasti i kvalitetan menadžment. To je zdravstvena ustanova koja ima više od 1.700 uposlenih i više od 50 miliona maraka godišnjeg paušalnog budžeta koji dobija za rad od fonda. Svi mi kad-tad moramo doći u tu bolnicu. Većina nas se rodi tu, većina nas tu i umre. U međuvremenu se dosta nas i liječi, kao i članovi naših porodica. Svima je interes da KBZ funkcioniše kako treba. Problem je što se godinama zanemaruje njegov statusa.

Nazadak je vidan

Prije osam godina sam naveo probleme u intervjuu za Oslobođenje. Nažalost, ništa se nije konkretno uradilo da se to promijeni. Najveći problem je kadar. Tu je, naravno, i problem infrastrukture, zgrade koja je dotrajala i ne prati zahtjeve moderne medicine. Godinama se nije radilo ni na edukaciji zdravstvenih radnika, pogotovo ljekara. Nedostajaće mnoge specijalizacije. Kolege koje su nekad radile posao idu u penziju, a nema mladih u adekvatnoj spremi da to nastave. Težimo Zapadu, težimo nekoj modernoj medicini, nekoj revoluciji u liječenju, a još smo zaostali u onom starom sistemu i čak potrošili resurse iz tog sistema. Ne možemo stagnirati, mi se vraćamo unazad! Nove metode liječenja su, kad se plaćaju vani, skupe. Imamo načina da ih dobijemo, ali se tome nije posvetilo dovoljno pažnje.

Planirano je da KBZ u narednom periodu postane univerzitetska klinička bolnica. Da li je to rješenje?

– Kantonalna bolnica po svom kapacitetu može postati UKC, ali se moraju ispuniti određeni uslovi. Nije dovoljno samo dati ime. Potrebni su dovoljan broj stručnog, edukovanog kadra i dobri uslovi za rad. Svako u svijetu ulaže prvo u edukacije, a onda u opremu. Treba naći čovjeka koji će raditi neke stvari, pa mu dati adekvatnu opremu. Mi nemamo basic, strukture tipa centralnog kisika, centralnih instalacija, jedinstvenog operativnog bloka, ljude koji su edukovani da rade komplikovane zahvate…

Govori se puno o javno-privatnom partnerstvu, pogotovo za Centar za srce. Postoje uslovi koji se moraju prije toga obezbijediti, kao što je kardiohirurg koji je stalno dostupan ili helikopter za transport do nekog drugog centra. To su stvari koje ljudima daju osjećaj sigurnosti, da se može odgovoriti eventualnim situacijama kod neke nesreće. Šta bi bilo da se kod nas desi katastrofa poput ove u Turskoj? Kako bismo mi mogli odgovoriti na takvo nešto? Mi jedva sad funkcionišemo u ovom bazalnom metabolizmu nekakvog liječenja.

Posljednju godinu bilo je afera u bolnici poput onih sa ugradnjom mrežica na Hirurgiji, presuda ljekarima za korupciju na Ginekologiji i porodiljskom odjelu… Kako gledate na to?

Treba nam moderni sistem osiguranja, da pacijent ima pravo da bira liječnika, da ima pravo da bira ustanovu u kojoj će se liječiti

– Još dok sam bio predsjednik Sindikata, ukazivao sam na to da rad ljekara nije uvijek u potpuno nekom čistom svjetlu. O konkretnom slučaju ne bih govorio, jer je u toku proces, ne želim ništa da prejudiciram. Biće mi žao ako se to potvrdi u aferi oko mrežica. Morate znati da i mi nekad izlazimo ususret pacijentima, ponekad i na način na koji ne bismo ni smjeli raditi, sve kako bismo im pomogli. Puno nam pacijenata dolazi koji su i bez osiguranja, koji su i bez novca… A mi ne možemo gledati da im ne pružimo pomoć.

Novi sistem

Ali, definitivno treba poredati neke stvari, između ostalog i način na koji se ljekari plaćaju. Treba prevesti sistem iz socijalističkog plaćanja preko Fonda osiguranja na moderni sistem osiguranja da pacijent ima pravo da bira liječnika, da ima pravo da bira ustanovu u kojoj će se liječiti, da mu se omogući da traži ono sve za što njegov sistem osiguranja garantuje kad potpisuje ugovor s njim.

Oslobođenje.ba