Dragan Mioković: Selam sam prvi put čuo 1991. godine. To je nešto što nije bilo prije u Sarajevu”

Ove godine se navršavaju 32 godine od početka opsade Sarajeva, koja je trajala 1425 dana.

To je bila najduža opsada jednog glavnog grada u historiji, a građani su tokom skoro četiri godine, bili izloženi svakodnevnom teroru JNA/VRS i paravojnih formacija sa okolnih brda iz svih mogućih vrsta naoružanja.

Samo zahvaljući neviđenoj hrabrosti, prkosu, želji za otporom i opstankom, zlo sa okolnih brda se nije spustilo u grad, te je na koncu i poraženo – piše Source.

“1991. godina je bila pravi uvod u ovo što će uslijediti. Nije samo po Grbavici bilo četničkog orgijanja, bilo je toga po čitavom gradu. Znate kada se muškarci pozdravljaju pa se i poljube. Meni je to uvijek bilo čudno, ali te 91. godine sam prvi put vidio da se na Čaršiji ljube tri puta. Apropo toga, mi smo se zezali pa govorili – oni što se troljube. Također, na nekim dernecima je znalo biti nacionalističkih pjesama koje se nikada prije u Sarajevu nisu pjevale.

A repertoar je bio sljedeći – krenu od ‘Ko to kaže, ko to laže’, pa dođe to do ‘Vojvode Sinđelića’ itd. Ako već govorimo o ‘91. i nekim mojim čuđenjima, moram biti potpuno iskren, s obzirom da sam ja Sarajlija, mnogo puta sam se susretao sa pozdravima ‘Merhaba’ i ‘Allahimanet’, to je bilo bosansko.

Također, sa ženama u katu i pod šamijom je nešto sa čim sam ja odrastao i to je dio mog identiteta. Da se ne bi shvatilo pogrešno, nemam ništa protiv toga, ali Es-selamu-alejkum i Alejkum selam ja prvi put čujem tad, te 1991. godine. Vrlo dobro se sjećam, ja sam tada bio u Starom Gradu, pa sam pitao: ‘Šta je ovo?’, pa su mi ljudi objašnjavali da je to taj pozdrav. Hoću da kažem da je i to nešto, što nije bilo prije u Sarajevu.

Ta 1991. godina je bila jedno ‘pumpanje’ i narastanje opšteg nepovjerenja, jednostavno – ružan period”, kazao je Mioković.

Mioković kao najteži trenutak iz četverogodišnje opsade ističe uviđaj u tadašnjoj ulici Nikole Tesle, danas Petrakijinoj, gdje je jednom granatom ubijeno četvero djece.

“To je momenat kada sam stvarno bio na ivici. Kako bih vam rekao, ako postoji nervni slom, ja sam bio na ivici toga. Sa tog uviđaja, nisam se vratio u bazu, već sam otišao kući i znam kada mi je žena otvorila vrata, da je ona odmah na meni prepoznala da nešto nije uredu. Bilo je još vrlo teških i potresnih situacija, ali meni je ostala ova. Prošle su godine, ostario sam, ali mi se i danas to zna u san vratiti”, priča naš sagovornik.