janjic 1
AUTOR: H.D.
DATUM:
KATEGORIJA: BiH / Vijesti

Tužilac Tužilaštva Bosne i Hercegovine Miroslav Janjić, koji tokom 2020. godine nije imao ni jednu optužnicu ni ročište pred Državnim sudom, tvrdi da je tako jer su predmeti na kojima je radio “presignirani” drugim tužiocima. On za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH), nakon opširne godišnje analize, kaže da već duže od godinu dana ne dobija predmete u rad niti odgovor od nadležnih zašto je to tako, dok i dalje prima platu.

U februaru 2021. godine BIRN BiH je objavio analizu da je polovina tužilaca za ratne zločine u Tužilaštvu BiH tokom 2020. provela u sudnici manje od deset dana, dok pojedini tužioci nisu imali ni jedno ročište, niti su imali predmete pred Državnim sudom. Jedan od tih tužilaca je i Janjić.

On ranije nije želio komentarisati nalaze BIRN-a BiH.

Nakon objavljivanja teksta, Janjić za BIRN BiH objašnjava da je osnovni preduslov za ulazak u sudnicu podizanje optužnice, a s obzirom na to da su u 2019. godini presignirani svi predmeti na kojima je mogao postupati, on kaže da objektivno nije mogao podići optužnicu.

“Više puta sam se obraćao neposrednim rukovodiocima zašto je to tako i informisao ih o navedenom stanju, međutim jedini odgovor uvijek je bio: ‘Sve ćemo to riješiti’”, kaže Janjić.

Iz Tužilaštva BiH nisu odgovorili na zahtjev BIRN-a BiH za komentar.
Državno tužilaštvo ne koristi automatsko dodjeljivanje predmeta

Janjić vjeruje da je do stanja u kojem mu novi predmet nije signiran, odnosno dat u rad, moglo doći zato što rukovodstvo Tužilaštva BiH, odnosno glavna tužiteljica Gordana Tadić, ne primjenjuje Pravilnik o sistemu za automatsko upravljanje predmetima u tužilaštvima (TCMS), koji uređuje da se raspodjela predmeta tužiocima vrši automatski, prema unaprijed određenim parametrima.

U Pravilniku se navodi da TCMS administrator vrši evidentiranje i promjenu parametara za automatsku dodjelu predmeta, na osnovu odluke glavnog tužioca o raspodjeli predmeta, a sistem automatske raspodjele predmete raspoređuje tužiocima određenog odjela po principu ujednačene slučajne dodjele, prema unaprijed određenim kriterijima specijalizacije i procentualnom učešću tužioca u raspodjeli.

Tužilac Janjić kaže da “jasno proizilazi da sistem rada u kome se predmeti ne dodjeljuju putem TCMS sistema, nego ličnim odabirom rukovodiioca pravosudne institucije, dovodi do najznačajnijih negativnosti u radu pravosudnih institucija”.

Neki od negativnosti u radu, kako kaže Janjić, jesu neiskorištenost kapaciteta institucije, neravnomjerna dodjela predmeta, neiskorištenost pojedinih nosilaca pravosudnih funkcija, omogućavanje specijalizovanja pojedinih tužilaca za rad na predmetima koji se odnose uvijek na iste osobe, kao i onemogućavanje institucionalnog postupanja na način da se o predmetima o kojima postoji povećana zainteresovanost javnosti i povećano uznemirenje građana odlučuje institucionalno u okviru tužilačkog kolegija ili timskog rada, “nego se suprotno sistemskom i institucionalnom postupanju predmeti dodjeljuju samo pojedinim tužiocima”.

Janjić je tokom 2019. godine disciplinski kažnjen javnom opomenom zbog nemara u vršenju dužnosti te ponašanja koje šteti ugledu tužilačke funkcije.

Janjić je u izjavi za BIRN BiH nakon pravosnažne oslobađajuće presude za ratne zločine Naseru Oriću i Sabahudinu Muhiću, naveo: “Da bi sud bio Sud BiH, u sudnici bi trebali biti i Srbi.”

Prema drugoj tački disciplinske tužbe, Janjić se teretio za kašnjenje za izjavljivanje žalbe na presudu u predmetu “Gibraltar” izrečenu u novembru 2016. godine.

“Navedena praksa dovodi do situacija da se potencijalno omogućava zaduživanje predmeta shodno ličnim stavovima i animozitetima pojedinih tužilaca prema određenim osobama iz javnog života. Na kraju se postavlja pitanje zašto se ne koristi TCMS sistem, koji je u rad uveden prije deset i više godina”, dodaje Janjić.

U februaru ove godine, na Privremenoj istražnoj komisiji Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH za utvrđivanje stanja u pravosudnim institucijama članice Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV) Berina Alihodžić i Biljana Simeunović su govorile o nekorištenju CMS sistema za automatsko dodjeljivanje predmeta u Tužilaštvu BiH.

Alihodžić je navela da je za tu činjenicu tek nedavno saznala i da je iznenađena. Simeunović, koja je i tužiteljica u Tužilaštvu BiH, kazala je da još nekoliko tužilaštava ne koristi CMS iako je to već više godina regulisano pravilnicima.

Ona je navela da postoje tehničke mogućnosti da CMS bude korišten u Tužilaštvu BiH bez obzira na specifičnu organizaciju. Na konkretno pitanje je odgovorila da smatra da svako kršenje pravilnika predstavlja disciplinsku odgovornost.

O funkcionisanju TCMS-a predsjedavajući Komisije Damir Arnaut je u oktobru 2020. godine pitao glavnu tužiteljicu Tužilaštva BiH Goradanu Tadić je li “korisnije potpuno dodjeljivanje predmeta koristeći neku vrstu kompjuterskog sistema”, jer smatra da je “ako bubanj odlučuje, a ne osoba, percepcija nezavisnosti veća”.

“To bi i meni bilo najlakše, ali to nije samo pitanje za mene. Prema VSTV-u, koji je nosilac svih sistema, upućen je zahtjev da se unaprijedi TCMS za cijelu BiH. VSTV ima volju da to završi, uz pomoć međunarodnih i domaćih IT stručnjaka i mislim da je moguće, ali će trebati vremena”, najavila je Tadić.

U izvještaju međunarodne sutkinje Joanne Korner navodi se da postoji neefikasna upravljačka praksa u Tužilaštvu BiH i da organizacijska struktura Posebnog odjela za ratne zločine ne pogoduje efikasnom i preciznom provođenju istraga i kvalifikovanju krivičnih djela, što zauzvrat rezultira nekvalitetnim optužnicama.

U Izvještaju se posebno preporučuje da se istražni timovi u Tužilaštvu BiH adekvatno restrukturiraju kako bi se osiguralo efikasnije korištenje ljudskih i materijalnih resursa i unapređenje procesa provođenja istraga i pisanja optužnice.

Kako kaže Janjić, on je sredinom 2019. godine iz Posebnog odjela za organizirani kriminal, privredni kriminal i korupciju raspoređen u Odjel za ratne zločine.

Kako navodi, u toku 2019. godine u ranijim predmetima u kojima je postupao izrečeno je sedam pravosnažnih presuda pred Sudom BiH.

Tokom 2019. godine je, kako kaže, ostao bez predmeta vezanih za ova dva odjela, a dobio je u rad tri predmeta ratnih zločina drugih tužilaca.

Sud BiH je tokom 2020. godine dva predmeta spustio na niži nivo, a u trećem je završena istraga, raspisana potjernica i podnesen zahtjev za međunarodnu pravnu pomoć.

On kaže da je tokom posljednjih nešto više od godinu dana imao znatno manje predmeta nego drugi tužioci i nije imao kontinuitet u radu.

Navodi da su Sud i Tužilaštvo BiH od marta do maja 2020. godine radili u skladu sa epidemiološkim preporukama, tako da nije bilo zakazanih suđenja izuzev hitnih pritvorskih predmeta, dok se on od 27. oktobra do 27. novembra nalazio na bolovanju zbog liječenja od COVID-a 19.

BIRN BiH do objavljivanja teksta nije dobio odgovor od Tužilaštva BiH na upit o raspoređivanju predmeta ovog tužioca te zahtjev za komentar takve prakse i načina na koji se raspoređuju predmeti za ratne zločine.

Glasnogovornik Državnog tužilaštva Boris Grubešić ranije je BIRN-u BiH kazao da su državni tužioci koji rade na predmetima ratnih zločina tokom 2020. godine prikupljali dokaze, saslušavali svjedoke i ispitivali osumnjičene.

“Tužitelji Tužiteljstva BiH svakako imaju kvalitativne i kvantitativne norme, koje moraju ispuniti i koje ispunjavaju, te je ovo tužiteljstvo i u pandemiji COVID-19 pronalazilo načina da se radni procesi odvijaju što je više moguće, u čemu smo uspjeli, a što će pokazati i rezultati za 2020. godinu, koji će uskoro biti prezentirani”, naveo je Grubešić.
Prazan sto i redovna plata

U Bosni i Hercegovini Zakon o diskriminaciji uređuje zabranu mobinga kao oblika nefizičkog uznemiravanja na radnom mjestu. Jedna od vrsta mobinga, prema advokatici Tanji Hadžagić, jeste i “mobing praznog stola”.

Advokatica Hadžagić za BIRN BiH kaže da je to situacija “kada vas poslodavac stavi u poziciju da ne možete raditi ono zbog čega ste zaključili ugovor o radu a ništa vam ne govori – nemate zadataka, ništa vam ne daje, i vi ste u poziciji da se ne možete žaliti”.

“Jer kada se žalite, poslodavac vam kaže: ‘Ja trenutno nemam posla za tebe’”, kaže Hadžagić.

Ona kaže da je “mobing praznog stola” jako teško dokazati na sudu i da za to nema razumijevanja. Za osobu koja ne dobija posao, kaže Hadžagić, problem je što ne napreduje u poslu, nema mogućnost na uči i stavljena je u poziciju da ne može napredovati s prvobitne funkcije. Onemogućeno joj je osnovno pravo da napreduje i da se razvija.
“Kome god da se obratite kažu: ‘Šta ima veze, sjediš osam sati, ništa ne radiš a primaš platu’”, navodi ona.

Prema evidencijama novinara BIRN-a BiH, tokom 2020. godine tužioci koji rade na predmetima ratnih zločina podigli su samo 15 optužnica. Od toga su dvije optužnice prebačene u sudove u Brčkom i Prijedoru jer nisu bile dovoljno složene, dok je Sud BiH odbio jednu optužnicu. Najmanje trojica optuženih tokom protekle godine su nedostupni domaćem pravosuđu.

U Odjelu za ratne zločine Tužilaštva BiH raspoređeno je 29 tužilaca, a na ovim predmetima rade i dva tužioca iz drugog odjeljenja.