AUTOR: H.D.
DATUM:
KATEGORIJA: BiH / Vijesti

Nedostatke i probleme u jednom društvu najbolje pokažu krize i neočekivane nepovoljne okolnosti koje ogole i otkriju svaku sposobnost odnosno nesposobnost društvenih aktera da se s problemima izbore. Pandemijska kriza koja nije zaobišla ni Bosnu i Hercegovinu pokazala je tromost institucija koja je manje više prisutna svugdje u svijetu a u našoj zemlji zbog kompleksnog društvenog i političkog uređenja još je više došla do izražaja.

No s druge strane kriza pokaže i potencijale o kojima se ranije nije govorilo ili oni nisu bili dovoljno prepoznati i iskorišteni.

Jedan od potencijala koji je postao očit u vremenu COVID-19 je društveno odgovornog poslovanje. Bh. kompanije pokazale su svojim postupcima u vremenu krize da imaju snagu i kapacitet da preuzmu ulogu brige za društvo i pružanja pomoći ugroženima.

Saradnja s NVO sektorom koji dijeli taj isti cilj a uz to ima i infrastrukturne kapacitete da pomogne onima koji su najviše deprivirani mogla bi ubuduće još više unaprijediti društveno odgovorno poslovanje bh. firmi.

Upravo mogućnost i nužnost saradnje između privatnog i nedvladinog sektora došla je do izražaja u toku prošle godine, kaže Pavle Mijović, predstavnik projekta PRO Budućnost koji uz podršku USAID-a implementira Catholic Relief Service (CRS) i autor rada Razvoj društvenog kapitala kroz saradnju privatnog i NVO sektora.

– Posljednjih godinu dana vidimo da određene paradigme doživljavaju krizu. Vidimo da vladine strukture i institucionalni aparat karakterizira statičnost, fiksnost a u trenucima krize i vanrednih okolnosti potrebno je razvijati brze, endogene i reaktivne paradigme. Mi radimo upravo na tome. Razvijamo društveni kapital i društvenu koheziju uspostavljajući mreže između različitih dionika u društvu i potičemo kontaktnu teoriju – kazao je Mijović na Jahorina Business forumu koji je u online formatu održan jučer.

Iako se u tranzicijskim društvima na privatni sektor često gleda ambivalentno i često je percipiran samo u kontekstu ostvarenja ili povećanja profita, vanredne situacije kojima smo svjedočili pokazale su kako su individualne inicijative privatnog sektora usmjerene prema depriviranim kategorijama i onima u potrebi bile veoma česte.

Mnogi konkretni primjeri o kojima smo čitali i slušali pokazali su humanost privatnog sektora i odlučnost da se određeni dio ekonomskih parametara alocira onim kojima su najpotrebniji.

Privatni sektor s ljudskim licem

– Unutar kriznog konteksta, kakav je onaj pandemijski, dolazi do izražaja važnost društvenog kapitala u određenim zajednicama. Tako su i konkretne radnje privatnog sektora u BiH odgovarale na temeljne potrebe ljudi. Prakse kojima smo svjedočili vidljive su iz raznih medijskih izvještaja a samo posvećivanje medijskog prostora navedenim korporativnim praksama, koje su shvaćene kao vrlo pozitivne, utjecalo je i na formiranje javnog mijenja te imalo ohrabrujuće djelovanje – navodi Mijović.

Ove društveno odgovorne aktivnosti odvijale na dvije razine, internoj, koja je vezana za same zaposlenike privrednih subjekata, te eksternoj, vezano kako za lokalnu tako i za širu društvenu zajednicu.

Kada je u pitanju individualna razina i direktne radnje, poslodavci su veliku pažnju posvetili sigurnosti zaposlenika odnosno očuvanju njihovog zdravlja kao i osiguranju finansijskih izvora prihoda svojim zaposlenicima…

Osim toga, mnogi su radnicima omogućili fleksibilno radno vrijeme i direktnu pomoć (ponekad u formi stimulacije). Osiguran je i dodatni angažman prema ugroženim kategorijama zaposlenika (dob, kronične bolesti i sl.) te nova zapošljavanja u određenim djelatnostima.

Briga za zaposlene

– Pojedini veliki trgovački lanci su već na početku pandemije djelovali preventivno te naglasak stavili na očuvanje zdravlja svojih zaposlenika te na očuvanje radnih mjesta. Navedene aktivnosti su se realizirale na način da se radnicima osigurala zaštitna oprema, radno vrijeme je modificirano. Budući da se radi o uslužnim djelatnostima koje su gotovo trenutno osjetile ekonomski teret pandemije, ove aktivnosti su vrlo dobar primjer interne društvene odgovornosti. Očuvanje zdravlja zaposlenika te očuvanje njihove financijske stabilnosti ogledan su primjer društvene odgovornosti, prepoznavanja potreba kako vlastitih radnika a tako i širih članova zajednice. Sve navedene aktivnosti školski su primjer najboljih praksi koje pozitivno utječu na razvoj društvenog kapitala te unutrašnje korporativne kohezije – navodi Mijović.
Donacija kompanije Violeta jedan od primjera

Kada je u pitanju eksterno djelovanje, veliki broj kompanija uputio je direktnu pomoć javnom zdravstvenom sustavu (respiratori, maske, dezinficijensi, ostala medicinska oprema i pomagala) kao i direktnu pomoć nevladinim udruženjima koja se bave posebno ugroženim društvenim skupinama (npr. djeca, socijalno ugrožene populacije).

Kada su trgovački lanci u pitanju treba pomenuti i kako je povećani asortiman domaćih proizvoda što je urodilo povećanjem proizvodnih kapaciteta domaćih proizvođača.

– Ovisnost o uvozu robe najšire namjene se smanjila s početkom pandemije te je povećan asortiman domaćih proizvoda što je urodilo povećanjem proizvodnih kapaciteta domaćih proizvođača (npr. modificiranje proizvodnog procesa s ciljem proizvodnje potrebne opreme) te vođenje tehnološki naprednijih varijanti poslovanja (online bankarstvo uz smanjivanje naknade) – navodi Mijović.

Povezanost s NVO sektorom

No izvanredne okolnosti pokazale su još nešto kada je u pitanju društveno odgovorno poslovanje bh. kompanija. Naime, postalo je očito kako se ono u velikoj mjeri podudara s aktivnostima nevladinog sektora u čemu su u projektu PRO Budućnost prepoznali mogućnost suradnje NVO i privatnog sektora.

– Za razliku od institucionalnog sektora pokazali smo da nevladin sektor posjeduje kapacitet brze reakcije, brzog pomaganja, mitigiranja i olakšavanja velikih egzistencijalnih problema s kojima su se pojedinci susreli. Relativno je lako zaključiti kako se aktivnosti nevladinog sektora dodiruju u mnogo točaka s aktivnostima koje su produkt korporativne društvene odgovornosti, a koje zajednički možemo okarakterizirati kao aktivnosti koji promiču razvoj društvenog kapitala. To nam je poslužilo kao idejna baza na kojoj smo skicirali mogućnost buduće suradnje privatnog sektora s nevladinim. To su aktivnosti koje potiču povezivanje ljudi s jedne strane a s druge razvijaju jednu vrlo zanimljivu simbiotsku paradigmu između ova dva sektora. Ove okolnosti pokazale su da to treba razvijati a benefiti bi trebali biti mnogostruki. Sav potencijal i važnost društveno odgovornog poslovanja postao je očit u vremenu COVID-19 – smatra Mijović.

Osim toga, privatne inicijative koje su realizovane u trenucima krize kakva se ne pamti, djelovale su i kao svojevrsno ohrabrenje za javnost i građane.

Dobre prakse

– Dobre prakse koje proizlaze iz društveno odgovornog poslovanja, doživljavaju zasluženu afirmaciju od strane javnosti. Dovoljno je pomisliti na svaku od onih korporativnih gesta koje su odgovarale na temeljne ljudske potrebe posebice za vrijeme pandemije. Zasigurno najvažnije su bile valoriziranje vrijednosti radnika i očuvanje radnog mjesta, zatim promjena paradigme samih radnih aktivnosti, uvažavanje brige za samo zdravlje radnika i njihovih najbližih. Ako pak ove društveno odgovorne aktivnosti promotrimo iz individualne perspektive, ljudske, sigurno je da su prakse koje odgovaraju na bazične ljudske potrebe hvale vrijedne aktivnosti, koje ne mogu proći nezapaženo – navodi Mijović.

Projekt PRO Budućnost je prepoznao ove akcije društvene odgovornosti kao resurs za buduću društvenu transformaciju i kreiranje zajedničke kolektivne humane vizije bosanskohercegovačkog društva.

Intenziviranje suradnje

Nakon pandemije COVID-a 19 zasigurno će biti nužno uvoditi alternativnije i inovativnije modele saradnje između društvenih aktera. Jedna od mogućnosti je dalje intenziviranje dijaloga privatnog sektora i onog nevladinog.

– Važnost PRO-Budućnost infrastrukture, koja povezuje pojedince, lokalne zajednice, te partnerske organizacije predstavlja bazu preko koje je, u gotovo realnom vremenu, moguće alocirati i koristiti sredstva, raspoređivati pojedince i organizacije za različite namjene. Ova infrastruktura omogućuje brzo, gotovo trenutno djelovanje. U ovom kontekstu, strateška suradnja privatnog i NVO sektora stvorila bi dodatnu vrijednost u smislu optimalne i efikasne alokacije svih resursa s ciljem suzbijanja i ublažavanja devastirajućih posljedica pandemije – zaključuje Mijović.

Izradu ovog teksta podržala je Američka agencija za međunarodni razvoj Sjedinjenih Američkih Država USAID. Sadržaj ovog teksta ne odražava neminovno stavove USAID-a ili Vlade SAD-a.