Društvo treba slobodne medije: Sve je više prijetnji i napada na novinare u BiH

Fizički napadi, uvrede, prijetnje, zastrašivanja, hapšenja, gotovo su svakodnevnica novinara i novinarki u Bosni i Hercegovini. Zbog tekstova, priloga i aktivizma, novinari su na meti političara, građana, a ponekad i kolega.

Posljednji u nizu napada je onaj na glavnog urednika portala istraga.ba Avdu Avdića. Njega je fizički i verbalno napao Abdulaziz, sin vođe Pokreta Vjera. Narod. Država Sanina Muse.

Musa mlađi uhapšen je nedugo nakon napada, a nakon kriminalističke obrade u MUP-u KS-a, predan je u nadležnost Tužilaštva KS-a. Bit će zadržan 24 sata i u tom zakonskom roku odlučit će o eventualnom prijedlogu za pritvor.

Napad na Avdića osudili su dr. Denis Bećirović, član Predsjedništva BiH, dr. Sevlid Hurtić, ministar za ljudska prava i izbjeglice BiH, Duška Jurišić, zamjenica ministra za ljudska prava i izbjeglice BiH, Naša stranka, DF, SDA, Društvo novinara BiH, Udruženje BH novinari, Linija za pomoć novinarima i brojni drugi.

Željka Umićević iz Helsinškog parlamenta građana Banja Luka ističe da je, nažalost, evidentno da trend normalizacije nasilja nad novinarima ide uzlaznom putanjom. Bilježi se sve više prijetnji, uznemiravanja i pravnih pritisaka na novinare u BiH.

To potvrđuju različiti izvještaji, a posebno značajni su podaci iz prošle godine Udruženja BH novinari koji navode da se broj slučajeva zastrašivanja, uznemiravanja, političkih pritisaka i prijetnji uključujući prijetnje smrću protiv novinara i medijskih kuća povećao u odnosu na 2023, te da su uočili porast političkih pritisaka i verbalnih napada od političara i javnih zvaničnika. To je doprinijelo tome da je BiH zabilježila pad indeksa slobode medija sa 64. mjesta u 2024. na 86. u 2025, što definitivno znači pogoršanje okruženja, ističe Umićević.

Većina slučajeva različitih vrsta nasilja ostaje neriješena, pa poruka koja se šalje jeste da se napadi na medije isplate i da prolaze nekažnjeno. To dodatno ohrabruje one koji žele stvoriti atmosferu straha, autocenzure i ugasiti kritičke glasove, poručuje Umićević.

Naglašava da cilj napada nije samo zastrašivanje pojedinačnih novinara, nego i kreiranje efekta autocenzure u cijeloj redakciji tog medija. Kada novinar potroši mjesece na sudske tužbe ili se brine za vlastitu sigurnost, mnogo je teže istraživati korupciju ili zloupotrebe ili bilo koju drugu temu koja nije po volji vladajućih ili po volji kapitala.

Meni je posebno alarmantan podatak da značajan dio građana u BiH smatra opravdanim napasti novinara, upozorava Umićević. Ističe da solidarnost unutar medijske zajednice i nevladinih organizacija postoji.

Mora postojati, jer nezavisni mediji i aktivisti vode iste borbe, pa se samim tim i suočavaju sa istim ili vrlo sličnim problemima. Zajednička reakcija je često kratkotrajna i javlja se uglavnom kada se desi teži incident, odnosno tada svi zajedno reagujemo ad hoc.

A pritisci i prijetnje dešavaju se svakodnevno, što na novinare, što na aktiviste širom BiH, upozorava Umićević. Branko Todorović, izvršni direktor Helsinškog odbora za ljudska prava iz Bijeljine, naglašava da u BiH u proteklih godinu ili pet ili 30 godina svjedočimo kontinuiranim pokušajima autokratske vlasti da po svaku cijenu kontroliše sve – i pravosuđe, školstvo, zdravstvo i medije.

Oni smatraju da je sasvim normalno da kontrolišu i određuju šta će mediji i novinari pisati, a ako to ne mogu, onda pristupaju jednom širokom spektru perfidnih, vrlo ozbiljnih, osmišljenih pritisaka na novinara ili da ga diskredituju, da ga zastraše, prijete članovima njegove porodice, da ga ucjenjuju, fizički napadaju, upozorava Todorović.

To je način da se poruči medijima i novinarima da moraju pisati samo ono što odgovara vlastodršcima. Ako novinari ukazuju na kriminal, pljačku, zloupotrebe, korupciju, onda će vlastodršci naći način za obračun.

Radi se o osmišljenim pritiscima koji ostaju bez odgovora institucija u najvećem broju slučajeva. Podsjeća na slučaj novinara iz Brčkog Mirze Derviševića koji je u dva navrata bio fizički napadnut i kome se prijeti javno.

Todorović ističe da su prošle dvije godine od napada, a slučaj se razvodnjava, jer u pozadini stoje politički moćnici koji mogu da utječu na rad tužilaštava, policije. Boji se da autokrate uspijevaju u namjerama.

Politički moćnici i kriminalne strukture su oni koji će sutra moći da ubiju novinara. A ni tada neće biti dovoljno reakcije, upozorava Todorović. Građani ne shvataju da za običnog čovjeka najveći značaj ima slobodno novinarstvo i novinari koji će da pišu o korupciji i zloupotrebama, ističe Todorović.

Pita se šta rade institucije, jer one moraju da zaštite novinare, a građani da ih podrže. I civilno društvo bi moralo biti glasnije.

Pita se i šta je u protekle tri godine radio ministar za ljudska prava i izbjeglice BiH, ali i šta radi Ured ombudsmana BiH.